Noćni cirkus
Special cijena
17,80 €
Redovna cijena
19,78 €
-
Jezik izvornika: engleski
-
Prijevod: Alenka Mirković-Nađ
-
Broj stranica: 448
-
Datum izdanja: lipanj 2012.
-
ISBN: 978-953266385-3
-
Naslov izvornika: The Night Circus
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 225 mm
-
Težina: 740 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Cirkus stiže bez najave.
Ne prethode mu nikakve objave. Naprosto je tamo, a još jučer nije ga bilo. Crno-bijeli prugasti platneni šatori kriju jedinstveno, neponovljivo iskustvo prepuno iznenađenja što oduzimaju dah. Zovu ga Le Cirque des Reves i radi isključivo noću.
No iza kulisa odvija se žestoko nadmetanje – dvoboj mladih mađioničara Celije i Marca, za koji su ih od djetinjstva pripremali njihovi prevrtljivi učitelji. Njih dvoje ne zna detalje te igre u kojoj preživljava samo pobjednik, a cirkus je tek pozornica za tu izvanrednu bitku mašte i volje. No Celia i Marco, sebi samima usprkos, naglavce se survaju u ljubav – duboku, čarobnu, zbog koje svjetla trepere, a soba se zagrije i kad se tek dodirnu rukama.
Bila to prava ljubav ili ne, igra se mora odigrati, a sudbine svih koji u njoj sudjeluju, od ansambla izvanrednih cirkuskih izvođača do vlasnika, vise o niti, u zraku, opasno, poput neustrašivih akrobata.
“Noćni cirkus me usrećio. Zaigrana i silno maštovita, Erin Morgenstern stvorila je cirkus za kojim sam oduvijek čeznula.”
Audrey Niffenegger
“Ovaj je roman prava šećerna vuna, ispredena od niti jestivog srebra... Ljubavna priča za odrasle s daškom romantične raskoši.”
The Washington Post
“Priča o Romeu i Juliji natopljena čarobnim realizmom – Noćni cirkus prkosi žanrovima i očekivanjima. Ukratko, nešto zbog čega zaboravljate sve drugo.”
The Boston Globe
“Nenametljivo, očaravajuće savršeno... Čitanje ovog romana nalik je na fantastičan san.”
Newsday
“Katkad pronađete roman toliko čaroban da ne možete umaknuti njegovim činima. Noćni cirkus jedna je od tih rijetkosti – napet, prekrasno napisan i krajnje očaravajući. Odlučite li ove godine pročitati samo jedan roman, neka ovo bude taj.”
Danielle Trussoni, autorica Angelologije
“Mračan poput čađe i svijetao poput iskri, Noćni cirkus i dalje me čini svojevoljnom zatočenicom svijeta gotovo nepodnošljive ljepote. Ovo je ljubavna priča epskih razmjera: stvara, razara i naposljetku transcendira. Ovo je jedna od najboljih knjiga koje sam ikada pročitala.”
Brunonia Barry, autorica Čitačice čipke
“Prvijenac koji se ne ispušta iz ruku. Noćni cirkus uvlači vas u svijet mračan i blještav istodobno, posve životan, no ujedno i snovit. Zarobit će vas.”
Téa Obreht, autorica knjige The Tiger’s Wife
19.6.2012.
Erin Morgenstern – Prvi roman mi je bio dosadan, pa sam likove poslala u cirkus
najboljeknjige.com, Tanja Tolić, 17.06.2012.
Cirkus stiže bez najave. Ne prethode mu nikakve objave, nikakve tiskane obavijesti po oglasnim stupovima i pločama u središtu grada, ne spominju ga i ne reklamiraju u lokalnim novinama. Naprosto je tamo, a još jučer nije ga bilo. Njegovi uznositi šatori prugasti su, bijelo-crni; zlatu ili grimizu ni traga. Ali još nije otvoren. Ne još. Otvara se u sumrak, zatvara se u zoru.
Tako počinje roman “Noćni cirkus”, 33-godišnje američke spisateljice Erin Morgenstern koji je praktički preko noći postao bestseler, a za njega je u siječnju Summit Entertainment kupio i filmska prava (i trenutno vrbuje Davida Heymana, producenta filmova o Harryju Potteru, da se i ovdje primi posla). Erin je svoj prvi roman, ljubavnu priču s elementima fantastike na preko 400 stranica, objavila krajem prošle godine, preciznije u rujnu, i već ga nazivaju jednim od najljepših romana 2011., ne samo zbog predivne naslovnice, nego i teme. Glavni junaci, Celia i Marco, čarobnjaci su koje su njihovi učitelji, ne pitajući ih, uključili u misteriozno i potencijalno smrtonosno natjecanje u magiji, a koje se odvija upravo u tajanstvenom cirkusu koji radi samo noću.
“Noćni cirkus”, za koji su knjiška prava prodana u preko 30 zemalja, u Hrvatskoj je upravo objavila nakladnička kuća Fraktura, što nam je bio povod za intervju s autoricom.
Kako je i kada nastala ideja za “Noćni cirkus”?
- “Noćni cirkus” se zapravo slučajno dogodio. Radila sam na nekoj sasvim drugoj priči koja mi je postajala sve dosadnijom, pa sam odlučila likove poslati u cirkus. Cirkus mi je trenutno postao mnogo zanimljiviji, pa sam odustala od one prve priče i počela pisati o njemu, razmišljajući tko ga je stvorio i tko je u njemu nastupao. Tako se rodio moj roman.
Cirkus u vašem romanu nazivate još i Le Cirque de Rêves, odnosno na francuskome – cirkus snova? Kako je on na kraju prerastao u pozornicu romana i je li, po vašem saznanju, ikada postojao takav cirkus?
- Mislim da je cirkus više odabrao mene, nego ja njega, s obzirom da se samo pojavio u mojoj glavi. Nisam neki veliki obožavatelj cirkusa, iako volim zabavne parkove u koje možeš uroniti, u kojima se možeš izgubiti, a cirkus je ovdje baš svijet za sebe. Koliko mi je poznato, nikada nije doista postojao cirkus kao Le Cirque de Rêves. Na neki način, ovo je moj idealni cirkus, elegantnog izričaja i bez klaunova.
Zašto su vam magija i čarolija toliko privlačne?
- Mislim da je magija čudesna. Sviđa mi se estetika klasične magije, s igraćim kartama i cilindrima, dimom i ogledalima. Magija ima to ozračje misterija. Posebno mi se svidjela ideja, koju sam iskoristila u romanu, da čarobnjaci koriste pravu magiju koju onda prikrivaju cirkuskim trikovima.
Po vašem mišljenju, zašto ljudi toliko vole magiju?
- Mislim da ljudi vole sve stvari koje zalaze iza ovozemaljskog. Vole biti iznenađeni, diviti se nečemu makar i na trenutak.
Koliko su likovi iz “Noćnog cirkusa” - Celia, Marco, Bailey, Isobel i ostali - stvarni? Koliko je u njima ljudi koji vas okružuju ili su oni u potpunosti djelo fikcije? Ako jesu, žive li i dalje u vašoj glavi? Pričaju li neke nove priče? Ako se ne varam, izjavili ste kako ne planirate napisati nastavak “Noćnog cirkusa”?
- Nitko od likova iz “Noćnog cirkusa” nije baziran na stvarnim ljudima. Svi su se pojavili u mojoj glavi više ili manje ovakvi kakvi jesu. Neki od njih mi i dalje pričaju priče i tajne, no ne vole ih svi dijeliti. Ne planiram napisati nastavak “Noćnog cirkus”, iako je moguće da ponovno posjetim njegov svijet, možda kroz kratke priče iz pozadine.
Ljubav je ono što pokreće vaše glavne junake. Strasna je, fatalna, jako romantična. Je li to vaš ideal ljubavi i u “stvarnom” životu? Kako gledate na romantične veze? Tragate li za idealnom ljubavlju?
- Mislim da nemam idealnu ljubavnu priču u stvarnom životu. Čini mi se da je svaka ljubavna priča jedinstvena na svoj način, iako neke od njih mogu biti strastvenije, ili opasnije, od drugih. Nisam sigurna niti što bi bila idealna ljubavna priča, jer to još nisam otkrila niti za samu sebe. No radim na tome.
Najavljeno je da bi se po “Noćnom cirkusu” mogao snimiti film, a u jednom intervju ste izjavili kako Celijinom oca već sad zamišljate kao Geoffreyja Rusha. Vidite li tko bi mogao glumiti druge likove? Bojite li se u što bi se vaš roman mogao pretvoriti na filmskom platnu?
- Nemam pojma tko bi mogao glumiti likove, iako me Hector, dok sam pisala roman, podsjećao na Geoffreyja Rusha ili bi, vjerojatno, bilo bolje reći da me Geoffrey Rush podsjeća na Hectora. Ne bih zapravo niti voljela sudjelovati u odabiru glumaca, nadam se da će naći glumce koji će svakome od likova dati nešto posebno. Sigurna sam da će se film razlikovati od knjige, jer je film - film, a knjiga - knjiga. Na filmu se mogu izvesti neke druge stvari i mislim da bi i trebali to učiniti. Nadam se da će duh knjige ostati nedirnut, no jako me zanima kako će sve to izgledati. Nije me strah kako će film na kraju ispasti. Imam vjere u ljude koji se bave tim poslom i jasno mi je da će to biti jedna od interpretacija moje priče.
Pročitala sam da ste vizualni tip, da često najprije vidite sliku u umu, koja vas onda vodi do priče. Čini mi se da se to događa mnogim piscima, kao da inspiracija stiže s nekog magičnog mjesta. Što mislite o tome, s obzirom da je vaš roman prepun magije?
- Ako doista postoji takvo mjesto, voljela bih ga posjetiti. I sama ponekad osjećam da se likovi ili dijelovi priče materijaliziraju u mojem umu potpuno definirani, praktički niotkuda. Nemam pojma kako to zapravo funkcionira, ali mi je drago da je tako.
Niste samo spisateljica, nego i slikarica. Na koji se način slikanje i pisanje kod vas nadopunjuju? Može li se raditi oboje s jednakom strašću, imate li dovoljno inspiracije i kreativnosti za oboje?
- Sklona sam malo pisati, malo slikati. Uzmem pauzu od pisanja tako da slikam, i obratno. Ponekad dobijem ideje za slike dok pišem ili za pisanje dok slikam. Čini mi se da su oba ta kreativna procesa slična, no za mene su ipak različita, iako oba uključuje slojeve. Dok slikam, nanosim mnogo slojeva boje prije nego doista “otkrijem” sliku, a dok pišem moram prokopati mnogo slojeva zamišljenih mjesta i ljudi i tajni, prije nego pronađem priču. Trenutno mi je zahtjevno balansirati pisanje i slikanje, jer mi pisanje okupira veći dio pažnje, no sviđa mi se raditi oboje.
Kako pišete, kada pišete? Dogodi li vam se da imate spisateljsku blokadu? I kako se borite protiv nje?
- Pišem u dugim intervalima, ispisuje stranice i stranice u komadu, a potom uzimam pauzu. Nemam neku dnevnu rutinu. Čini mi se da nekad zapnem, no ne razmišljam o tome kao o spisateljskoj blokadi. Kad mi se čini da ne pišem onako tečno kako želim, obično počnem raditi nešto drugo i, obično, čim se prestanem toliko truditi, riječi se vrate.
Pripremajući se za ovaj intervju, pročešljala sam vaš sajt i primijetila da ste prava - skribomanka! Toliko je sadržaja gore! Je li pisanje za vas potreba; je li nužno kao kisik? Ili je to potreba da se razumije sebe, uobliči misli?
- Nemam pojam je li to opsesija, nikad o tome nisam razmišljala na taj način. Iako volim riječi, mislim da je moja potreba za riječima i pisanjem zapravo više potreba za komuniciranjem i dijeljenjem. Imam mnogo toga u glavi i postane prenapučeno unutra ako dio toga ne podijelim.
Najavili ste da pišete novi roman. Možete li nam otkriti o čemu je riječ? Ostajete li u fantastičnom žanru?
- Tek sam na početku tako da još vlada priličan kaos, pa nisam zapravo još niti sigurna o čemu je. No, rekla bih da je pomalo kao “Alisa u zemlji čudesa” u verziji filma noira. I dalje je žanr fantastika, iako na drugačiji način nego “Noćni cirkus”. Pretpostavljam da će sve što ikad napišem biti fantastika.
Tarot je jedna od glavnih motiva vašeg romana, a i sami ste ilustrirali jedan špil karata za tarot. Odakle ta opsesija tarotom? Znate li čitati iz karata? Jeste li ikad samoj sebi proricali budućnost i što su vam karte rekle? Koju biste kartu odabrali da vas predstavlja i zašto?
- Jako mi se sviđaju tarot karte i, da, doista čitam iz njih, ali nisam osobito vješta. Zanimljiva mi je njihova simbolika i sviđa mi se koliko je umjetničkih interpretacija moguće naći u modernim špilovima. Volim slike sa značenjem. Imam mnogo dragih karata, a čini mi se da bi me najbolje mogla predstavljati Umjerenost ili Kraljica pehara.
Primijetila sam da vas intrigira ono što oku nije vidljivo na prvu? Što mislite da se krije iza ove naše stvarnosti svijeta?
- Nisam još otkrila, zbog čega vjerojatno to pitanje i nalazim intrigantnim.
Kakvi ste bili kao dijete? Pročitala sam na vašoj stranici da ste, kao mala djevojčica, pokušali mački staviti šešir na glavu. Nije nešto što pada na pamet mnogoj djeci.
- Taj dio s mačkom i šeširom dio je kratke izmišljene priče, no zvuči kao nešto što bih ja uradila. Bila sam maštovita, voljela sam oblačiti kostime koji sam imala gomilu. Čitala sam mnogo i gradila hramove iza kuće, jer sam puno previše puta pročitala “The Egypt Game” Zilphe Keatley Snyder.
Vidim i da su vam, između ostalih, omiljene pjevačice Florence iz benda Florence and the Machine i Tori Amos. Prilično šašave žene! Što vam se sviđa u njihovoj glazbi?
- Njih dvije su mi vjerojatno omiljene! Tori Amos volim otkako sam bila klinka, a Florence sam nedavno otkrila, no već je obožavam. Čini mi se da, osim što što djeluju kao da su došle izvan ovoga svijeta, obje imaju predivne glasove i čini se eteričnima. Obje sam ih čula uživo i u njihovoj glazbi ima nečeg transcendentnog; to je glazba koja se podjednako doživljava, kao i sluša.
Često citirate “Alisu iz zemlje čudesa”. Je li vam to jedna od omiljenih knjiga? Koji su vam omiljeni pisci i zašto?
- Tako je teško odabrati omiljenog! Jako volim Alisu, to je vjerojatno moja najdraža klasična dječja priča. Također volim i “Velikog Gatsbyja”, a od modernije literature “Tajnu povijest” Donne Tartt i “Tumača bolesti” Jhumpe Lahiri. Izabrati omiljenog pisca ili knjigu jest kao birati omiljeni okus. Ne mogu samo jedan!
Kako zamišljate čitatelja svog romana? Kakvi su to ljudi, što vole, zašto mislite da vole vaš roman?
- Volim misliti kako je svaki od mojih čitatelja različit, i da svaki od njih različito reagira i doživljava knjigu. Nekoliko njih sam upoznala i njihova raznolikost me oduševila. Činilo mi se, dok sam pisala, da pišem čudnu knjigu, pa mi je zato posebno drago što tak odobro rezonira s toliko različitih ljudi.
Slažete li se s idejom da je čitatelj, odnosno njegova imaginacija, na neki način završava djelo? Postoji li uopće roman bez čitatelja?
- Mislim da roman postoji i bez čitatelja. Mogla sam cirkus zaključati u kutiju čim sa ga završila, i on bi i dalje bio priča, no čitatelji ga dižu na neku višu razinu jer mu dodaju osobno iskustvo. Priča postaje nešto više i nešto drukčije za svakog od čitatelja, o čemu govorim i na kraju romana.
I, za kraj, koje je značenje zvijezda koje nosite u kosi na nekim fotografijama?
- Nemaju neko posebno značenje. To su zvjezdice posute srebrnim sjajnim prahom, a nosim ih jer me čine sretnom – svjetlucaju, zgodne su, i čine se pomalo magičnima, iako su izrađene od kartona, ljepila i stakla. Nosim ih u posebnim prigodama ili kad mi je potrebno nešto da me razveseli.
27.6.2012.
Magični roman talentirane spisateljice koji je pao kao žrtva ambiciozne američke izdavačke industrije
najboljeknjige.com, Tanja Tolić, 23.06.2012.
“Cirkus stiže bez najave. Ne prethode mu nikakve objave, nikakve tiskane obavijesti po oglasnim stupovima i pločama u središtu grada, ne spominju ga i ne reklamiraju u lokalnim novinama. Naprosto je tamo, a još jučer nije ga bilo. Njegovi uznositi šatori prugasti su, bijelo-crni; zlatu ili grimizu ni traga. Ali još nije otvoren. Ne još. Otvara se u sumrak, zatvara se u zoru.”
Tako počinje roman “Noćni cirkus”, 33-godišnje američke spisateljice Erin Morgenstern koji je praktički preko noći postao bestseler, a za njega je u siječnju Summit Entertainment kupio i filmska prava. Erin je svoj prvi roman, ljubavnu priču s elementima fantastike na 448 stranica, objavila krajem prošle godine, preciznije u rujnu, i već ga nazivaju jednim od najljepših romana 2011., ne samo zbog predivne naslovnice, nego i teme. Glavni junaci, Celia i Marco, čarobnjaci su koje su njihovi učitelji, ne pitajući ih, uključili u misteriozno i potencijalno smrtonosno natjecanje u magiji, a koje se odvija upravo u tajanstvenom cirkusu koji radi samo noću.
Priča o “Noćnom cirkusu” zapravo je priča o tome koliko svijet zapadnjačkog nakladništva može biti okrutan. Erin Morgenstern studirala je kazalište i dizajn svjetla na koledžu Smith; nakon diplome povlačila se po raznim uredima kao pripravnica i uglavnom se osjećala jadno jer je dane provodila fotokopirajući dokumente inteligentnim profesorima prava koji nisu uspijevali sami savladati običnu fotokopirku.
U jednom trenutku sve ju je to umorilo pa je, uz suprugovu podršku, dala otkaz i posvetila se pisanju i slikanju, provodeći usamljeno sate i dane u njihovom bostonskom domu. Slike je prodavala za 20 do 30 dolara po komadu, da bi 2005. godine, za jedne spisateljske radionice, napisala manji rukopis. No, kako je pisala, priča je postajala dosadnjikava, pa je likove odlučila poslati u - cirkus.
I tu je mašta konačno proradila. Bila je silno uzbuđena jer je konačno našla ideju koja je funkcionirala. Pisala je na mahove sljedećih nekoliko godina, ispisujući stranice o mađioničarima, akrobatima i paru blizanaca koji su imali sposobnosti medija. No, kad je rukopis privela kraju odbilo ju je čak 30 literarnih agenata. Na vrlo pristojan način, više-manje svi su joj poručili da je to što je napisala zapravo kaos, bez glave i repa.
Zbog poraza je toliko postala malodušna da je odlučila uništiti rukopis. Srećom, sada već bivši suprug ostao je pribran, pa je sakrio isprintanu verziju, što je bio spas s neba jer su joj se konačno počeli javljati urednici koji su u njezinom romanu vidjeli potencijala i poručili joj da, ako značajno revidira radnju, ima nade da će ga netko od nakladnika objaviti. Tako se rodila Celia, glavna junakinja, koje u prvim verzijama romana uopće nije bilo.
Tako se rodio i Marco, koji također dotad nije postojao među likovima. Imajući sve ovo na umu, neke stvari o “Noćnom cirkusu” postaju mnogo jasnije (vratit ćemo im se kasnije).
Kad je Erin revidirala roman, konačno je krenulo. Dobila je predujam od šest znamenki, što je honorar rezerviran za razvikane pisce. Istoga trena počeli su je - i nakladnik i knjižari - trpati u ladice. “Noćni cirkus”, reklamirali su je, kombinacija je serijala o “Harryju Potteru” (jer ima elemenata magije), serijala “Sumrak” (jer ima zabranjenu ljubav) i serijala “Igre gladi” (jer ima elemenata natjecanja s visokim ulozima). Sad vam je već jasno kamo smjeram...
Erin Morgenstern, svjesno ili ne, u svemu je tome, kao spisateljica, postala prilična “žrtva” koja se ne snalazi uvijek baš najbolje. (Wall Street Journal je, primjerice, jednom objavio kako se Erin požalila svom američkom nakladniku, Knopf-Doubledayu, da je boli ruka od potpisivanja 2200 primjeraka romana iz prvog izdanja, koje je tiskano u 100 tisuća. Suho su joj odgovorili da je bolje da se privikne na bol.) Naime, pitanje je sljedeće: koliko je “Noćnog cirkusa” napisala uopće sama Erin Morgenstern, njezina imaginacija, koliko je priča proizvod njezine ideje? A koliko je produkt knjiških agenata koji su roman samo željeli dobro prodati i nakladničke kuće žedne novog hit-serijala koji će joj donijeti milijune? Pomoć agenata i nakladničkih kuća sasvim sigurno je neprocjenjiva, jer oni imaju mnogo više iskustva od autora amatera, no gdje je granica - gdje završava nužna pomoć, a počinje nasilna utrka za profitom u kojoj se književnost žrtvuje u ime dobrog proizvoda?
Jer, Erin, naime, ne želi pisati serijal. Za nju je “Noćni cirkus” zaokruženo djelo i točka. I tu je, mislim, sasvim u pravu. Tržište je prezasićeno nestavcima koji se razvlače kao bezukusne žvakaće gume, zapletima koji su krajnje neuvjerljivi i dozlaboga dramtični, ali silno potrebni da bi se opravdao drugi, treći, četvrti nastavak... Ima li tu uopće književnosti? Da, “Noćni cirkus” sasvim sigurno neće ući u književne kanone, ali zašto ne bi funkcionirao kao zaokruženo djelce, nepretenciozni roman o čarolijama u kojem ima mnogo ljepote?
U prilog ovoj tezi ide i argument da ga je dobno i profilu čitatelja zapravo jako teško svrstati. Iako američki nakladnik i američke knjižare ciljaju na mladu publiku (tzv. young adult), ovo je zapravo roman za odrasle. Da, publika Harryja Pottera odrasta, kao i ona sage “Sumrak”, pa i “Igara gladi”, pa im treba štivo primjereno njihovoj dobi i ukusima formiranima u djetinjstvu, ali ovo nije roman za njih. Gledati prvi roman Erin Morgenstern kroz prizmu čega u njemu sve ima, a da korenspondira s drugim bestselerima, zbilja je trgovački okrutno i nema nikakve veze s književnošću.
I tu je zapravo glavna mana “Noćnog cirkusa”. Kad zatvorite knjigu, razmišljate par dana i pokušate na kraju donijeti neki sud, ne možete se oteti dojmu da ga je, zajedno s Erin Morgenstern, pisalo i nekoliko histeričnih urednika koji su silno u njega htjeli ugurati i Pottera, i “Sumrak”, i te dosadne “Igre gladi”. Iz svog tog kaosa, jer i dalje tu ima kaosa iako je ušminkan, pomalja se glas originalne spisateljice koja je zapravo samo htjela napisati priču o prelijepom cirkusu i paru neobičnih blizanaca.
Mislim da su Erin – i američki urednici, koji su je, nagađam, tlačili, i sama Erin, koja je popustila vjerojatno stoga što je konačno htjela dovršiti prokleti roman – učinili priličnu štetu, jer je Morgenstern ponajprije zaista izvrsna pripovjedačica. Radnja se odvija između tri priče, točnije tri pripovjedne linije, tri vremenska razdoblja i još autorica skače između dvije pripovjedne perspektive – one u drugom i one u trećem licu. U tome se teško snaći ako knjigu ne čitate u kontinuitetu i uvijek jednako koncentrirano, no to ne umanjuje impresivnost autoričine vještine umetanja petlji u petlje, posebno u svjetlu činjenice da je prije toga bila potpuna amaterka.
Priča sama po sebi, u zapletu i razradi likova, ima dosta rupa. Ako ćemo baš tvrdoglavo analizirati, drugi glavni junak, Marco, karakteriziran je u tek plošnim potezima pa ozbiljnijem čitatelju nije jasno zašto se Celia toliko u njega zaljubila, niti gdje vidi privlačnost, s obzirom da veći dio romana Marco ne figurira kao osobito simpatičan lik. Niti njihova ljubavna priča nije dobro razrađena, barem ne na papiru, pa fatalnost osjećaja nekako visi u zraku. Nedostaje i pravi završetak; nije jasno gdje su završili junaci o kojima ovisi sudbina cijeloga cirkusa, no taj dio se ne mora nužno pripisati nevještosti slaganja zapleta. Moguće je da ja autorica naprosto neke krajeve priče htjela ostaviti otvorenima (nadam se da joj to nije sugerirao nakladnik nadajući se nastavku).
S druge pak strane, unutra su predivni likovi Baileyja, Widgeta i Poppet, koji apsolutno funkcioniraju: uvjerljivi su, izazivaju emocije, s njima se lako poistovjetiti (što je, poznavajući pozadinu nastanka romana, potpuno razumljivo, jer o njima je Erin zapravo i htjela pisati, pa je u njih unijela najviše energije i mašte). Svijet magije koji je Erin Morgenstern stvorila definitivno je očaravajuć i, ne jednom, ispunit će vas divljenjem prema imaginaciji, čudovitosti ideja i autentičnoj čaroliji kojom autorica u svojoj glavi raspolaže. U nje je doista, da parafraziram citat iz jedne domaće dječje pjesmice, “jako neobičan um”. Mene se posebno dojmio cirkuski šator u kojem se nalaze bočice ispunjene sjećanjima – kad otvorite neku od njih, miris koji iz nje izađe dočarava vam, primjerice, šetnju po plaži, miris mora ili ljeta, do razine da se osjećate kao da bosim nogama hodate po sipkom pijesku plaže...
Dok je pisala roman, kaže Erin Morgenstern u intervju koji mi je dala, imala je osjećaj da piše “čudnu knjigu”. I doista jest čudna. Rekla bih da je ono najneobičnije u njezinom romanu to što je glavni junak entitet koji zapravo nije čovjek. Glavni junak je, naime, cirkus, pored fantastičnog para blizanaca. Celia i Marco su tu tek dekoracija, tako da ako se planirate zakačiti na ljubavnu priču, zaboravite! No, ako želite iskusiti autentičnu magiju, ako vas zanose neobične ideje, ako maštate o paralelnim svjetovima u kojima funkcionira neka čudovita, nostalgična logika, onda je “Noćni cirkus”, odnosno Le Cirque de Rêves, pravo štivo (i mjesto) za vas.
U cirkus su utkane žudnje, snovi, strasti; nad njime se strepi, njegova je sudbina neizvjesna, sa cirkusom se čitatelj može povezati. Neobično, jer obično se povezujemo s ljudskim likovima, iako bi vjerojatno ispravnije bilo reći da se obično povezuje sa životnim u priči, s onim što nam rezonira emociju, sjećanje, neki strastveni naboj. Erinin cirkus je taj u koji se zaljubljujete, kao i svi pravi “rêveurs” iz romana. Cirkus je taj zbog kojeg je sve zapravo nastalo, cirkus je priča i priča je cirkus.
“Netko treba ispričati te pripovijesti. Kada bitke završe - one dobivene i one izgubljene - kada gusari pronađu svoje blago i kada zmajevi svoje neprijatelje pojedu za doručak uz šalicu finog lapsang souchonga... netko treba pohvatati i ispričati njihove priče. U tome je čarolija. Čarolija je u slušaču; svaki od njih čut će je drugačije i nitko od njih neće moći predvidjeti kakav će dojam na njih ostaviti. Od banalnog do dubokog. Možda ćeš ispričati priču koja će se nastaniti u nečijoj duši, postati njegova krv, njegovo ja, svrha njegovog postojanja. Ta će ga priča dirnuti i pokrenuti. I tko zna na što će ga tvoje riječi potaknuti. To je tvoja uloga, tvoj dar. Tvoja sestra možda vidi budućnost, ali ti je, dječače, možeš oblikovati. Ne zaboravi to. Napokon, postoje mnoge vrste čarolija.”
Ovaj odlomak, koji na kraju romana izgovara jedan od likova, vjerujem, pokazuje pravu, autentičnu namjeru autorice. Ne znam, možda bi njezin originalni rukopis doista bio pravi kaos, bez glave i repa, no ovo je nešto o čemu bih ja voljela čitati, što bih voljela doživjeti dok u sumrak ulazim u - cirkus snova. Cirkus koji stiže bez najave, kojem ne prethode nikakve objave, koji se ne reklamira po oglasnim stupovima i pločama u središtu grada, kojeg ne spominju u lokalnim novinama, koji je samo crn i bijel, bez ikakve druge boje, i koji se “otvara u sumrak, a zatvara u zoru”.
Noćni cirkus
ČitajMe.com, Željka Milanović, 28.4.2014.
‘Noćni cirkus’ prva je knjiga spisateljice i umjetnice Erin Morgenstern. Odmah po objavljivanju knjiga je postala bestseller, a čak 30 zemalja otkupilo je prava da ovu knjigu prevede na svoje jezike. Uz to, Summit Entertainment kupio je filmska prava pa uskoro možemo očekivati da knjiga oživi na velikom platnu.
Radnja knjige započinje cirkusom. Le Cirque des Rêves (Cirkus snova) dolazi bez najave. Njegovi crno-bijeli šatori kriju iznenađenja koja oduzimaju dah i nude zabavu od sumraka do zore. Međutim, cirkus je samo paravan, arena u kojoj se odvija „igra“ dvoje mađioničara, Marca i Celie. Igra za koju su ih čitavog života pripremali učitelji koristi cirkus kao pozornicu, a pobjednik će biti onaj koji preživi. No postoji jedan maleni detalj na koji nitko nije računao, a to je ljubav Marca i Celie. Unatoč ljubavi igra se mora nastaviti, a o krajnjem ishodu igre ovise sudbine svih članova cirkusa.
U ovom romanu svakako je jasno da je Erin Morgenstern podjednako spisateljica i slikarica. Knjiga je prvenstveno niz opisa, slika, koji se savršeno stapaju u jedinstvenu cjelinu. Opisi su nevjerojatni, realni i živi, i dok čitamo knjigu gotovo da možemo čuti aplauz i osjetiti miris karamela. Sama autorica je u jednom intervjuu izjavila kako je knjiga nastala tako što je počela pisati priču koja joj je postala dosadna, a u želji da je učini zanimljivom likove je poslala u cirkus. Kako joj je cirkus postao puno zanimljiviji, započela je priču o njemu. I to je je ujedno najljepši dio knjige, ali i njena najveća mana.
Želeći što bolje opisati cirkus, autorica je putem izgubila sadržaj, a likovi i njihova zabranjena ljubav služe samo kao poveznica koja sve slike cirkusa drži na okupu. Unatoč tome, djelo je očaravajuće, a čarolija koja se proteže kao nit vodilja gotovo da je stvarna i kao da djeluje na samog čitatelja, jer je knjizi jednostavno teško odoljeti. Sa svakom novom stranicom otvaraju se neki novi detalji, raskošni opisi i nevjerojatne čarolije i teško je prestati s čitanjem.
Ova knjiga spoj je bajke i priče o zabranjenoj ljubavi, savršeno upakirane u čaroliju cirkusa. Iako se ne radi o vrhunskom literarnom uratku što se same strukture i načina pisanja tiče, autoričina sposobnost vizualizacije naprosto oduševljava. Ako volite bajke i ljubavne priče ili jednostavno tražite knjigu koja će vas očarati, onda je ‘Noćni cirkus’ knjiga koju ne smijete propustiti.
Slične knjige
-
Zatočenik NebaSpecial cijena 17,99 € Redovna cijena 19,99 € -
-
-
-
-
-
Osmijeh kozletaSpecial cijena 21,59 € Redovna cijena 23,99 € -
Svjetovima dalekoSpecial cijena 20,69 € Redovna cijena 22,99 € -
