U svrhu poboljšavanja vašega iskustva pregledavanja ova stranica koristi kolačiće. Prema regulacijama Europske unije potreban nam je vaš pristanak za postavljanje kolačića. Saznajte više .
Nestala
Special cijena
7,00 € / 52,74kn
Redovna cijena
19,78 € / 149,03kn
Tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK-
Jezik izvornika: engleski
-
Prijevod: Tatjana Jambrišak
-
Broj stranica: 448
-
Datum izdanja: rujan 2018.
-
ISBN: 978-953266503-1
-
Naslov izvornika: Gone Girl
-
Vrsta uveza: meki
-
Visina: 225 mm
-
Težina: 570 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 7,00 € / 52,74 kn
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 33,20 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Nick i Amy završili su u provinciji nakon što su se u New Yorku njihove karijere u izdavaštvu našle pred zidom. Amy je oduvijek bila savršena djevojka, beskrajno inteligentna i lijepa, uzor svojim roditeljima piscima za seriju romana, a Nick je bio istinsko oličenje američkog sna, čovjek koji je došao iz provincije i uspio. Amyin dnevnik otkriva naličje njihova naizgled savršenog braka. Potraga za nestalom postaje nacionalna vijest broj jedan, a Nick, jedini pravi osumnjičenik, više nije onaj zlatni dečko provincijskoga gradića, već netko sasvim drugi. Ali ni Amy nije onakva kakvom se čini... Što je istina, a što laž i što se krije iza savršene bračne fasade, propituje najuzbudljiviji roman proteklog desetljeća Nestala. U gradnji napetosti i neizvjesnosti Gillian Flynn dosegnula je i najvećeg od svih majstora Alfreda Hitchcocka, a svojim psihološkim trilerom s pravom je opčinila milijune čitatelja.
Knjiga je jednostavno sjajna: zastrašujuća, puna mračnoga humora i na trenutke potresna. Čim sam je pročitala, htjela sam početi iznova.
Michelle Weiner, Associated Press
Gillian Flynn donosi pronicav komentar društva, ali i složen, razrađen misterij... Ovaj je roman prava zabava.
New York Daily News
Bridak, nemilosrdno zabavan psihološki triler Nestala Gillian Flynn kao da je napisala britvom, neprestano se podsmjehujući.
Vanity Fair
Bračni duo u nadmoćnome trećem romanu Gillian Flynn podiže koncept nepouzdanog pripovjedača na sasvim novu razinu.
Marie Claire
Flynn je još jednom napisala inteligentno, uzbudljivo remek-djelo, miješajući neodoljiv sadržaj i psihološki zaplet s majstorskim stilom koji neprimjetno ali snažno vodi čitatelja iz stranice u stranicu.
Library Journal
To je ljubavna priča obavijena misterijem koja postavlja vječno pitanje svih dobrih veza koje su se raspale: kako li je do toga došlo?
Adam Ross
Ako postoji jedan triler koji trebate pročitati ove godine, onda je to ovaj roman
www.najboljeknjige.com, Tanja Tolić, 23.8.2013.
“Nestala” ne započinje nestankom; počinje Nickom koji promatra glavu svoje supruge. Kad razmišlja o svojoj ženi, kaže, uvijek se sjeti njezine glave. Ne samo zato što ju je prvi put - dok su još bili momak i djevojka - vidio straga ili zato što Amy ima ono što bi viktorijanci nazvali lijepo oblikovanom glavom. Nick razmišlja o glavi svoje žene jer zapravo pokušava shvatiti što to ”veličanstveno” biće koje se pored njega budi i pored njega zaspi - misli.
”O čemu razmišljaš, Amy? Pitanja koja sam joj najčešće postavljao tijekom našeg braka: Što misliš? Kako se osjećaš? Tko si ti? Što smo si učinili? Što ćemo učiniti?” Gleda je i razmišlja o njezinom mozgu, o svim tim vijugama, njezinim mislima koje jure tim vijugama poput brzih, frenetičnih stonoga. Poput djeteta zamišlja kako joj otvara lubanju, raspetljava vijuge, pregledava ih, pokušava joj pročitati misli.
Otvara lubanju… Da, zvuči malo zastrašujuće, osobito stoga što će na petu godišnjicu njihova braka Amy netragom nestati. Amy je “Veličanstvena Amy”, žena prema kojoj su njezini roditelji pisci, dok je bila dijete, osmislili jednu od najpopularnijih literarnih djevojčica Amerike. Tko ne bi volio Amy, kad je odrastao uz njezine avanture? Nick je uglavnom samo Nick, dečko iz Mississippija koji je uspio u New Yorku kao pisac, ali onda i neslavno propao kad je svijet pogodila financijska kriza. I Nick i Amy su brzo ostali bez posla i vratili se u provinciju, jer se njegova majka ozbiljno razboljela. Nick sada sa sestrom vodi bar, Amy glumi domaćicu, kad nije frustrirana činjenicom da se vjerojatno nikada neće vratiti u New York.
Potraga za nestalom, zlatnom američkom djevojkom, uskoro postaje nacionalna vijest, a Nick - taj čudni Nick koji se smije u javnosti kad bi trebao tugovati - uskoro pak postaje jedini osumnjičenik. Je li ju ubio? Gdje je tijelo? Odgovore, čitatelju, a uskoro i policiji, daje Amyin dnevnik koji otkriva naličje njihova naizgled savršenog braka. No, Amy… hm, je li Amy baš toliko veličanstvena kakvom se isprva čini?
Gillian Flynn u svojem prvom romanu, ”Oštrim predmetima”, bavila se serijskim ubojicom, disfunkcionalnim odnosom majke i kćeri i ženskom zloćom koja se provincijom širi poput požara. U “Dark Places”, drugom romanu koji bi na hrvatski trebao biti preveden iduće godine, i dalje ima serijskog ubojicu, sotonističke obrede i disfunkcionalnu obitelj. U “Nestaloj” je naglo zakočila i skrenula u trilerski rukavac - nema serijskih ubojica, nema disfunkcionalnih obitelji, nema čak niti leša. Drama je odjednom postala intimna, a nasilje lišeno “ukrasa” - gledamo disekciju jednog braka, sa svim njegovim usponima i lažima.
S “Nestalom” je Gillian Flynn, na pragu četrdesetih, pohrala Sjedinjene Države - mjesecima je roman bio na prvim mjestima bestseler lista, ne bez razloga. Život je, naime, pun trilera: iza tih osvijetljenih prozora u sumrak događaju se istinski okrutne i često usamljeničke drame, za koje nije potrebna sjekira, nož, britva ili bilo koje drugo hladno oružje. Svu nepetost u “Nestaloj” Flynn gradi psihološki, na manipulaciji - i likovima i čitateljem - cereći se negdje sa strane.
Gillian Flynn je, naravno, po onome što se o njoj može doznati iz medija i posveta na kraju njezinih romana, sasvim normalna. Imala je normalno djetinjstvo, danas živi sa suprugom kojeg voli i sinom koji je začet iz ljubavi. Fikcija je, u njezinom slučaju, doista samo fikcija - žena, doduše, ima mračan podrum u kojem piše, ali kune se da je to sve što u njemu radi. Nema srednjovjekovnih mučila, alata za čupanje noktiju ili skorene krvi i lubanja po kutevima.
Zašto to napominjem? Pa zato što je Gillian Flynn nakon trećeg romana, u kritikama, par puta optužena za mizoginiju. Navodno, ne voli žene, osjeća prema njima duboki animozitet, prikazuje ih kao sračunato zle, jer žene su, valjda, po prirodi uvijek brižne i autentično dobre. Praktički svetice.
To, naravno, uopće nije točno. Muškarci su češće skloniji agresivnom, fizičkom nasilju, ali zato žene znaju biti mnogo zločestije, jer su češće iracionalnije, osvetoljubivije i sitničavije. Crne kronike svijeta također su pune primjera gdje su žene nekoga satrle mesarski precizno i muškaraca koji su se ponašali kao tetkice pa, recimo, podlo trovali godinama. Flynn je u tom smislu inovativan pisac trilera jer je našla sasvim novi pristup koji je postao njezin osobni potpis - u romanima se studijski bavi ženskom zloćom, temom o kojoj se najčešće ne govori jer su žene stoljećima bile potlačeni spol, pa ih se danas štedi i kad ne treba.
Flynn je, pored toga, u triler kao žanr unijela dubinu - njezini su likovi, čak i oni marginalni, poput dvoje policajaca koji istražuju Amyin nestanak, dobro psihološki razrađeni. Nema klišeja kojima se pisci krimića i trilera često služe; sve je dobro promišljeno, preokreti su neočekivani, a Flynn uz to još zna i sjajno pisati. Poseban bonus “Nestale” jest koncept nepouzdanog pripovjedača. To je sve što smijem reći, a da previše ne otkrijem.
Još je jedan razlog zbog čega je, čini mi se, Gillian Flynn uzašla na višu stepenicu pisaca krimića i trilera nakon posljednjeg romana. Još od šezdesetih, kad su žene prestale biti primarno domaćice i počele raditi, brak kao stup društva, zajednica na kojoj počiva obitelj, počeo se redefinirati. Psihoterapija, koja nam je postala prihvatljiva kao i odlazak zubaru, eksplozija self-help literature u kojoj pojedinci sami traže odgovore i lijek, te opća estradizacija privatnog života zbog porasta celebrity kulture, na taj je jadni brak uperila reflektore svom snagom. Naše su majke možda još i šutjele o problemima u braku, nove generacije sasvim normalno na jutarnjim kavama čereče svoje bolje ili lošije polovice.
U tom smislu, pokazat će se, Nick i Amy pomalo žive kao u filmu “Rat Roseovih” što, pretpostavljam, dobro rezonira sa suvremenim društvom - brak je, nažalost, velika utopija današnjeg društva u kojoj partneri nerijetko ne znaju funkcionirati kao par, kao suputnici, kao ravnopravni, nego se ponašaju kao samoživa djeca, a često su zapravo i u otvorenom neprijateljstvu zacementiranom toksičnim kompromisima, najčešće zbog djece.
Ako postoji jedan triler koji trebate pročitati ove godine, onda je to ovaj roman.
Gillian Flynn - sugestivna junakinja jeze
Jutarnji list, Jurica Pavičić, 19.7.2014.
Ona je najzanimljiviji novi glas koji se u krimiću pojavio u posljednja dva desetljeća.
U jednom od prizora romana „Oštri predmeti“ Gillian Flynn, novinarka čikaškog lista Camille Preaker prisjeća se scene koju je davno – kao adolescentica - vidjela u domu vlastite majke, bogate vlasnice farme na debelom Jugu. Jednog dana, Camille je sa stepenica za gornji kat promatrala vlastitu majku koja je u prizemnom salonu dvorila gošću, novopečenu majku s djetešcem. Kad je gošća otišla u nužnik, majka glavne junakinje podigla je bebu u naručje, kao da će je priviti u zagrljaj. Ali, majka junakinje Camille umjesto toga je bebu ugrizla. Beba je zavrištala, a gospođa Preaker vratila ju je mirno u kolijevku, i - dok je dijete vrištalo - s prijaznim osmijehom dočekala povratak usplahirene majke.
Ta scena - prisjećanje glavne junakinje, sasvim nevezana uz glavnu radnju - scena je koja perfektno dočarava književni svijet Gillian Flynn. Zagušljiva atmosfera debelog Juga, klasne razlike, mračni prikaz čiste, nemotivirane zloće i gotovo dijabolični likovi ženskih „bogomoljki“ koji proždiru bližnje: to je literarni svijet ove književnice, autorice koja je u svom pisanju povezala sjajno baratanje žanrom i zagušljivu atmosferu „southern gothic“ koja podsjeća na Flannery O'Connor. Gillian Flynn istodobno je i majstor napetosti i sugestivni pjesnik jeze. Te dvije vrline spojene zajedno čine je bliskom autorici s kojom je često povezuju, a to je Patricia Highsmith. Sa svega tri romana u karijeri, Flynn se nametnula kao stvarna zvijezda suvremenog američkog krimića i - za mene osobno - najzanimljiviji novi glas koji se pojavio u kriminalističkom romanu u posljednja dva desetljeća.
Rođenjem južnjakinja iz Missourija, pripadnica bijele, privilegirane akademske klase, Gillian Flynn spada u onu kategoriju književnika koji su u književnost ušli iz novinarstva. Štoviše - slično kao u slučaju Ruth Rendell - njena je književna karijera počela nakon što je novinska skrahirala. Kao studentica novinarstva u Chicagu, Flynn je spisateljsku karijeru otpočela u filmskom časopisu Entertainment Weekly za koji je pisala reportaže s filmskih setova, te televizijsku kritiku (omiljena joj je serija, kako navodi, „Žica“). Nakon što je dobila otkaz, povukla se i 2006. napisala svoj debitantski kriminalistički roman „Sharp Objects“ (Oštri predmeti, Fraktura 2010.). Junakinja tog romana čikaška je novinarka Camille Preaker kojoj visi otkaz. Da je spasi, urednik je šalje u njen vlastiti rodni grad - tešku zabit u Missouriju - da izvještava u ubojstvu dviju djevojčica. Tu se junakinja upliće u istragu koja mjesecima stoji na mjestu. Ali povratak u zavičaj kod Camille probudi sve demone prošlosti, odrastanje uz ledenu majku i boležljivu sestru, srednjoškolske okrutnosti, pubertetske erotske užase te - na koncu - klasni stid privilegirane curice kojoj je majka glavni poslodavac u gradiću. Povratak u zavičaj, ukratko, uznemirit će novinarku. A Preaker je pri tom daleko od stabilne osobe. Junakinja „Oštrih predmeta“, naime, u Chicagu je mjesece provela na psihijatriji jer ima psihotični poriv da sebi oštrim predmetima urezuje u kožu riječi.
„Oštri predmeti“ odmah su opaženi: roman je nominiran za „krimi Oscara“ (nagradu Edgar) i osvojili nekoliko britanskih nagrada za krimić. No, prava senzacija slijedi tri godine kasnije, kad Flynn objavljuje novi roman „Dark Places“ (u Hrvatskoj još neobjavljen). Junakinja tog romana je Libby Day, žena u kasnim dvadesetim godinama kojoj je 1985. masakrirana obitelj - majka i dvije sestre. Za zločin je osuđen najstariji brat Ben, a za osudu je bilo ključno svjedočenje same Libby koja je posvjedočila da je skrivena u ormaru čula njegov glas. Dvadeset godina kasnije, lijena, debela i cinična Libby živi od tantijema biografije i donacija sućutnih građana. Jednog dana kontaktira je skupina ljudi opsjednutih slavnim zločinima koji vjeruju da je Ben nevin. Libby im u besparici prodaje obiteljske memorabilije, ne krijući prijezir prema istražiteljima-hobistima koji sumnjaju u „njenu“ verziju priče. No, prekapajući ladice počinje malo po malo i sama počinje sumnjati u službenu verziju zločina, verziju koju je kao djevojčica potkrijepila svjedočenjem.
Treći roman Gillian Flynn izišao je 2012. i postao njen najveći uspjeh. „Gone Girl“ (Nestala, Fraktura 2013.) roman je o otpuštenom novinaru koji se sa svojom suprugom - privilegiranom bogatašicom - seli u svoj rodni grad u Missouriju, gdje honorarno predaje novinarstvo i skrbi o umirućoj majci. U provincijskoj memli, dotad perfektni par suočava se prvi put s besparicom i polako tone u ogorčenje i svađe. Jednog dana, junakova žena nestaje netragom, a sve, baš sve ukazuje da je krivac baš on: preljuba, novčani problemi, dug na kartici, svjedočenja susjeda. Kako se službena istraga neumitno usmjeruje prema njemu, junak otpočinje vlastitu istragu u kojoj pretresa i vlastite neslavne tajne.
Tijekom 2012. „Gone Girl“ je izletjela na vrhove američkih lista čitanosti. Roman je osam tjedana bio prvi na bestseler listi tvrdog uveza New York Timesa, a lice Gillian Flynn - lijepo, ali malo dosadno lice pristojne, bijele Amerikanke iz srednje klase - vrištalo je sa svih kioska. Činilo se da je Amerika dobila novog, perfektnog „aerodromskog pisca“: bijelu, običnu curu koja izgleda kao trgovkinja nekretninama, strpljivo potpisuje pejperbeke po knjižarskim lancima u šoping-molu, koja se prijazno se smiješi u fotoaparat i piše knjige koje postojano donose novac. Gillian Flynn kao da je postala novi, sveamerički „success story“, vješti, ali bezopasni proizvođač lakočitljivih hitova. No, tko god tako misli, misli posve krivo! Jer, unatoč svojoj den-braunovskoj popularnosti, Gillian Flynn je opasan, mračan pisac, pisac koji vas dovodi do psihičkog i socijalnog ruba, baš kao i dvije prethodnice na koje podsjeća: Flannery O'Connor i Patricia Highsmith.
Zanat (pogotovo žanrovskog) pisca sastoji se od dva usporedna talenta: onog pjesnika i onog inženjera/arhitekta. Neki ljudi imaju jedan od njih. Nesbo je sjajan pripovjedač kompleksnih zapleta, ali likovi su mu tek osrednje zanimljivi, a atmosfera neizuzetna. Postoje pisci čudesne rečenice i likova, ali nezainteresirani za arhitektoniku: takvim su piscima najbolja djela eseji, dnevnici ili rasuti romani-sage. Gillian Flynn ima oba talenta. Njeni su romani napučeni karakterima koje nećete zaboraviti. Svirepe majke, duboko ranjena djeca, srednjoškolske zlostavljačice, likovi shrvani grižnjom, moreni tajnom, snažne i svirepe žene, te obično mlaki, popustljivi i blijedi muškarci - to je „bogomoljski“, pomalo mizantropski (neki bi rekli: mizogini) imaginarij likova ove autorice. Flynn taj mračni repertoar likova nadograđuje onim što Highsmith nije imala, ili je bar nije zanimalo: a to je razumijevanje socijalnog konteksta. Propale farme, hipoteke, naftna kriza, južnjačka aristokracija, svijet freelance intelektualaca koji su u krizi ostali bez posla - likovi Gillian Flynn nikad ne obitavaju u socijalnom vakuumu, oni su uvijek „marksistički“ uzemljeni i u svakom trenutku znate stanje njihova žiro-računa, jer je za njihove postupke taj žiro-račun važan. Flynn socijalni kontekst zna i dočarati s aforističkim, minijaturnim opisima koji podsjećaju na le Carrea.
Osim svega toga, Flynn je pisac originalne kompozicije. U pravilu izbjegava dosadnu, ponavljajuću strukturu ortodoksnog britanskog krimića u kojoj se na početku dogodi zločin, a onda pratite istražni proces kroz točku gledišta središnjeg, istražiteljskog mastermajnda. Tako u „Dark Places“ roman prati paralelno tri vizure: onu Libby Day 2012. i dvoje likova na dan ubojstva 1985., a jedan od njih dvoje je budući osuđeni. U „Nestaloj“, film je strukturiran kao dvoplet u kojem sudbinu osumnjičenog muža prekidaju izvaci dnevnika nestale žene. Orkestriranje perspektiva Flynn omogućava da pripremi obrat i tempira iznenađenje. Kako počivaju na jakom, iznenađujućem obratu, romani Flynn nezgodni su za recenzenta, jer ne smije odati radnju. No, upravo je to očito privuklo najvećeg meštra holivudskog „high concepta“ Davida Finchera („Sedam“, „Igra“) koji po „Nestaloj“ dovršava film s Benom Affleckom i Rosamund Pike.
Bilo bi, međutim, pogrešno Flynn pojmiti kao vještu pripovjednu manipulatoricu koja zna zanatski istesati šokantni obrat. Iako to ona doista zna, njeni su romani kudikamo bolji kao čista literatura, nego kao žanrovski „domaći rad“. Sa stanovišta poetike krimića, Flynnovoj bi se moglo štošta prigovoriti, od nepripremljenih razrješenja do hrapavosti u istrazi. Ali njezini su krimići naprosto su sjajna literatura, opasna, svjetlucava sonda u jezu malih, zagušljivih zajednica, obiteljskih tajni i života koji su pošli krivim putem.
Slične knjige
