Nevjerni otac
-
Jezik izvornika: talijanski
-
Prijevod: Ana Badurina
-
Broj stranica: 192
-
Datum izdanja: travanj 2019.
-
ISBN: 978-953358132-3
-
Naslov izvornika: Il padre infidele
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 285 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Kada mu supruga Giullia, majka njihove trogodišnje kćeri, u suzama 30. rujna 2011. kaže “Možda ne volim muškarce”, glavni junak shvaća da je njihov brak, u krizi od rođenja djeteta, možda došao svome kraju. Antonio Scurati, jedan od najvažnijih suvremenih talijanskih pisaca, u romanu Nevjerni otac, furioznoj ispovijedi u ich-formi, daje nam sliku propasti ljubavi i ideala, propasti jedne generacije kojoj je bilo nuđeno sve, a koja nije dobila ništa.
Nevjerni otac priča je o krizi srednjih godina, o braku, o djeci, o ljubavi, o sebičnosti, o kraju iluzija i kraju jednoga svijeta kakav su gradile generacije stasale nakon Drugoga svjetskoga rata. Intimna je to ispovijest diplomiranog filozofa i kuhara koji vodi restoran naslijeđen od oca, sanjajući Michelinovu zvjezdicu. Priča je to čovjeka koji zna da život nije reklama, ali ga pokušava tako živjeti. Priča oca koji svojem djetetu, kojeg dobiva prekasno, želi ostvariti sve želje, iako zna da mu ostavlja svijet lošiji od onoga koji je sam dobio od svojega oca. Nevjerni otac pripovijeda priču o konačnoj i neumitnoj smrti Zapada, ali i nadi, koju svaki otac ima, da će ga se voljeno dijete sjećati po onim trenucima u kojima su bili bliski.
“Teško je zamisliti da, nakon što se milijunima godina istovjetno ponavljaju, događaji poput trudnoće, trudova, novorođenčetovih problema, njegove prve tri godine i polagano pucanja bračne veze i dalje mogu nadahnuti roman sposoban zapanjiti nas, očarati, zavesti jezikom koji nas navodi da te zgode sagledamo na nov način. Scuratiju je to pošlo za rukom.” - Umberto Eco
“Nevjerni otac Antonija Scuratija jedna je od onih knjiga kojima je ozbiljnost draža od glamura i zabave. (...) To je bračna priča o ljubavi i ravnodušnosti u doba poput našega kada brak, nakon što je izgubio institucionalnu autorizaciju, psihološki u cijelosti pada na leđa supružnika. To je i priča o navikavanju na očinstvo u kojoj pitanje kulturnog nasljeđa koje bismo trebali ostaviti djeci ponovo osvaja dimenziju vremena koje se danas doima uništenim u digitalnoj virtualnosti. Nevjerni otac jedan je od najboljih Scuratijevih romana.” - Walter Siti
Glas generacije osuđene na poraze
Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 7. 6. 2019.
Tko je čitao njegovu prethodnu kod nas objavljenu knjigu, "Najbolje doba našeg života“, vrlo dobro zna kako je Antonio Scurati meštar prepletanja velikih i malih povijesti, odnosno intimnih drama s dramama čitavih naraštaja.
"Nevjerni otac“ izvorno je objavljen 2013. godine i našao se u užim izborima za nekoliko prestižnih talijanskih nagrada, a komplimentima kritike pridružio se i sâm Umberto Eco priznavši autoru sasvim rijetko umijeće da o vječnim pitanjima progovara na nov i svjež način.
Priču nam kazuje Glauco Revelli, obrazovanjem profesor filozofije, koji se, međutim, nije skrasio u struci, nego je preuzeo očev skromni restoran s ambicijom da mu priskrbi Michelinove zvjezdice. Ni s brakom ni s potomstvom nije se žurio, pa je srednje godine dočekao kao otac trogodišnje djevojčice. Glaucu teško da ijedan čitatelj može zavidjeti. S ocem jedva da je kadar komunicirati, svoju ljubav prema supruzi konstantno propituje, a ništa manje grčevit nije ni kao roditelj. K tome, biznis koji je odlučio unaprijediti, uspio je temeljito unazaditi.
Da zlo bude još i veće, njegova supruga izgubila je stalni posao. Kao da sve to nije dosta, ona će ga jednoga dana zgromiti rečenicom: "Možda ne volim muškarce“. Ta formalna potvrda da je njihov otprije klimav brak doživio definitivni karambol bit će nam predočena na vrhu druge stranice romana. Od te točke nadalje priča neće ni na koji način napredovati, dramaturška očica neće se uplesti u potku nekog novog zapleta. Samo će nas na nešto manje od dvjesto stranica Scurati uvesti u Glaucov svijet koji mu nezaustavljivo prolazi kroz prste kao šaka suhog pijeska.
Drama očinstva
Scuratijev junak opskrbljen je bistrinom, pa ako hoćete i znanjima (podsjećam, prije nego što je postao kuhar bio je filozof) da prozre što mu se događa i na privatnom i na poslovnom planu, ali od tog razumijevanja nema nikakve praktične koristi. Dapače, ono samo produbljuje njegovu frustraciju. Glauco veli kako su "mit o obitelji i potrošačka fantazmagorija lice i naličje iste medalje“, ali što s tim kad je dotična medalja i dalje nepromjenjivo cjelovita? A možda su svi odgovori za kojima Scuratijev junak traga, ma koliko se maglovitima činili, zapravo jednostavni i na dohvat ruke: Jer, veli on: "Psihologija katkad ne nadilazi hidrauliku začepljenih umivaonika.“
"Nevjerni otac“ depatetizirana je, premda vrlo emotivna knjiga o očinstvu, koja skida kičastu oblandu s pitanja koja se tiču svih nas i na koja najčešće po defaultu odgovaramo naučenim frazama pokušavajući potisnuti svoje dvojbe i strahove. Skoro da bi se moglo reći kako se Glauco odvažio autati u ime cijeloga muškog roda i načeti pitanja koja se uglavnom prešućuju (recimo: "Zašto sam svaki put kad sam poželio drugu ženu ili drugi život imao osjećaj da varam svoju kćer, a ne ženu?“).
Ovaj libar ne bavi se, međutim, samo dramom očinstva, nego i drugim aspektima obiteljskog života, osobito onda kad se taj život nađe na opasnoj krivini. Na primjer: "Kako to da se temeljni prizori obiteljskog života uvijek odvijaju u najpriprostijim prostorijama u kući – kuhinji, kupaonici – a nikad u dnevnim sobama?“ Ili recimo: "Dugogodišnji parovi imaju mnogo dobrih razloga da međusobno ne razgovaraju, rekao je netko. Točno. Ali točno je i da imaju jednako mnogo razloga da izbjegavaju tišinu. Stoga razgovaraju onako kako se u akcijskim filmovima razgovara s teško ranjenim: da bi ga održali budnim i spriječili da se prepusti malaksalosti sna, a potom da se preda konačnoj obamrlosti smrti.“
Ma koliko bio zaokupljen vječnim pitanjima, Scurati je napisao libar koji je presudno generacijski obilježen. Ovaj rođenjem Napolitanac, a karijerom i adresom Milanez, bavi se dramom cijeloga svog naraštaja, dakle žena i muškaraca koji danas imaju oko pedeset godina, koji su odrasli u svijetu mira, progresa i beskrajnih mogućnosti, a zrele godine dočekali kao svjedoci temeljitog rastakanja svih vrijednosti Zapada. Ili kako to kaže Glauco obraćajući se u mislima ocu: "Oduzeto nam je što nam je dano, dobrostojeće i zaštićeno okružje u kojem ste nas podizali razmrvilo se, prvenstvo našeg blagostanja uništeno je. Osiromašenje, prekarizacija, deindustrijalizacija, nezaposlenost. Odrasli smo s obećanjem beskonačnog širenja, a živimo u zgrčenim svjetovima.“
Svaka preporuka je, shvatili ste, suvišna. Uostalom, kako ne voljeti pisca kojeg je u bolnici zbunio izostanak bilo kakvih upozorenja za nikotinske ovisnike, pa je zaključio sljedeće: "Pušenje je danas toliko zabranjeno da više nema potrebe ni da ga se brani.“