Misa za grad Arras

129,00 kn
  • Jezik izvornika: poljski

  • Prijevod: Dalibor Blažina

  • Broj stranica: 144

  • Datum izdanja: rujan 2018.

  • ISBN: 978-953358002-9

  • Naslov izvornika: Msza za miasto Arras

  • Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom

  • Visina: 204 mm

  • Težina: 245 g

Francuski grad Arras poharale su kuga i glad, za koje su dobri kršćani morali naći krivce: Židove, heretike i vještice. Krvavi progon koji je uslijedio, kao i neizvjesno iskupljenje teme su izvanrednog romana poljskog pisca Andrzeja Szczypiorskog Misa za grad Arras. Ova vrhunska alegorija o totalitarizmu te njegovim psihološkim i socijalnim mehanizmima nastala je na najboljim tradicijama književnosti Thomasa Manna ili Alberta Camusa. Premda se radnja odvija u 16. stoljeću, svaka sličnost s Poljskom 1968. namjerna je, odnosno riječ je o svjedočanstvu ne samo poljskih nego i univerzalnih europskih iskustava. Jer, pošast kolektivnih tlapnji u potrazi za (unutarnjim) neprijateljem i dalje prijeti: u toj dimenziji Misa za grad Arras pokazuje se i danas, pola stoljeća nakon događajâ iz ožujka 1968., ponovno iznimno aktualnom.

"Fascinantna i dobro napisana parabola o strahotama totalitarizma i kombinaciji histerije i indiferentnosti koje mu omogućuju da metastazira." - Booklist

"Szczypiorski je postavio sebi ambiciozni zadatak: pokazati kako oni koji 'znaju što čine' greznu u zločin i samozavaravanje. Problematika aktualna i danas – baš kao i u doba Pilata i događaja u Arrasu." - Anna Tatarkiewicz (1972.)

"Filozofska sofisticiranost i povijesna vjerojatnost čine ovaj roman puno većim od puke alegorije." - Boston Sunday Globe

"Kao što se unuci nacista pretvaraju u ćelave tipove, tako se i grad Arras – poput Feniksa – pojavljuje sad tu, sad tamo, u našem globaliziranom svijetu. Prijenos uživo. Dovoljno je upaliti televizor." - Paweł Huelle (2015.)

"Roman koji tjera na razmišljanje o ljudskoj sklonosti da pronađe smisao u patnji kriveći druge i izopačujući ideale do banalnosti. Jednostavno, elegantno i s velikom snagom Szczypiorski iznosi opasnosti svjetonazora koji jasno podsjeća na Istočnu Europu prije pada komunizma." - Library Journal

"Slikovita, živa, zanimljiva, duboko potresna pripovijest, koja bi ostala samo pripovijest da nije očigledno kako je ovdje sve simbol – konkretizacija silnica i antiteza izvedenih iz povijesti, neprestano aktivnih i još uvijek strašno opasnih..." - Tadeusz Kotarbiński (1972.)

U okovima zajednice

Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 3. 11. 2018.

Andrzej Szczypiorski (1928. - 2000.) sve je dospio biti: i heroj, i mučenik, i protuha. Kao pripadnik Narodne armije sudjelovao je u Varšavskom ustanku 1944. godine, nakon čijeg sloma je zajedno s ocem zatočen u koncentracijskom logoru Sachsenhausen. Po oslobođenju, vratio se kući, ali sam, jer je otac, ugledni aktivist Poljske socijalističke partije, izabrao ostati na sigurnoj inozemnoj distanci od komunizma.

Szczypiorski junior studirao je diplomaciju, potom radio kao novinar, upravitelj radija, dramaturg... Dvije godine bio je savjetnik veleposlanstva u Danskoj, da bi se nakon isteka mandata 1958. vratio u domovinu i u cijelosti posvetio pisanju, novinarskom i književnom. Godine 1968. poluge vlasti u Poljskoj preuzeli su tvrdolinijaši, što je dotadašnjeg lojalnog vjernika poretka temeljito ohladilo i prestrojilo na oporbeni kolosijek. Kao aktivist Nezavisnog sindikata Solidarnost hapšen je i na koncu interniran.

Nakon sloma komunizma bio je zastupnik u Senatu, važan sudionik pomirbenih procesa s Nijemcima i Židovima, uvažavan kao jedan od najvećih suvremenih pisaca (unatoč činjenici što su mu mladalački radovi bili temeljito ozračeni socrealizmom). Tek nakon smrti saznalo se da je pedesetih godina surađivao sa Službom sigurnosti, uhodeći čak i vlastitog oca kojega je nagovarao na povratak u domovinu (uspješno, pokazat će se, jer se stari doista vratio 1956.).

Andrzej Szczypiorski sve je, dakle, znao o gorljivoj vjeri, lojalnosti, izdaji, podjeli na "naše" i "njihove", otkrivanju neprijatelja i, ustreba li, njihovoj proizvodnji. Ta je iskustva maestralno pretočio u roman "Misa za grad Arras" (prijevod potpisuje Dalibor Blažina), koji se bavi dramatičnim zbivanjima iz sredine petnaestog stoljeća. Grad na sjeveru Francuske prvo je pogodila epidemija kuge. Od te strašne bolesti i gladi koja potom zavladala petina je stanovnika izgubila živote. Tri godine kasnije Arras je bio pozornicom pravog pogroma Židova, vještica i heretika, riječju nesretnika u koje je bilo dovoljno uprijeti prstom da bi im i lokalna elita i mjesna rulja oduševljeno presudili.

O tim dramatičnim zbivanjima u prvome nam licu pripovijeda Jan, pripadnik gradske vrhuške, štićenik oca Alberta, lokalne sive eminencije, zelota na steroidima. Premda sumnjičav prema navodnoj krivnji prokazanih, Jan će se uredno pokoravati histeričnoj volji većine i krotko podizati ruku kad se bude glasalo o egzekucijama (njegov konformistički credo Szczypiorski blistavo sažima u sljedećoj rečenici: "Dok jedni u današnjemu svijetu govore o poštovanju prema čovjeku, o slobodi savjesti, istraživanja i razmišljanja, ja najglasnije što mogu zahtijevam slobodu za svoje listove, ruke, koljena, kosu, jezik, trbuh, nosnice, prste, usne, uši, stopala, laktove, jetra, zube, kosti, čmar...") No, kako vrijeme bude odmicalo, krug sumnjivaca će se širiti, pa će i sam pripovjedač dospjeti na udar pogromaša.

"Misa za grad Arras" dojmljiva je alegorija o (svakom) totalitarizmu čija moć ne proizlazi toliko iz sile nametnute s visine, koliko iz masovnog i zdušnog pristajanja na nju. Jer, kako veli autor, "naš osjećaj sigurnosti ne crpimo iz istine, nego iz zajednice". Kamo nas sve slijepa odanost zajednici (vjerskoj, nacionalnoj, ideološkoj...) može dovesti, Andrzej Szczypiorski pokazuje knjigom koju bi valjalo staviti na popis obvezne lektire za sve koji se žele skinuti s ovisnosti o "našima" (ma kakvi oni bili).