Nacionalizam i imaginacija

i drugi eseji

Special cijena 45,00 kn Redovna cijena 50,00 kn
  • Jezik izvornika: engleski

  • Prijevod: Snježan Hasnaš, Damir Biličić

  • Broj stranica: 200

  • Godina izdanja: 2011.

  • ISBN: 978-953266229-0

  • Naslov izvornika: Nationalism and the Imagination

  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez

  • Visina: 205 mm

  • Težina: 305 g

Nacionalizam i imaginacija knjiga je osobite teoretičarke i aktivistkinje Gayatri Chakravorty Spivak koja se na teorijski kompleksan i etički odgovoran način bavi ključnim problemima književne, postkolonijalne i feminističke teorije.
U eseju “Nacionalizam i imaginacija” autorica analizira ostvarivanje indijske neovisnosti 1947. i preispituje temelje stvaranja nacije-države iz mikrološke optike, otvarajući pitanja nacije i transnacionalnih prostora, nacije i jezične memorije te povijesne naracije. Esej “Novo promišljanje komparativizma” ključan je za novo shvaćanje proučavanja komparativne književnosti i dosega komparabilnosti te bitan odmak od zapadnocentrične znanosti o književnosti prema istinskom svjetskom proučavanju književnosti. Najvažniji tekst Gayatri Chakravorty Spivak “Mogu li podčinjeni [subaltern] govoriti?” u ovoj je knjizi preveden prema posljednjoj verziji. U obzoru postavke o nemogućnosti da se podčinjeni [subaltern] predstave u javnom prostoru i time postanu zbiljski subjekt otvara se pitanje afirmacije moći Drugosti i opreka oko te moći.
U svim esejima te u predgovoru pisanom posebno za hrvatsko izdanje autorica jasno artikulira kritiku neokolonijalnoga kapitalizma, financijalizacije svijeta i globalizacije usporedo s kritikom epistemičkog nasilja, stvarajući “živu teoriju”, a teoriju shvaćajući kao “strategiju preživljavanja”. Nacionalizam i imaginacija beskompromisno je teorijsko štivo u kojem hrvatska publika prvi put ima priliku upoznati se s vizionarskom mišlju Gayatri Chakravorty Spivak.

27.5.2011.

Govor poniženih i podčinjenih

Vjesnik, Ines Kotarac, 25.05.2011.

Posljednje predavanje na ovogodišnjem Subverzivnom filmskom festivalu u Zagrebu održala je indijska književna znanstvenica i teoretičarka Gayatri Chakravorty Spivak Nakon što su prošli tjedan u Zagrebu gostovali svjetski poznati sociolog Zygmunt Bauman i teoretičar kulture Terry Eagleton, posljednje predavanje na ovogodišnjem Subverzivnom filmskom festivalu u Zagrebu održala je indijska književna znanstvenica, teoretičarka i sveučilišna profesorica na Sveučilištu Columbia - Gayatri Chakravorty Spivak. U do zadnjega mjesta popunjenoj dvorani kina Tuškanac ova, kako za sebe voli reći, praktična marksističko-feministička dekontruktivistkinja slušatelje je držala prikovane za stolce dva sata. Jedan od ključnih termina Spivakine rane teorije jest pojam »subaltern«, koji bi se na hrvatski jezik mogao prevesti kao obespravljeni, potlačeni, podređeni, podčinjeni, poniženi, bezglasni, marginalizirani i nepokretni. Promišljajući nedavne pobune u sjevernoj Africi te različite proteste i nemire koji se događaju u posljednje vrijeme i u europskim gradovima, Spivak se postavilo pitanju o konačnom progovaranju tih potlačenih. No, ona se vješto izmakla pitanju citirajući nekadašnjeg kineskog premijera Ču En Laja, kojeg su gotovo dva stoljeća nakon Francuske revolucije pitali o njezinoj važnosti, a on je kazao da je još prerano govoriti o tome. Spivak je ipak uspjela iznijeti kritiku svojih lijevih kolega, među kojima su upravo prošlotjedni gosti festivala poput Slavoja Žižeka, Antonija Negrija i Terryja Eagletona. Zbivanja u Africi, tvrdi Spivak, kod njih su prouzročila dječji entuzijazam, te su im zamaglila analitički aparat, što nikako nije dobro. Brojne su kritike koje Spivakin stil pisanja ocjenjuju kao potpuno nerazumljiv i previše postmodernistički komprimiran za praćenje, a i njezino izlaganje u Zagrebu zahtijevalo je sabranost i upućenost u problematiku kojom se bavi. Iako je trebala održati još jedno predavanje na Filozofskom fakultetu, zbog bolesti ga je morala otkazati. Ondje je trebala biti predstavljena njezina netom objavljena knjiga »Nacionalizam i imaginacija i drugi eseji« (Fraktura). Mnoge će zanimati da je u toj njezinoj prvoj knjizi prevedenoj na hrvatski jezik pronaći njezin najvažniji tekst – »Mogu li podčinjeni govoriti?«, tekst koji je Spivak uz Edwarda Saida i Homi Bhabbu učinio glavnom predstavnicom postkolonijalnih i kulturnih studija. Tu su još i esej »Nacionalizam i imaginacija« u kojem autorica analizira ostvarivanje indijske neovisnosti 1947. godine te esej »Novo promišljanje komparatizma« koji je ključan za novo shvaćanje proučavanja komparativne književnosti. Odbija biti glasnogovornica bilo kojeg pokreta, već je samo akademski građanin. Mnogi je ocjenjuju kao negativnu, no ta negativnost je posljedica zdravog razuma.

1.6.2011.

Spivak, praktična marksističko-feministička dekonstruktivistkinja

Booksa.hr, Neven Svilar, 31.05.2011.

'Dekolonizacija – nove emancipacijske borbe' bila je krovna tema programa ovogodišnjeg četvrtog izdanja Subversive Film Festivala koji je završio 21. svibnja. Od 15. do 21. svibnja u kinu Europa održana je međunarodna konferencija pod nazivom 'Nove emancipacijske borbe', gdje su uz brojne diskusije, panele i promocije knjiga, predavanja održale takve zvijezde suvremene svjetske teorije kao što su Antonio Negri, Terry Eagleton, Zygmunt Bauman, David Harvey, Slavoj Žižek... No, među svima njima svojim utjecajem na svjetsku teoriju u posljednjih nekoliko desetljeća posebno se izdvaja indijska književna teoretičarka i profesorica na Sveučilištu Columbia, Gayatri Spivak, koja je u prepunom kinu Tuškanac 23. svibnja, održala predavanje koje je poslužilo i kao neka vrsta predstavljanja knjige Nacionalizam i imaginacija u izdanju Frakture. Prije samoga događaja bilo je najavljeno kako će se Spivak na predavanju koncentrirati na odnos između etike drugotnosti i politike identiteta – u odnosu na pitanja nacionalizma, posebno u kontekstu nedavnih događaja u sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji, odnosno u Egiptu. No, budući da je zbog bolesti Spivak morala otkazati drugo predavanje koje je trebalo biti održano sutradan na Filozofskom fakultetu u Zagrebu sve teme koje je željela pokriti kroz dva dana u Zagrebu tako su sabijene u samo jedno predavanje koje je trajalo gotovo dva i pol sata. Teško je reći kad je Gayatri Chakravorty Spivak postala imenom prepoznavanja, nekom vrstom koda, pomodnog filozofskog termina koji je u akademskoj zajednici postao sinonimom za postkolonijalnu kritiku (iako, poznato je, sama Spivak nikad sebe nije stavljala u taj teorijski okvir, već za sebe voli reći, pomalo u šali, da je praktična marksističko-feministička dekontruktivistkinja - '“Kada sam pročitala da sam postkolonijalna kritičarka odlučila sam postati protivnicom postkolonijalne kritike”, rekla je Spivak na zagrebačkom predavanju). Kod nas je Spivak zadnjih desetak godina postala izuzetno pomodnim imenom, iako je zapravo dobro poznata još od 70-ih i 80-ih godina, tako da je na neki način njezin teorijski kišobran napravio sjenu nad dvije generacije mislilaca u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Naime, na samom početku svoga predavanja Spivak se prisjetila svog druženja s Gajom Petrovićem kao i gostovanja na skupovima Praxisa, pa tako i na onom u Dubrovniku 1983. godine. Rođena u Calcutti 1942. godine, potječe iz dobrostojeće obitelji, prve generacije indijskih intelektualaca srednje klase nakon što se Indija oslobodila kolonijalnih okova. Diplomirala je u rodnom gradu 1959. godine na engleskom jeziku te odmah zatim posudila novac kako bi otišla u Sjedinjene Države, odnosno na Sveučilište Cornell, jedno od elitnih američkih sveučilišta koje nazivaju Ivy League. Prema njenim riječima, bila je na neki način prisiljena studirati komparativnu književnost zato što joj je jedino taj odsjek ponudio neku vrstu stipendije. Nakon što je stekla diplomu Spivak je počela predavati na Univerzitetu Iowa te istovremeno počela raditi na disertaciji o W.B. Yeatsu objavljenoj pod nazivom Myself Must I Remake: The Life and Poetry of W.B. Yeats, 1974. godine. Inače njen mentor u to vrijeme bio je jedan od najpoznatijih svjetskih teoretičara Paul de Man. No, ime je ipak stekla 1976. nakon svog slavnog prijevoda Gramatologije francuskog filozofa Jacquesa Derride. Spivak je danas jedna od najcitiranijih svjetskih autorica, a njezino djelo povezuje se s gotovo svim teoretskim strujama posljednjih desetljeća, od strukturalizma i post-strukturalizma pa sve do marksizma, feminizma i postkolonijalizma, dakako sve ovo kroz prizmu dekonstrukcije. Iako je najpoznatija kao postkolonijalna teoretičarka, kategorizirati Gayatri Spivak na taj način bilo bi zapravo sasvim pogrešno. Spivak samu sebe opisuje kao 'para-disciplinarnog, etičkog filozofa'. Osim toga, iako je neki smatraju najvažnijom teoretičarkom postkolonijalizma, sama Spivak za sebe ističe da je oduvijek bila intelektualno izuzetno nesigurna osoba. “Zapravo, tako se osjećam još i danas”, kaže za sebe Spivak, “Moja pozicija oduvijek je zapravo bila prilično reakcionarna - marksisti me smatraju previše hermetičnom, feministkinje smatraju da se previše identificiram s muškarcima, postkolonijalni teoretičari misle da sam previše zadojena zapadnjačkoj teoriji. No, moram priznati da čak osjećam i određeno zadovoljstvo zbog toga.' Usprkos činjenici da je Spivak izuzetno citirana autorica do sad nije bilo mnogo prijevoda na hrvatski, a činjenica da je Nacionalizam i imaginacija i drugi eseji zapravo prva njezina cjelovita knjiga prevedena na hrvatski jezik svakako je sramotna. U knjizi se mogu pronaći i neki od njezinih najpoznatijih tekstova kao što je esej 'Mogu li podčinjeni govoriti?', koji je Spivak uz Edwarda Saida i Homi Bhabbu učinio ikonom postkolonijalne kritike, ali i esej 'Nacionalizam i imaginacija' u kojem autorica analizira indijsku neovisnosti 1947. godine. Predavanje održano u Zagrebu prošloga tjedna imalo je kao ključni subjekt termin subaltern, koji bi se na hrvatski jezik mogao prevesti kao obespravljeni, iako u prijevodu knjige na hrvatski termin ostaje nepreveden. U razgovoru sa svojim domaćinom Srećkom Horvatom Spivak je bocnula svoje kolege progresivne teoretičare koji su nekoliko dana ranije gostovali u Zagrebu, a koji su, kako je rekla, “zbog euforije povezane s posljednjim događajima u arapskom svijetu, koji su s razlogom ocijenjeni kao mnogo važniji od onih u Seattleu ili Genoi, odlučili isključiti svoje analitičke aparate”. To je, rekla je Spivak, pogubno, jer analiza mora biti konstantna što god da se događa, bez obzira na svu snagu koju su označili događaji na Trgu Tahrir u Kairu. Spivak je u tom kontekstu citirala nekadašnjeg kineskog premijera Ču En Laja, kojeg su gotovo dva stoljeća nakon Francuske revolucije pitali o njezinoj važnosti, na što je on odgovorio da je još prerano govoriti o tome. Spivak je govorila i o tome kako odbija preuzeti bilo kakvu aktivnu ulogu u smislu nekakve glasnogovornice progresivnog pokreta. “Ja sam oduvijek bila samo akademski građanin. Mnogi me smatraju veoma negativnom i ciničnom, no takva sam kakva sam. Iako sebe ne doživljavam negativnom. Mislim da je negativnost u tom smislu ekvivalent razuma”. Dio predavanja posvetila je i ukazivanju na iluzije o bilo kakvim brzim promjenama što se tiče obespravljenih i potlačenih ljudi. “Riječ je o tisućama godina kognitivnog propadanja. Ljudi su više milenija tretirani kao niža bića, kao stoka. U povijesnom procesu Francuska revolucija dogodila se jučer. Što je to 200 godina u kontekstu ljudske povijesti? Apsolutno ništa. To moramo imati na umu kada govorimo o brzim promjenama. Ljude je teško mijenjati, teško je mijenjati mentalni sklop, to je izuzetno dugotrajan proces”.