U svrhu poboljšavanja vašega iskustva pregledavanja ova stranica koristi kolačiće. Prema regulacijama Europske unije potreban nam je vaš pristanak za postavljanje kolačića. Saznajte više .
Obilazak
-
Jezik izvornika: nizozemski
-
Prijevod: Maja Weikert
-
Broj stranica: 256
-
Datum izdanja: travanj 2016.
-
ISBN: 978-953266710-3
-
Naslov izvornika: De omweg
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 355 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 18,45 € / 139,01 kn
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 33,20 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Predstavlja se kao Emilie, ali to joj nije pravo ime, posudila ga je od pjesnikinje. Knjiga sabranih pjesama i portret Emily Dickinson među onih su nekoliko stvari koje je u ovu staru seosku kuću u zabiti Walesa donijela bježeći iz svoga starog života. A stari je život Amsterdam, fakultet na kojemu je izgubila posao zbog afere sa studentom i muž koji će uskoro krenuti za njom. Iz staroga je života donijela i nešto prijeteće i strašno, nešto zbog čega je sada sama, a društvo joj pravi samo deset bijelih gusaka, koje jedna po jedna netragom nestaju.
Sve do Bradwenova dolaska.
Smješten u škrt i hladan, no prelijep krajolik Walesa, Obilazak Gerbranda Bakkera osvaja svojom zavodljivom atmosferom osamljenosti i prijetnje te pričom punom iskrena suosjećanja i rijetko viđene ljepote. Kristalna preciznost i prividna jednostavnost Bakkerova teksta, ispod koje sve pršti od snažnih emocija, i u ovome su djelu zaštitnim znakom sad već jednog od najznačajnijih europskih pisaca svoje generacije.
Moćno... Jedan od najljepše napisanih romana kojih se mogu sjetiti.
— Newsday
Kao i drugi romani na koje donekle nalikuje, poput Sramote J. M. Coetzeeja i Kad smo krali konje Pera Pettersona, Obilazak krase lakonski stil i zaplet svojstven trileru, s čestim promjenama kuta gledanja, zbog kojih se čitatelj ne prestaje pitati kakvo ga iznenađenje čeka iza ugla.
— The New York Review of Books
Nepronična poezija Emily Dickinson sveto je pismo Bakkerova romana. Sve je onako čudnovato dikinsonski iskrivljeno, a naizgled običan krajobraz osvijetljen je nadzemaljskom aurom prijetnje.
— The Wall Street Journal
Ljepota od koje ostajete bez daha... Pokretačka snaga ovog romana sporo je i katkad prijeteće erotično izgaranje... Roman će čitatelja uroniti u napetu atmosferu trilera te mu neće dopustiti da ga ispusti iz ruku.
— Towleroad
Hipnotičan... Nezaboravan... Dirljiv... Živopisno priziva magličast, mahovinom obrastao krajobraz i baca svjetlo na život velike pjesnikinje.
— Booklist
Knjigovođa praznine
Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 2. 7. 2016.
Već sam jednom u ovoj rubrici pisao o tome kako bi neke knjige valjalo pustiti u svijet bez ikakve bilješke na ovitku. Naravno, ne zato što su urednici, i naši i oni iz bijeloga svijeta nedorasli svome poslu, pa nisu kadri napisati nekoliko pametnih i zavodljivih redaka o priči koja nas čeka između korica nekoga sveska. Naprosto, ima libara čiji sižei - sažeto opisani - zvuče toliko odbojno da će znatiželjnika prije odvratiti od čitanja negoli motivirati da se uhvati ukoštac s knjigom. Takav je bio slučaj i s romanom “Gore je tiho” Gerbranda Bakkera.
“Preporuka” na ovitku poručivala je kako se radi o djelu čiji je glavni junak cijeli život proveo „s glavom ispod krave”. Zašto bi, pobogu, itko normalan tratio vrijeme na priču o turobnoj svakodnevici nizozemskoga stočara?! Činilo mi se tada - ruku na srce, i danas tako mislim - kako čovjek uistinu mora imati mazohističku žicu da bi se odvažio na čitanje nečega takvog. No, kako je moja malenkost očito blagoslovljena tim svojstvom, Bakkeru sam dao šansu, a on mi je na toj ljubaznosti rijetko velikodušno uzvratio. “Gore je tiho” jedan je od najljepših romana koji su zadnjih nekoliko godina - a skupilo ih se kroz to vrijeme, vjerujte na riječ - prošlo kroz moje ruke. I da sam kojim slučajem osobno bio angažiran kao urednik, nipošto ne bih mogao preskočiti frazu o životu provedenom “s glavom ispod krave”.
Bakker, naime, zaista piše o usamljeniku koji se bavi lopatanjem izmeta tovnih junica, ali tako da se ta priča tiče svakoga od nas. Roman “Gore je tiho” osvojio je europsku publiku, ali i žiri prestižne književne nagrade, jedne od financijski najunosnijih na svijetu, International IMPAC Dublin Literary Award (autoru je pripalo 75 tisuća eura, a prevoditelju trećina tog iznosa). I publiku i struku osvojio je suptilnim umijećem pisanja o usamljenosti, pokoravanju tuđoj volji, potrošenome životu i mogućnosti novoga početka. Roman “Obilazak”, što ga je na hrvatski prevela Maja Weikert, još je sumornija proza. I priča ove knjige ambijentirana je u provincijsku nigdinu, samo što se ovoga puta ne radi o nekoj nizozemskoj nego velškoj zabiti. Glavna junakinja, čije ćemo pravo građansko ime saznati tek u završnim dionicama teksta, a koja se predstavlja kao Emily, sveučilišna je predavačica maglovite prošlosti. I tu maglu svaki skrupulozni recenzent trebao bi vrlo oprezno razgrtati.
Iako se ovdje ne radi o djelu koje je ispisano sukladno trilerskoj matrici, kockice mozaika jedne biografije sklapaju se uz puno napetosti svojstvene žanrovskoj literaturi. Teško je čak i naznačiti sve teme kojima se autor bavi, jer ćemo time doći na sklizak teren otkrivanja zapleta. O Emily znamo tek da je utekla iz Amsterdama nakon afere koju je imala s jednim studentom. Kod kuće je ostavila hladne, distancirane roditelje i frustriranog muža koji će u napadu nekontroliranog bijesa zapaliti sveučilišni kabinet, a tijekom istrage upoznati policajca gay orijentacije, s kojim će se sprijateljiti. U Walesu je zakupila staru seosku kuću daleko od naselja, a jedino su joj društvo guske koje počinju zagonetno nestajati. Njezinu jednoličnu svakodnevicu prekinut će prvo dolazak ogrubjelog, sredovječnog seljaka, a potom i susret s mladićem koji navodno istražuje okolicu i ucrtava pješačke rute u kartu. Jedno od najstrašnijih lektirskih iskustava što su ga pretrpjele mnoge generacije učenika tiče se famoznih “opisa prirode”. Autori koji nisu štedjeli prostora da bi nam predočili okoliš u koji je njihova priča situirana, svojim su inzistiranjem na sitničavim opisima, recimo, žilica na listovima što ih nesmiljeno povijaju vjetrovi, škrope kapi kiše ili prži podnevno sunce, milijunima su klinaca trajno ogadili čitanje.
Ako strepite spada li i Bakker u tu kategoriju, moram vas uznemiriti: da, ovaj je Nizozemac vrlo zauzet kroničar jedva vidljivih mijena prirodnoga svijeta. No, ne morate se plašiti. Jer, niti ga zanima patetično uzdizanje djevičanskih, pejzažnih ljepota, niti je gnjavator koji deskriptivnim dionicama napucava opseg knjige. On se, naime, i u “Obilasku”, baš kao i u prethodnome romanu, bavi predvidivom, uvijek istom svakodnevicom svojih usamljenih junaka. Bakker ne piše ni o čemu drugom nego o praznoj rutini ljudi čiji su životi dospjeli u slijepu ulicu, pa vrijeme s kojim ne znaju što bi činili troše na odrađivanje trivijalnih dnevnih zadataka. Stjerani u egzistencijalnu stupicu, oni kao da su se odrekli budućnosti, pa vazda žive u nekoj vrsti umnožene sadašnjosti, beskrajnome danu čije sporo odmicanje dojmljivo dokumentiraju upravo digresije u prirodni svijet. Pritom Bakker demonstrira uistinu rijedak talent: malo tko može ispisivati suho knjigovodstvo odustajanja i praznine, odnosno pokušaja nadomještanja života njegovom pukom simulacijom, s toliko poetske snage.
Što je stvarnost u kojoj se guše njegovi junaci trivijalnija, jer je sva istkana od prizemnih, običnih, u suštini beznačajnih, repetitivnih radnji, to se roman uspinje više. Nitko danas ljepše - ali ni beznadnije - ne piše o usamljenosti od Gerbranda Bakkera.
Vrtlar i klizač
Gerbrand Bakker rodio se 1962., studirao je nizozemski jezik i književnost, a dugo godina svoje je račune plaćao titlujući sapunice. Autor je etimološkog rječnika nizozemskog jezika, a prije deset godina diplomirao je vrtlarstvo, čime se i danas bavi. Osim što grabljama dotjeruje tratine, zimi radi i kao instruktor klizanja.
“Obilazak” je 2013. nagrađen britanskom književnom nagradom Independent Foreign Fiction Prize za najbolje književno djelo prevedeno na engleski jezik.
Plod depresije
Roman “Obilazak” Bakker drži svojim najosobnijim djelom: „Tekst je nastao u vrlo depresivnome razdoblju moga života. Pisao sam ga instinktivno, kao da je neka sila htjela da on iziđe. Tek sad shvaćam da se ovaj roman strašno puno tiče mene samoga. Pisao sam ga iz podsvijesti, i ne znajući zapravo što činim.”
Bakker inače tvrdi kako su pisanje i vrtlarenje kompatibilne aktivnosti, te da mu šuštanje uvelog lišća dok ga u jesen skuplja otključava i oslobađa podsvijest.
Gerbrand Bakker – Obilazak
Jagna Pogačnik, HRT1 – Dobro jutro, Hrvatska, 24. 8. 2016.
Gerbrand Bakker obožava pisati i vrtlariti. Piše o samoći, a cijenjeni je i nagrađivani nizozemski pisac neobične biografije - studirao je nizozemski jezik i književnost, bavio se titlanjem sapunica, autor je etimološkog rječnika nizozemskog jezika, a prije deset godina diplomirao je vrtlarstvo, čime se i danas bavi. Zimi radi i kao instruktor klizanja.
Bakker inače tvrdi kako su pisanje i vrtlarenje kompatibilne aktivnosti, te da mu šuštanje uvelog lišća dok ga u jesen skuplja otključava i oslobađa podsvijest. Njegov prvi roman 'Gore je tiho' osvojio je europsku publiku i kritiku, a kao i 'Obilazak' donosi priču koja čitateljevu pažnju privlači i zadržava jezgrovitim, pomalo distanciranim stilom. 'Gore je tiho' osvojio je i žiri prestižne književne nagrade International IMPAC Dublin Literary Award - suptilnim umijećem pisanja o usamljenosti, potrošenome životu i mogućnosti novoga početka, što je i inače glavna tema ovoga pisca.
Roman 'Obilazak' Bakker drži svojim najosobnijim djelom jer nastao u vrlo depresivnome razdoblju njegova života. To je podosta sumorna proza, trilerske atmosfere, smještena u velšku provinciju koju kao svoje novo odredište izabire glavna junakinja, kojoj tek na kraju saznajemo pravo ime jer se predstavlja kao Emily, prema Emily Dickinson. Saznajemo tek da je ona bivša sveučilišna profesorica vrlo maglovite prošlosti. U studenom je iz Amsterdama stigla u Wales, smjestila se u staroj seoskoj kući pokušavajući organizirati novi život u osami, daleko od svega i svih koje je poznavala, osobito svojih bližnjih koji nemaju pojma gdje je ona nestala. Bivšoj profesorici književnog prevođenja jedino su društvo životinje na čiju blizinu nije navikla. Njezina je samoća bijeg, ali od nečega što nosi u sebi bijeg nije moguć i u tome joj ne može pomoći niti mladić koji se iznenada pojavi na imanju, niti muž koji polazi u potragu za njom.
Iako se ne radi o klasičnom trileru, mozaik junakinjine biografije sklapa se uz napetost i na način karakterističan za žanrovsku literaturu, korak po korak i s neizvjesnim ishodom. O Emily znamo da je pobjegla iz Amsterdama nakon afere koju je imala s jednim studentom. Kod kuće je ostavila hladne, vrlo distancirane roditelje i frustriranog muža koji će u napadu nekontroliranog bijesa zapaliti sveučilišni kabinet, a tijekom istrage upoznati policajca gay orijentacije, s kojim će se sprijateljiti i krenuti u potragu za njom. U Walesu je zakupila staru seosku kuću daleko od naselja, a jedino su joj društvo guske koje počinju zagonetno nestajati. Njezinu jednoličnu svakodnevicu prekinut će prvo dolazak sredovječnog seljaka, a potom i susret s neobičnim mladićem koji navodno istražuje okolicu i ucrtava pješačke rute u kartu.
Bakker se bavi uvijek istom svakodnevicom svojih usamljenih junaka i piše o rutini ljudi čiji su životi dospjeli u slijepu ulicu, pa svakodnevicu ispunjavaju isključivo odrađivanjem trivijalnih dnevnih zadataka. On je doista majstor pripovijedanja o likovima koji su se našli u egzistencijalnoj praznini i na neki se način odrekli budućnosti. Pasivnost njihove svakodnevice pisac kompenzira digresijama o prirodnom svijetu i njegovim mijenama; fantastični opisi prirode krase Bakkerove romane.
'Obilazak' je roman o odustajanju i praznini, običnim i naizgled beznačajnim radnjama, a opet nevjerojatno poetski napisan i uzbudljiv kao triler.
Staloženi i utemeljeni ljubavni roman čija junakinja pokušava dokazati da nije potrošna krpa
Denis Derk, Večernji list, 17. 9. 2016.
Nizozemski pisac Gerbrand Bakker nije nepoznato ime hrvatskoj publici. Bio je u Zagrebu na Prvom festivalu svjetske književnosti, oduševio je i hrvatske čitatelje romanom “Gore je tiho”. A Fraktura mu je nedavno objavila i roman “Obilazak” koji je 2013. godine dobio Independentovu nagradu za stranu fikciju (kada je užem izboru bila i naša Daša Drndić sa svojim “Sonnenscheinom”). “Obilazak” je s nizozemskog na hrvatski prevela Maja Weikert, koja je na hrvatski prevela i prvi Bakkerov roman.
Bakker je pisac koji minuciozno, od prve do zadnje stranice, gradi svoje prozno zdanje i to doslovno ciglu po ciglu. Bez stresova, bez lutanja, bez izljeva autorskog pravedničkog gnjeva ili dociranja, starinski postojano i uporno. Upućen je strogo na radnju, ne ispušta je iz ruke ni na trenutak, ne zanimaju ga sporedni rukavci, ali ga i te kako zanima ljudska psihologija i svakodnevna bogodana raskoš prirode koja okružuje čovjeka. U “Obilasku” mu je glavni lik intelektualka koja bježi iz Amsterdama u kojem je imala lagodan posao na fakultetu, ali ga je izgubila zbog zamagljene seksualne afere sa studentom. Spas od poslovne afere, ali i bračnog objašnjavanja svoje nevjere, nalazi u seoskoj idili Walesa u Velikoj Britaniji. Ona bježi u pitoresknu kuću na osami koja ima svoje tajne, deset velikih gusaka, bivšu vlasnicu, svojevrsnog mačističkog nadglednika koji na imanju oko kuće na ispaši drži svoje ovce, jazavce koji uopće nisu pitomi i pohlepne lisice, ali i mladog neobuzdanog, ali i podložnog Velšanina spremnog na avanture svakakve vrste.
Zbog čega je teoretičarka književnosti pobjegla baš u Wales? Zašto je u Nizozemskoj ostavila i tipične roditelje koji su brižno-ravnodušni prema svojoj kćeri, ali i supruga s kojim je komunikacija krajnje oskudna i površna i s kojim nije začela dijete? Zašto se ne brine za svoju budućnost? Pa troši novac bez ograničenja izbjegavajući plaćanje karticama kako ne bi otkrila lokaciju na koju je pobjegla? Zašto su joj toliko potrebni jaki lijekovi? Kako je umrla starica u čiju se pustu i tajnovitu kuću uselila? Prijeti li njoj opasnost u toj kući? Zašto ima problema prilikom pisanja doktorata o Emily Dickinson? I zašto uopće ima problema u svom literarnom znanstvenom radu? Zašto ne može ili ne zna zaštititi guske? Zašto mrzi autoritete? I zašto toliko pije? Zbog čega je promijenila čak i identitet?
Sve su to pitanja koja će si čitatelj ovog staloženog i utemeljenog ljubavnog psihološkog romana stalno postavljati. A autor će mu odgovore davati na kapaljku, krajnje postepeno i škrto, ne bježeći niti od postavljanja literarnih i činjeničnih zamki. Pa će roman na mahove obući i u ruho blagog, pitomog, ali i zlokobnog krimića ili pak mu dati obrise inteligentnog propitivajućeg putopisa u kojem se europski kontinentalci pitaju što je to Boxing day (dan nakon Božića) koji je u Velikoj Britaniji jedan od najvažnijih ritualnih dana u godini kada se ultimativno mora ići u kupnju i beskrajno kupovati, kupovati...
Iako je strogo kontrolirani Bakker u “Obilazak” uvrstio i druge zanimljive likove, od zbunjenog supruga i druželjubivog homoseksualnog policajca pa do ljubopitljivih stanovnika velške provincije, ipak nad knjigom stalno dominira lik nesretne Agnes koja je životni oslonac u teškim, zapravo najtežim trenucima svog života potražila u bijegu iz građanske sigurnosti i obiteljske predvidljivosti. Očito je da je u životu donijela niz krivih odluka i to i od bračnog, obiteljskog, a onda i profesionalnog života. Ali je očito i to da nije poput gladne guske odlučila čekati da netko drugi odluči kakav će joj biti kraj. Pa je radikalno raskrstila sa dosadašnjim životom i otišla u novi život za koji je znala da je vremenski i te kako ograničen. A onda je u tom novom životu barem izborila neki novi sadržaj te su u njen život na mala vrata ušli neki novi, očito životniji ljudi. I iako nisu njen život skrenuli sa utabanog, sudbinskog puta, pomogli su joj da ponajprije sebi pokaže da nije samo nezanimljiva i potrošna ljudska krpa osuđena na dosadno i samosažalijevajuće samouništenje, nego da se i te kako dobro snalazi i u erotskim igricama dokazivanja rodne nadmoći.
Šuštanje lišća u podsvijesti
Zvjezdana Balić, Booksa.hr, 21. 9. 2016.
Osim rođendana i dočeka novih godina, i izmjena godišnjih doba čovjeka gotovo zavjerenički podsjeća na prolaznost života. Izmjena se životnih ciklusa harmonično raspoređuje njegovom linijom, a sastavke na temu 'Jeseni u mom gradu' zamjenjuje potraga za nekom drukčijom inspiracijom. Od pisaca smo navikli da inspiraciju prolaze u gotovo svemu, da se bave poslovima za koje mi, anti-prirodnjaci, nikad ne bismo povezali s umjetnošću te da spajaju naizgled suprotne sadržaje.
Gerbrand Bakker je nizozemski vrtlar (!) i književnik, koji naglašava da “šuštanje uvelog lišća otključava i oslobađa podsvijest” (The Guardian) te kako smatra da su vrtlarenje i pisanje zapravo kompatibilne discipline. Meni, osobi kojoj i kaktus uvene, ta se veza na prvi pogled učinila tek klasičnom izjavom kojom Bakker gomili kritičara s uvijek istim pitanjima pokušava objasniti što to povezuje vrtlarstvo s književnošću i kako to da se jedan vrtlar bavi pisanjem. No njegov Obilazak, unatoč radnji ne baš ispunjenoj životnim optimizmom i radosnim blještavilom, čitatelja ipak uvlači u umiru(ju)ći svijet u kojem vladaju zakoni prirode i u kojemu se kopanjem u unutrašnjost osobe otkrivaju neki novi i čarobno jednostavni svjetovi.
Bakker ne krije da je Obilazak njegov najosobniji roman te kako ga je pisao u izrazito depresivnom razdoblju života. Naglašava da ga je “pisao instinktivno, kao da je neka sila htjela da on iziđe”, a to se i osjeti tijekom čitanja romana. Poglavlja na koja je roman podijeljen uglavnom su kratka, no ni u kojem trenutku ne djeluju nezavršenima. Naprotiv, zaokružena su radnjom i likovima, no istodobno, neodvojiva su od ostatka romana. Roman se sastoji od dva pogleda na junakinju koja se do samog kraja naziva Emilie (zbog Emily Dickinson čiji portret i knjiga sabranih pjesama čine veći dio stvari koje sa sobom uzima nakon što napušta supruga).
Jedan se pogled zbiva iz vizure same junakinje koja promatra okoliš u koji je pristigla (iz Amsterdama je doputovala u zabiti dio Walesa), ljude koji je okružuju no kojima ne dopušta da joj se previše intimno približe, i guske koje svakim danom, jedna po jedna, nestaju. Drugi je pogled onaj frustriranog supruga i indiferentnih roditelja koji je pokušavaju pronaći nakon što je pobjegla od njih, a na prvi se pogled čini kako je to učinila zbog ljubavne afere sa studentom.
I dok njezini bližnji pokušavaju otkriti gdje se nalazi, Emilie čini sve kako bi zaboravila odakle je otišla. Živi osamljeničkim životom sve do trenutka kad u svoj svijet pušta neobičnog momka koji u ovaj kraj, u koji ljudi rijetki zalaze, stiže kako bi na karte ucrtao pješačke staze i istraživao okolicu. A mir na koji je osuđena u zabačenom kraju remeti i sredovječni seljak koji s njom pokušava postupati kao s još jednom običnom ženom.
Guske koje nestaju jedna za drugom kao da u sam roman, čija se radnja temelji na osamljenosti, pokušava ubaciti i element misterioznosti i trilera, a tome pridonose minuciozni i temeljiti opisi okoliša koji dodatno potpiruju melankolično sumornu atmosferu.
Poetičnost kojom Bakker opisuje svakodnevicu čovjeka koji istrgnut iz ubrzanog života ispunjenog neprestanim mijenama pokušava u praznini novih uvjeta stvoriti novi život, odlika je koja vrhunske književnike izdvaja od ostatka književnih stvaralaca. Život protagonistice kojoj su najveće promjene tijekom 24 sata izmjena dana i noći i smrt guske, Bakkerovim perom nikad ne zalazi u učmalu monotoniju već čitatelja svakom novom stranicom tjera na daljnje čitanje.
Prolaznost se u Obilasku čini tek usputnom pojavom kojoj svi, gotovo nesvjesno (a snažno podsvjesno) svjedočimo, a lakoću rečenica potvrđuje i nagrada International IMPAC Dublin Literary Award koja je jedna od najunosnijih europskih književnih nagrada. I dok se protagonisti Bakkerovih romana nerijetko osjećaju poput suvišnih ljudi, sigurni smo kako se budući Bakkerovi romani u rukama čitatelja nikad tako neće osjećati.