Mračna mjesta

Special cijena 134,10 kn Redovna cijena 149,00 kn
  • Jezik izvornika: engleski

  • Prijevod: Zrinka Budak

  • Broj stranica: 384

  • Godina izdanja: 2015.

  • ISBN: 978-953266628-1

  • Naslov izvornika: Dark Places

  • Vrsta uveza: Meki uvez

  • Visina: 225 mm

  • Težina: 480 g

Libby Day bilo je sedam godina kad su joj majka i sestre stradale u ubilačkom pohodu pobjesnjelog sotonista. Jedina je preživjela noćni masakr, a na suđenju je tvrdila da je njezin petnaestogodišnji brat Ben ubojica. Kad ostane bez novca, dvadeset četiri godine poslije prisiljena je na suradnju s Kill Clubom. Članovi te neobične organizacije opsjednuti su davnim ubojstvima, ali pritom uvjereni u Benovu nevinost. Uz njihovu pomoć Libby počinje potragu za istinom koja će razbuditi stare sablasti i dovesti je do šokantnih otkrića...

Autorica Oštrih predmeta i Nestale, Gillian Flynn napetim trilerom Mračna mjesta osigurala je svoje mjesto među najboljim suvremenim piscima ovog žanra. Uspoređuju ga s Plodovima gnjeva Johna Steinbecka i Twin Peaksom Davida Lyncha, doživio je brojna izdanja diljem svijeta, a u pripremi je i film sa Charlize Theron u glavnoj ulozi. Jezovito, uzbudljivo i nepredvidljivo.

Gillian Flynn zbilja je izvrsna, pametna, oštra i uvjerljiva pripovjedačica s nadarenošću za makabrično.
Stephen King

Napeti triler istinske strave iz pera autorice koja doista ima dara ispričati takvu priču.
Chicago Tribune

Kad se otkrije istina, ona je toliko pomaknuta da je čak ni najpronicljiviji čitatelji nisu uspjeli predvidjeti.
Publishers Weekly

Istinski šokantan rasplet!
Romantic Times

Pametno, zanimljivo i uznemirujuće. Mračna mjesta zacementirala su Flynničino mjesto među velikim piscima kriminalističkih romana.
Crimespree

Evociranje života u malom gradu i njegovih disfunkcionalnih stanovnika podjednako je jezivo fascinantno kao i Capoteovo novinarsko prepričavanje pravoga obiteljskog masakra u Hladnokrvnom ubojstvu, na koje i podsjeća po svojoj sablasnosti.
Daily Mail

Likovi su toliko realistični – toliko pravi da bi mogli iskoračiti sa stranice... nagovještaji onoga što se stvarno dogodilo obitelji Day drže vas u napetosti dok slijedite neodoljivi put prema istini. Ne može se prestati čitati!
Bookreporter.com

Kao da ste na jednome mjestu sabrali Smrt u obitelji Jamesa Ageeja, Plodove gnjeva Johna Steinbecka i Twin Peaks Davida Lyncha. Zapravo, teško je zamisliti neku drugu spisateljicu, možda uz iznimku Flannery O’Connor ili Joyce Carol Oates, koja može tako hrabro pisati o nasilju.
Berkshire Living

Obiteljski odnosi uništeni sotonističkim zločinom

Tamara Horvat Kanjera, 24express, 12.6.2015.

U poplavi brojnih suvremenih psiholoških trilera katkad iskoči pisac s velikim P, koji opravdava tezu da je danas granica između lake i teške književnosti vrlo tanka. Gillian Flynn svakako je spisateljski glas, koji sa svoja tri romana uporno to dokazuje, ne slučajno podsjećajući na uglednog Dennisa Lehanea - njezin drugi roman nadahnut je izvrsnim romanom Mistična rijeka.

Gillian Flynn je rođena 1971. u Kansas Cityju, u obitelji sveučilišnih profesora, diplomirala je engleski i novinarstvo, piše scenarije, radila je na stripu Maske i kao televizijska kritičarka, a dugogodišnji rad u novinarstvu iznimno joj je pomagao u književnom radu. Već prvi roman Oštri predmeti iz 2006. osvojio je i publiku i kritiku. Napisan je u prvom licu iz perspektive novinarke, koja se vraća u rodni grad pratiti potragu za serijskim ubojicom i mora se suočiti s događajima iz vlastite prošlosti. S trećim romanom Nestala iz 2012. postigla je neslućeni uspjeh, a radila je i na scenariju za film Davida Finchera. Kad na petu godišnjicu braka Amy nestane, njezin suprug postane glavni osumnijčenik i mora se boriti da sebi i policiji razotkrije Amynu igru. Roman je strukturiran tako da se prepliću poglavlja iz Amynih dnevničkih zapisa, koja se vremenski kreću naprijed-nazad, s onima u kojima u prvom licu Nick linearno prati sadašnja zbivanja, postupno otkrivajući prepredednu smicalicu, koju mu je postavila osvetoljubiva žena. Tako Flynn za nas gradi labirint zakučastih odnosa u naizgled savršenom braku, tjerajući nas da se zapitamo kako dvoje ljudi koji su se voljeli dospiju do toga da jedno drugome zabijaju nož u leđa i koliko uopće poznajemo osobu s kojom dijelimo „dobro i zlo“?

I Mračna mjesta - obično nezahvalan drugi roman u ovom slučaju je ispao veliki drugi roman - se bavi obiteljskim odnosima poremećenim krvavim zločinom. Na farmi obitelji Day u Kanzasu prije 25 godina krvoločno su ubijene majka i kćeri od 11 i 9 godina, dok je najmlađa Libby preživjela pokolj, za koji je osuđen njihov petnaestogodišnji brat Ben. I ovdje, slično kao u Nestaloj, u prvom licu pratimo priču preživjele Libby, sad 32-godišnjakinje, koja se nađe na rubu egzistencije. Nakon tragedije ju je uzela teta, no zahvaljujući njezinim sve češćim i sve žešćim ispadima, morala ju je dati u dom, a poslije se unatoč liječenju nije uspjela prilagoditi normalnom životu, odmaknuti od djevojčice, koja je, nakon što je skrivena slušala zvukove ubijanja i bratov glas, potvrdila da je ubojica upravo Ben. Nakon neuspjelog pokušaja da se prehrani od knjige, koju je napisala o tragediji, preživljava od novca koji je sakupljen za nju u vrijeme ubojstva, no on će uskoro presušiti. Kad joj se javi Lyle, koji vodi Kill Club za ljude opsjednute umorstvima i ubojicama, sastat će se s njima isključivo zbog financijske koristi. No njihova uvjerenost da je Ben nevino optužen uspjet će pokrenuti nešto u njoj i pristat će da se nakon suđenja prvi put nađe s njim. Tako ona i Lyle počinju prikupljati komadiće priče istražujući što se doista dogodilo te stravične noći. Uz Libbyinu priču pratimo i priče u 3. licu majke Patty, kojoj prijeti gubitak farme od koje prehranjuje svoje četvoro djece, dok nasilni otac, kojega se odavno riješila, povremeno dolazi tek da bi tražio novac. Druga priča, također u 3. licu, je Benova. Suzdržani crvenokosi adolescent, koji se ne uklapa u školsku sredinu, upada preko veze sa starijom Diondrom u društvo obožavatelja Sotone, što će se pokazati presudnim da bude optužen za krvavi pokolj počinjen tih kobnih siječanjskih dana u američkoj zabiti.

Autorici neki predbacuju mizoginost, jer su i u Nestaloj i ovdje ženski likovi prilično nesimpatični, no autorica, koja se smatra feministiciom, ne slaže se da su žene i djevojčice samo zbog svojeg spola dobre i slatke! Tako se psihološko profiliranje likova kreće od jednog pola do drugoga, pokazujući nam tisuću lica koja smo svi mi sposobni navući u izvanrednim okolnostima i tjera nas da se postavimo u situacije koje izlaze izvan uobičajenih. U Nestaloj smo u početku i sami zavarani i suosjećamo s Amy, jer dobivamo samo njezine informacije o stanju u braku, sve dok ne oktrijemo njezinu razmaženost i osvetoljubivost. Ovdje nam se Libby na početku čini površnom, mrzovoljnom, uskogrudnom, lijenom i pohlepnom, dok ne shvatimo da je doživotno osakaćena, nesposobna za život izvan sigurnosti vlastite sobe i toliko ranjena da se ne može emocionalno povezati s ljudima oko sebe.

Flynn je majstorica stila. Nije riječ samo o savršeno organiziranoj fabuli, psihološkom portretiranju i umješnom vođenju zapleta i raspleta do samoga kraja. Unatoč jezivim događajima i mračnim stranama njezinih likova, rečenice su joj često vrckave i pune crnog humora, a Libby osvaja iznimnim okom kojim obuhvaća prostore i ljude, izdvajajući tako začudne pojedinosti iz okruženja u kojemu se nalazi, pa osjećamo kao da zajedno s njom stupamo u neki prostor.

Ovaj je roman, kako su mnogi kritičari istaknuli, kombinacija Hladnokrvnog ubojstva Trumana Capotea, Plodova gnjeva Johna Steinbecka i serije Twin Peaks napisan hičkokovskim stilom. Autoričino psihološko poniranje u najskrivenije kutke svakog lika njezin je najjači adut, i dok se likovi pred nama razvijaju i mijenjaju, autorica manipulira i našim odnosom prema njima. Tu podsjeća na veliku Ruth Rendell, naročito u romanima napisanim pod pseudonimom Barbare Vine gdje ne postoji pravi zločin, ali su glavni likovi izopačene ili pomaknute osobe na rubu „normalnog“ ponašanja, obilježene zbog svoje različitosti, neuklapanja u sredinu, neprilagođenosti, onakve od kakvih odvraćamo pogled zbog nelagode koju ne znamo točno objasniti. Tako i Flynn bira osobe poput Libby, Amy ili Bena, koje ne funkcioniraju u okvirima očekivanog ljudskog ponašanja. A nakon što smo pročitali roman još će nas dugo progoniti pitanje kako bismo sami reagirali u sličnim situacijama, kako bismo se nosili s traumama i tragedijama, i shvatit ćemo da je previše lako osuditi, optužiti i okriviti. Jer mi nismo bili tamo...

 

Može li ulijetanje u industriju zločina i otkrivanje njegove banalnosti zauvijek zatvoriti vrata Mračnim mjestima?

Petra Miočić, pročitajto.com, 4.7.2015.

Svatko od nas ima neko svoje mračno mjesto, tamni zakutak na rubnom djelu sjećanja kojem se nerado i s neugodom vraća. Ili... vraća li mu se zapravo ili ga ono jednostavno zapljusne, zapuhne i zarobi posve ga neočekivano, potpuno obuzimajući? Ako mislite da je vaše mračno mjesto jezovito i da izdaleka miriše na strah, niste se uputili na Mračna mjesta što ih je, po svojoj mjeri i ukusu pravog literarnog sladokusca, skrojila Gillian Flynn.

Skrojila i smjestila iza najčvršćih vrata u sjećanju Libby Day, jedine članice obitelji Day koja je preživjela masakr što ga je prije gotovo 25 godina, navodno, obuzet mahnitim ludilom uslijed ritualnog obožavanja Sotone, počino njen, tada petnaestogodišnji, brat Ben. Kažu (kao što obično u takvim prilikama kažu) da niti najiskusniji policajci nisu ostali hladnokrvni na prizor krvlju namočenih podova, njome išaranih zidova, sačmaricom ubijene majke Patty, izmasakrirane devetogodišnje Debby, u vlastitom krevetu zadavljene, desetogodišnjakinje Michelle i promrzle i prestravljene, sićušne sedmogodišnje Libby. Takva, preplašena, šokirana i nesposobna trezveno promatrati svijet oko sebe, Libby i nije bila sasvim pouzdana svjedokinja, no bila je najbolje što je tužiteljstvo imalo. No, u punom jeku masovne i panične, kolektivne opterećenosti sotonizmom i optužujuće ispruženi prst jednog zbunjenog i nesigurnog djeteta bio je dovoljan da drugo bude kažnjeno i osuđeno na život u zatvoru.

Je li Ben odgovoran za tragediju svoje obitelji? Mora biti. Inače bi se odavno žalio na presudu. Libby njegovu šutnju tumači kao prešutno priznanje i, između odlazaka i povrataka k majčinoj sestri, teti Diane, kroz život ispresijecan selidbama od „obitelji“ do „obitelji“, jedino u što je sigurna jest da će i slijedeće Benovo pismo završiti u kanti za smeće, neotvoreno. Iako bez survivor guilta, ne veseli se nastavku vlastitog života. Događaji „te noći“ i njenom su životu napisali presudu, snagom i glasnoćom gotovo jednaku Benovoj. U ovom trenutku, gotovo 25 godina nakon zločina, možda i snažniju jer, dok se Ben u zatvoru ne suočava s problemima standardnog odraslog života, Libby je gotovo iscrpila novac iz svoje zaklade i nalazi se pred egzistencijalnom dilemom. A kada primi poziv od neobičnog udruženja, Kill Cluba, čiji cijeli jedan ogranak vjeruje u nevinost njenog brata, egzistencijalna se dvojba pretvara u moralnu; hoće li, zbog ponuđenog novca, srušiti zid šutnje između dvoje preživjelih Daya i time makar odškrinuti vrata koja je, prije toliko godina, njeno svjedočenje s treskom zalupilo?

U meni je neko zlo, stvarno poput organa, upozorava Libby potencijalnog čitatelja na samom početku, no kako pripovijedanje odmiče, ona se pred njim ogoljuje, otkrivajući svoje strahove, čežnje i nadanja, mjestimice dopuštajući svojoj osjetljivosti da se pokaže i pritom demantirajući samu sebe. Djevojčicu Libby, kaže, nije bilo lako voljeti, naprasni izljevi ničim izazvane zloće natjerali su čak i njenu tetu da joj zauvijek zatvori vrata svog doma. Ništa bolje nije ni sada, kad je njena odrasla verzija izgubila i jedva prisutan ostatak djetinjeg šarma. Premda joj autorica, postavivši je na mjesto pripovjedačice kroz veći dio priče, ostavlja mogućnost opravdavanja, ispričavanja pa čak i ulagivačkog prenemaganja ili dodirivanja osjećajne čitateljeve strane tužnom pričom „jedine preživjele“, Libby ne čini ništa od toga. Surov je i brutalan, očaravajuće izravan i gotovo bolno stvaran prikaz obiteljskom tragedijom uništenog života iz žrtvine perspektive. Bez trunke samosažalijevanja, Libby svoju ljutnju, bijes i pasivnu agresivnost s lakoćom prenosi na čitatelja ostavljajući ga začuđenim i s pitanjem što se dogodilo sa opće prihvaćenom slikom altruistične žrtve spremne na oprost, slomljene, ali spremne krenuti naprijed, zaboraviti, govoriti, pomagati drugima. I tek što se to pitanje oblikuje u čitateljevoj glavi, oni s više mašte čut će Libbyn glas prepun gorčine „Što se dogodilo? Ja ću ti reći što se dogodilo! One ne postoje! Ljudi su sličniji meni no što bi to željeli vjerovati.“ i zastati, promisliti i zaključiti kako to ne može biti istina. Ta mizoginija je u romanima Gillian Flynn postala opće mjesto.

Je li doista? Sama autorica često, ne braneći se, tvrdi kako njene dekonstrukcije ženskosti nemaju drugu zadaću do oslobođenja od stereotipa i ukalupljivanja na koje su ženski likovi u književnosti nerijetko osuđeni. Uobičajene su junakinje ili savršen primjer u svojoj dobroti i vanjskoj i unutarnjoj slatkoći ili uprizorenja zla, plošni i jednodimenzionalni prikazi nekog od aspekata ženskosti, u pravilu uvijek navođene ili pogurane snažnom rukom iz sjene. Junakinje kakve pred čitatelja postavlja Flynn samostalne su i neovisne, slobodne u svojim razmišljanjima i vođene isključivo vlastitim odlukama, ponekad „pomaknutima“, ali ipak njihovima. Njihova je ljepota u zastrašujućoj višedimenzionalnosti, one su stvarne. Toliko stvarne da bi svakog trena mogle iskočiti sa stranica romana. Toliko stvarne da vas to plaši.

Opipljiva i izvorna, sirova realnost straha temelj je na kojem Gillian Flynn gradi mračnu atmosferičnost svojih romana, kako Oštrih predmeta i Nestale, tako i Mračnih mjesta. Jesu li se događaji upisani u temelje njena drugog romana doista odigrali, manje je bitno. Autorica se već na samom početku odlučila poigrati čitateljevom maštom dodajući priči još jednu, potencijalnu dozu realnosti. Mašta može svašta, ali ni najuvrnutiji um ne može što može stvarnost, kao da poručuje. I doista je tako. Manje je bitno je li doista 2. siječnja 1985. Ben Day ubio svoju majku i dvije mlađe sestre. Važnija je, a to je ono što Flynn, kroz ovaj psihološki triler, putujući kroz najmračnije zakutke Libbyna sjećanja i vraćajući se u prošlost, razmrsujući pritom anatomiju nastanka jednog zločina, kao metafore za mnoge druge, nastoji istaknuti, lakoća osuđivanja spram drugih i drugačijih u, posebno malim i ustajalim, društvenim zajednicama i sveprožimajuća mahnita paničnost koja se na tu osudu nastavlja. Dobro i pošteno američko stanovništvo osamdesetih godina živjelo je, hranilo se i svoju „normalnost“ temeljilo na različitosti od sotonista i otad djeluje prema tom obrascu ponašanja. Jedino što se s protokom vremena mijenja njihov je neprijatelj. U takvom ozračju, u što se autorica osvjedočila prateći godinama policijske izvještaje, lako je zločine podvesti pod zajednički nazivnik sotonizma, terorizma ili nekog od brojnih drugih –izama, čak i kada to nije posve točno ili ispravno.

Što je ispravno, bez nagona za moraliziranjem suptilno propituje Flynn. I zločin je, poput mnogočega drugog, dobio svoju industriju, poklonike, sljedbenike, pristalice i protivnike, a neki su zločinci, s hordom obožavatelja iza sebe, podignuti na pijedestal rock-zvijezda. U toj se industriji termini poput slobode, nevinosti pa i života određuju novcem. No, vraćajući se kroz vrijeme, otvarajući vrata svojih mračnih mjesta, Libby se nada da će joj ova potraga donijeti mnogo više od sredstva preživljavanja slijedećih nekoliko mjeseci. Nada se pronaći mir. No hoće li joj turbulentan završetak njene istrage i spoznaja o brutalnoj banalnosti počinjenih zločina donijeti ono za čime traga? Ili bi ipak bilo bolje stvari ostaviti onakvima kave jesu jer neke se kazne, ionako, ne mogu poništiti.

 

Amerika poslije sloma

Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 4.7.2015.

Prije nekoliko mjeseci izdavačka kuća 'Fraktura' dobila je Nagradu londonskoga sajma knjiga za najboljega međunarodnog nakladnika u 2015. godini. Znamo li da su u užoj konkurenciji za to prestižno priznanje bila dva poslovna kolosa, tvrtke iz Indije i Kine, čiji su katalozi debeli kao telefonski imenici, a tiraže milijunske, uspjehu zaprešićke manufakture još se i dublje treba nakloniti.

Nagradu su ponajprije zaslužili promišljenim izborom vrhunske književnosti s različitih meridijana, jednako zainteresirani za prijevode s 'velikih' i 'malih' jezika. No, treba znati i to da je 'Fraktura' od samih početaka, usporedo s beletristikom, ajmo tako reći, visokoga registra i umjetničkih ambicija, objavljivala i djela iz niše žanrovske literature, uvijek birajući autore koji dostižu vrhunce u tome sektoru književne produkcije. Od aktualnih 'kapitalaca' iz škafetina popularne literature promakao im je, valjda, samo Jo Nesbo, ali s ozbiljnim razlogom: nisu mogli pronaći prevoditelja s norveškoga, a nisu htjeli, poput nekih manje skrupuloznih nakladnika, knjige iz serijala o Harryju Holeu prevoditi s engleskog ili njemačkog jezika.

Možda i najveći adut žanrovskoga dijela njihova kataloga je Gillian Flynn, američka spisateljica koju su otkrili te predstavili našoj publici puno prije nego što se njezin treći roman, triler 'Nestala', prometnuo u veliki globalni izdavački, a potom i kinematografski hit: godine 2010. objavili su njezinu debitantsku knjigu, 'Oštri predmeti'. 'Mračna mjesta', drugi roman Gillian Flynn, stavljen je na čekanje zbog, valja pretpostaviti, prašine koju je podigla 'Nestala', pa se našoj publici predstavlja tek sada.

Ako su 'Oštri predmeti' bili 'samo' vrhunski krimić, svjedočanstvo zanatske izvrsnosti, koje, međutim, tek nagovještava mogućnost izgradnje jedne iznimne karijere, te ako je 'Nestala' s razlogom prepoznata kao veliki američki roman u kojemu su između korica jednoga sveska zbijeni i vrhunski triler, i suptilna studija o braku, i dojmljiva freska socijalnih prilika u zemlji poharanoj gospodarskom krizom, 'Mračna mjesta' stoje negdje upravo na polovici puta između ta dva pola.

Priča je to o Libby Day, jedinoj preživjeloj u masakru koji je 1985. godine potresao prvo Kinnakee, malu zajednicu u ruralnome Kansasu, a potom i cijelu Ameriku. U pravoj orgiji nasilja usmrćene su njezina majka i dvije sestre. Libby, tada sedmogodišnjakinja, spletom je okolnosti preživjela i potom na suđenju tvrdila kako je pokolj obavio njezin petnaestogodišnji brat Ben. Dvadeset četiri godine kasnije Libby će se naći u financijskom škripcu iz kojega je, čini se, mogu izbaviti samo članovi Kill Cluba, opskurne organizacije čiji su članovi zaokupljeni davnim ubojstvima i duboko uvjereni u Benovu nevinost. Zajedno s njima, Libby će pokušati rekonstruirati što se uistinu zbilo te kobne noći. Putem će, naravno, oživjeti stare demone i sablasti, da bi na koncu došla do šokantnog otkrića.

'Mračna mjesta' uvjerljivo zrcale sve otprije znane vrline rukopisa Gillian Flynn. Ona je majstorica izgradnje napetih zapleta čiji razgranati rukavci i meandri tvore složenu, ali u isti mah preciznu i vrlo preglednu strukturu. Potom, njezini su likovi, čak i oni pobočni ili sasvim periferni, iznimno osebujni, ocrtani s rafiniranim osjećajem za psihološko nijansiranje, miljama daleko od prevladavajućih karakteroloških klišeja tipičnih za žanrovsku literaturu. Konačno, ona se i ovim romanom dokazuje kao autorica s rijetkim talentom za dubinsko razumijevanje duha neke epohe i podneblja.

Prostor u koji je situirala priču farmerska je zajednica temeljito poharana gospodarskom krizom. Podsjećam, koncem sedamdesetih, za mandata Jimmyja Cartera, na velika je vrata uveden termin 'stagflacija', makroekonomski pojam koji označava neželjeni brak između galopirajuće inflacije i temeljitog sunovrata proizvodnje. Taj deprimirajući trend najbolnije je pogodio farmerske zajednice Srednjega Zapada, razarajući ne samo ekonomske supstance tamošnjih zajednica nego i njihov stil života odnosno cijeli sustav vrijednosti. Strašno materijalno nazadovanje išlo je, kako to već biva, ruku pod ruku s društvenom pomutnjom na svim razinama. U tome je smislu neobično ilustrativan dio knjige u kojemu junakinja putuje autocestom između Kansas Cityja i St. Louisa te razgledava jumbo-plakate na kojima se u harmoničnome marketinškom suživotu izmjenjuju oglasi kršćanskih fundamentalista i reklame javnih kuća.

Utoliko ni mračna mjesta iz naslova knjige ne treba nužno shvatiti kao zbir mikrolokacija na kojima se dogodio strašan zločin ili gdje se traga za njegovim počiniteljem, nego i kao potresni uzorak neke pune šire slike, značajnoga dijela cijele jedne goleme zemlje, područja u kojemu je ekonomski slom označio i početak civilizacijske regresije.

Izvan svake sumnje, drugi roman Gillian Flynn ponešto je slabiji od 'Nestale', ali svjedoči o logičnome razvojnom putu autorice koja svakim novim naslovom širi svoje spisateljske interese i ambicije, iskoračuje izvan žanrovskih kanona, ne odustajući pritom od matrice trilera kao zahvalnog templejta za kreiranje priča o osobnim i društvenim demonima.