Nježna stvorenja
Special cijena
16,61 €
Redovna cijena
18,45 €
-
Jezik izvornika: hrvatski
-
Broj stranica: 272
-
Datum izdanja: veljača 2020.
-
ISBN: 978-953358196-5
-
Naslov izvornika: Nježna stvorenja
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 360 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Koji su to prizori koji mogu šokirati, koji nas tjeraju da pred njima
zastanemo, da udahnemo i da se divimo životu kao takvome? Postoje li uopće
takvi trenuci, u svijetu užurbanom i prenapregnutom? Je li u takvome
svijetu moguća ljubav ili se sve svodi na gimnastiku? Mogu li u takvome
svijetu muškarci razumjeti žene i obrnuto? To su samo neke od premisa na
kojima počiva novi roman Nevena Vulića.
Kroz živote četvorice muškaraca – oca, djeda, podstanara i kćerina momka,
Neven Vulić pomno stvara priču koja reflektira današnji svijet. Četvorica
junaka susreću se povremeno, ali su njihovi životi isprepleteni. Oni nemaju
snage priznati ni sebi ni svojim partnericama da su postali bezosjećajni,
ili da te osjećaje traže na krivome mjestu. Pokušavaju uspostaviti
komunikaciju ali ne uspijevaju. Njihove partnerice, povremene ili stalne,
pritom imaju sličnu barijeru i jednako otuđene živote.
Nježna stvorenja
roman je koji okrutno i beskompromisno govori o međuljudskim odnosima, o
postojanju ili nepostojanju ljubavi, o nemogućnosti da se o ljubavi čak i
govori, o želji da se bude jednak likovima s ekrana, o samodestruktivnosti
i nihilizmu koji se nalazi svuda oko nas. Neven Vulić napisao je roman koji
ulazi duboko u pore suvremenog čovjeka, čovjeka koji je prekoračio granice
čovječnosti i samoga sebe zavarava na granici stvarnoga i virtualnoga.
Sve muke bivanja muškarcem
Petra Miočić, 24express, 13. 3. 2020.
Mudra poslovica kaže da u mladosti imaš zube, ali nemaš meso u koje bi te zube zario, dok u starosti mesa ima napretek, ali zuba više nema. U Nježnim stvorenjima, nakon Povijesti bolesti, drugom romanu književnog kritičara i urednika Nevena Vulića (1983.), koji je netom objavila zaprešićka Fraktura, meso može biti sintetilko, a zubi umjetni. Bitno da stvaraju makar i privid ugriza.
Četiri muškarca – starac, sredovječni zamjenik direktora neke očito uspješne kompanije, student i kreatura neodređene dobi i društvenog statusa – tvore heterogenu skupinu njegovih, isprva tek lokacijiom povezanih likova. Starac je vlasnik kuće i otac zamjenika direktora, čiju kćer student redovito obrađuje i naziva svojom „djevojkom“, a četvrti je protagonist podstanar u izdvojenom stanu ove obiteljske košnice. No, kad Vulić počne s njihovim raslojavanjem, postaje jasno da ih od zarobljenosti u vlastitim, malim pričama spašava i s ostalima povezuje želja. Ne jedna zajednička čijem ostvarenju svi teže, nego svakog njegova mala, osobna, a pod univerzalnim klobukom „životnih želja“ s drugima okupljena. Otac i djed osjeća snažnu potrebu za bliskošću, ali želi zadržati distancu, njegov sin bi volio premostiti distancu između sebe i obitelji, ali želi zadržati poziciju alfa mužjaka kakva priliči muškarcu na njegovoj poziciji, student želi postaviti što više vodoravnih crta na svojem seksualnom tabliću, a podstanar želi pobjeći i ostati na mjestu, prepustiti se letargiji, ali zadržati cilj i smisao.
Najlakše bi bilo reći kako ih sve povezuje gotovo bolesna potreba za seksom, želja da posjeduju i time si daju na vrijednosti, u vlastitim, kao i u tuđim očima. Svi Vulićevi likovi, premda neki odavno nemaju municije, a drugi su odrasli u eri fotosafarija, rado bi bili lovci, ali „lovine“ viđene na ekranu, neovisno o tome podsjećaju li na davnu prošlost, kao kod djedovih kućnih uradaka, ili na budućnost koja nikad neće doći, kao u studentovim maštarijama, razlikuju se od onih u stvarnosti. To je moment u kojem čvrsto sazdan muški identitet puca i oni postaju stvorenja nježna poput kožica omotanih oko najdražih im igračaka. Kroz te pukotine rastvara se i prava vrijednost ovog romana te on prerasta u platformu za prikazivanje i raspravljanje mnogo složenijih ljudskih odnosa, poput prolaznosti vremena, percepcije vlastitog i tuđeg starenja te, u hrvatskom diskursu, tabuiziranog muškog straha. Straha pred smrću, straha od toga da budu ostavljeni i nesigurnosti u odnosu prema životu i poziciji koju zauzimaju pred drugima. Rasplićući i preplićući niti priča svojih junaka, Vulić pokazuje da njihov osnovni problem nije nemogućnost uspostave zdravog kontakta sa ženama, nego nedostatak očinske figure u životu i nesposobnost uspostave zdrave interakcije s drugim pripadnicima vlastitog spola. Odatle potreba za nadmetanjem, odatle nužnost posjedovanja i podčinjavanja, odatle i nagon da, poput zamjenika direktora, pomognu udaljenim žrtvama nezamislivog nasilja, dok su im vlastita nasilnička ponašanja samorazumljiva i ne vide ih kao problem. U tu se scenu lažnog samaritanca može učitati i satira trenutačnih kretanja društva u kojima su najveći dobročinitelji s druge strane i neosviješteni dio problema.
Ipak, ovo nije angažirani roman. Autor na primjerima četvorice namjerno bezimenih, univerzalno prepoznatljivih muškaraca stvara sinopsis raspadanja jednog čvrstog obrasca ponašanja i njihove pokušaje da u novim okolnostima pronađu neke prikladnije. Pokazuje bliskost voajerističkog i intimističkog u pogledu, gotovo jednaku povezanosti ljudskog i životinjskog u svakom pojedincu. Pokazuje sve muke muškog odrastanja i bivanja muškarcem te razotkriva kako, u maskulinoj verziji Seksa i grada, sve postaje lakše i jednostavnije omota li se najdražim, ali i najprovidnijim omotačem golih i isprepletenih tijela.
Vještina i osobina koju valja vježbati u ovoj samoizolaciji je nježnost koja život znači
Branimir Pofuk, Večernji list, 18. 4. 2020.
Baš sam našao vrijeme kada ću objaviti roman – rekao mi je Neven Vulić pružajući mi primjerak svog novog romana netom pristiglog iz tiskare. Sjedili smo usred uobičajene gužve na terasi jednog zagrebačkog kafića već svjesni da ćemo se uskoro pozdraviti s tom “tradicijom” susretanja i kolektivnog hvatanja prvih proljetnih sunčanih zraka uz kavu. Rekao mi je i da je toliko umoran od godina provedenih nad njom, uz nju i u njoj, da ne želi imati više ništa s tom knjigom koja upravo počinje svoj samostalni život i o kojoj će ga još barem neko vrijeme mučiti sumnje je li uopće trebala i zaslužila biti napisana i objavljena. Ubrzo nakon tog našeg susreta nastupilo je vrijeme bolesti. A Vulićeva knjiga meni je postala jedan od suputnika kroz to vrijeme, kao da je baš za ovo, ovakvo i nijedno drugo vrijeme napisana.
Sve je to koincidencija. Pa i činjenica da se prvi Vulićev roman, objavljen prije deset godina u izdanju Sysprinta, zove “Povijest bolesti”. Događa se lako i često da pisac napiše roman imajući na umu jedno, a onda čitatelj u njegove stranice upiše nešto drugo. Upisuju se u stranice knjige i mjesto, i vrijeme čitanja romana. S autorovom maštom i u njegov roman vjerojatno upisanim djelićima njegove vlastite intimne biografije prepleću se misli, osjećaji, sjećanja i život čitatelja. Upravo to umjetnost i radi. Upravo na takav način umjetnička djela i žive, razbivši se u onoliko zrcalnih staklenih krhotina koliko ljudi pred to djelo stane, gleda ga, čita, sluša.
Pišući svoj roman Vulić nije mogao ni pomisliti, a kamoli zamisliti vrijeme koje je snašlo njega, njegovu knjigu i sve njene buduće čitatelje. Ali, budući da je u knjigu utkao godine svoje autorefleksije i povrh toga pomnog promatranja ljudi i načina na koji žive i umiru, nije mogao promašiti i napisati nešto za što bismo danas, u vrijeme bolesti, odmahnuli rukom i pitali se kakve sve to veze ima s nama i našom stvarnošću.
“Ipak, s ushitom sam promatrao te životinje, kako istinski pulsiraju u njima, kako se mišići naprežu, a zjenice šire prije skoka, misleći da su divne, gipke, veličanstvene. Nisam u njima prepoznavao usamljene i izgubljene živote, nisam vidio da su im tijela svakom godinom sve bolnija, do konačnog poraza, dok zbog neke nesreće ne umru”. Ove rečenice su dio kratkog preludija koji prethodi prvoj stranici Vulićeva romana, da mu napokon kažem i naslov, “Nježna stvorenja”. Mi, ljudi, nježni, krhki, usamljeni, bolesni, smrtni. Sada se vraćam na tu prvu stranicu i upijam prve rečenice novim očima: “Starac je inače izbjegavao penjanje u sinov stan, ali nikoga nije bilo kod kuće. Tuđi životi nisu ga zanimali kao špijuna ili uhodu. Ne, došao je na gornji kat radi njih, obuzet čudnom i naglom ljubavlju, namjerno dok ih nema. Došao ih je upiti iz njihova zraka, iz slučajnih položaja ostavljenih predmeta. Želio se protrljati o njihove životne prostore kad oni to ne znaju.”
Roman “Nježna stvorenja” izgrađen je kao kuća. U prizemlju starac, otac, sam. Samoizoliran. Gore na vrhu stan po kojem u početnom prizoru njuškajući traži prisutnost i davno izgubljenu prisnost s onima koji tamo žive: sinom, snahom, unukom. Između njih, na prvom katu, kao u limbu, podstanar. Sve ćemo ih čitajući upoznati. Oni su glavni junaci, oni su predmet Vulićeva promatranja, svi ostali su više-manje statisti, osim unukinog dečka s kojim u život te kuće-romana nahrupljuje jedna nova generacija definirana ne samo svojom mladošću nego i načinom na koji je stvorila vlastite pojmove o životu, a pogotovo o najintimnijim ljudskim odnosima upijajući gomile pornografskog smeća sa zaslona svojih od njih pametnijih strojeva.
A onda, mnogo kasnije, već prema kraju knjige, u rukopis romana, u starčevo umiranje, prodire stvarnost, ovo naše vrijeme bolesti. “Priopćeno mu je da će uskoro umrijeti. Pogodilo ga je toliko da se nije mogao pomaknuti, ili mu se to samo učinilo. Zato su mu pluća tako gladno hvatala zrak, kao i sada.”
Uh, koliko je vrijeme u kojem je jedna od najčešće spominjanih riječi respirator pojačalo doživljaj i razumijevanje ove slike. Kao i sljedećih rečenica: “Sjećao se naglašenog kontrasta. Vani je život urlikao od radosti. Bliještalo je sunce, prašina je svjetlucala nošena vjetrom, no ništa od toga nije se probijalo kroz zatvorene rolete. Blagi lahor oplahnjivao mu je kožu tek nešto ranije, prilikom povratka od liječnika. A uskoro će se utopiti u moru statistike i upisati svoj posljednji doprinos. Poznate formule za izračun morbiditeta i mortaliteta nezamjetno će prekriti i njegov nestanak.”
Neven Vulić baš je našao pravo vrijeme kada će objaviti svoj roman u kojem jedan starac, univerzalan u svojoj bezimenosti, preispituje svoj život, sve propuštene prilike za bliskost, za pružanje nježnosti i utjehe za kakvom sada čezne, poražen sviješću da je ničim nije zaslužio: “A sad bi volio čuti ono što nije pružao drugima. Neka netko težinu ublaži milostivim i blagim riječima. Neka ga netko okrijepi.”
Možda bih kao čitatelj promašio ovaj roman, možda me se ne bi dojmio da ga ne čitam u ovom vremenu bolesti u kojem je čitav svijet dobio strašnu i veličanstvenu priliku da zastane i promisli. Trenutak je to u kojem smo počeli brojiti bolesne i umrle, jednog po jednog, svaki dan iščekujući novu statistiku za naš grad, za našu zemlju, za susjedstvo, za svijet. Sasvim neočekivano, a nimalo slučajno, jer svaka prava umjetnost događa se s razlogom, dobili smo roman upravo za ove dane i ovo vrijeme bolesti u kojem smo postali barem malo svjesniji svoje krhkosti i prolaznosti, ali i svoje jedinstvene sposobnosti za bliskost, svoje nježnosti – osobine i vještine koju vrijedi vježbati u ovoj samoizolaciji da bismo je znali pružiti kada iz nje izađemo. Dok ne bude prekasno.
Neven Vulić : Ne znam gdje je izlaz, ponekad je naprosto u šetnji šumom
Gea Vlahović, Moderna vremena Info, 2. 6. 2020.
Pročitaj intervju na mvinfo.hr
-
Neven Vulić u Knjižnici Marije Jurić Zagorke
U okviru Mjeseca hrvatske knjige
Neven Vulić predstavit će svoj roman
Nježna stvorenja
u petak 13. studenoga 2020. u 20 sati
u Knjižnici Marije Jurić Zagorke u Zagrebu (Krvavi most 2).
Razgovor s Nevenom Vulićem vodit će Andrija Škare.
Nježna stvorenja roman je koji okrutno i beskompromisno govori o međuljudskim odnosima, o postojanju ili nepostojanju ljubavi, o nemogućnosti da se o ljubavi č -
Druženja s piscima i prevoditeljima u Knjižari Fraktura
U Knjižari Fraktura u Zagrebu (Ulica Kneza Mislava 17)od 6. do 10. srpnja 2020.pridružite nam se na predstavljanjima knjiga i razgovorima s piscima i prevoditeljima.
Ponedjeljak, 6. srpnja, 19 satiPredstavljanje knjigeKorov, ili protiv književnosti Marka PogačaraRazgovor s autorom vodi Kruno Lokotar.
Utorak, 7. srpnja, 19 satiPredstavljanje knjigeIstarska Lady Macbeth Damira Zlat
Slične knjige
-
-
-
-
-
-
-
Šaptanje bankomatima i druge nježnostiSpecial cijena 17,99 € Redovna cijena 19,99 € -
Ljeta s MarijomSpecial cijena 16,71 € Redovna cijena 18,57 € -
Novi dio gradaSpecial cijena 16,70 € Redovna cijena 18,56 €