Metro 2033.

Special cijena 140,81 kn Redovna cijena 156,45 kn
  • Jezik izvornika: ruski

  • Prijevod: Ivo Alebić

  • Broj stranica: 488

  • Godina izdanja: 2011.

  • ISBN: 978-953266332-7

  • Naslov izvornika: Метро 2033

  • Vrsta uveza: Meki uvez

  • Visina: 225 mm

  • Težina: 680 g

Mladić Artem preživio je nuklearnu kataklizmu i s nekoliko tisuća sugrađana živi duboko ispod površine zemlje – u razgranatoj mreži stanica i pruga moskovskog Metroa. Premda je život na njegovoj stanici, VDNG-u, prilično dobro organiziran, ljudi počinju nestajati, a opakog neprijatelja – mutante crne – teško se može savladati. Artem se naizgled ne odlikuje naročitom hrabrošću, međutim od tajanstvenoga Huntera dobiva izuzetno važan zadatak: od VDNG-a mora doći do srca Metroa, legendarnog Polisa, kako bi upozorio na probleme s kojima se njegova stanica suočava te pronašao rješenje koje će spasiti mnoge živote. U svojoj potrazi mladić će proputovati čitav Metro, a probit će se i na površinu, u ruševine grada gdje je život potpuno izobličen radijacijom.
Nastao kao internetski eksperiment Dmitrija Gluhovskog, Metro 2033. brzo je privukao čak dva milijuna ruskih čitatelja, a kad je izdan kao knjiga, samo u Rusiji prodan je u gotovo pola milijuna primjeraka. Ovaj znanstvenofantastični roman u kojem izraženo mjesto imaju društvena kritika i politička satira postao je svjetski hit zahvaljujući prijevodima na više od dvadeset jezika. Prema njemu je nastala i istoimena vrlo popularna videoigrica.

25.1.2012.

Začitavanje: Metro 2033.

Booksa, Srđan Laterza, 25.1.2012.

U Moskvi 2033. stvari ne stoje baš najbolje, bar što se tiče ljudske rase koja je površinu, radi nuklearne katastrofe, zamijenila mračnim hodnicima zapečaćenog metroa. Duboko pod zemljom skupine stanica fomiraju svojevrsne gradove-države koje se bore za oskudne resurse. Valuta su metci, doslovno, a hrana uglavnom dolazi iz podzemnih svinjogojilišta i plantaža gljiva. Ljudske oči su se donekle navikle na tamu, pa sad klinci i u polutami mogu iščitavati zastarjele udžbenike i zalutala književna djela. Na površini pak, pod pokoviteljstvom radijacije traje evolucija iz najjezovitijih Darwinovih noćnih mora. A Kremlj? To je pak jedna još spaljenija priča. Na VDNG-u, jednoj od perifernih stanica moskovskog metroa, ruski pisac Dmitry Glukhovsky upoznaje nas s Artemom, glavnim likom romana Metro 2033. (Fraktura, 2011.; prevoditelj Ivo Alebić). Relativno mirna i samoodrživa stanica pod napadom je bića koja ljudi nazivaju Crnima, jer je boja njihove kože gotovo jedino što znaju o toj neobičnoj humanoidnoj vrsti. Artemov će život promijeniti susret sa stalkerom (očita posveta Tarkovskom i braći Strugacki), pripadnikom skupine malobrojnih ludo smjelih muškaraca koji donose resurse s površine. Iz udobnosti VDNG-a, stanice koja se diči vrsnim čajem od gljiva, Artem se otpućuje u divljinu metroa da pronađe spas za postaju koju zove domom. Artem je distopijski Odisej i Guliver u jednom, a njegova junačka zadaća nagoviještena je još kad je kao novorođenče čudom preživio najezdu krvožednih štakora koji su poharali nekoliko stanica metroa. A svi oblici providnosti i mitske predodređenosti trebat će mu da se uhvati u koštac s onim u što se metro pretvorio. Glukhovsky je na ideju za roman došao saznavši da je moskovski metro projektiran kao divovsko atomsko sklonište koje će se, kad zagusti, hermetički zatvoriti i omogućiti preživljavanje sretnicima. Preživjele u ovom romanu ipak teško svrstati u kategoriju sretnika. Dok je ljudsko znanje posve degradirano, ideologija buja kao gljiva iz gnoja. Jedna linija metroa pretvorila se u opresivnu komunističku diktaturu, dok je druga skupina stanica pod zemljom oživjela Četvrti Reich. Najmoćnija je, ipak, HANZA, unija trgovačkih stanica koje vladaju prstenastom linijom metroa koja siječe sve ostale. Bez da ste pročitali ijednu od petstotinjak stranica Metroa 2033., već sad vam je jasno da Glukhovsky ima žarku želju progovoriti o političkom stanju u Rusiji i o sklonosti naše vrste da zabrazdi u kobne ideološke obrasce. To mu baš i ne ide za rukom, jer je njegov satirički nožić nedovoljno oštar. Kronično mu nedostaje suptilnosti: sklon je dugim pasusima u kojima voli docirati o religiji i društvu, a voli previše objašnjaviati i kad gradi osobnosti likova. Neki su obrati u napetom romanu s onu stranu uvjerljivosti, daleko od lakoće kojom energičnom fabulom barata primjerice Lois McMaster Bujold, vješto vadeći svog kržljavog junaka Milesa iz situacija nabildane napetosti. Kraj teksta ipak neće sadržavati preporuku da posegnete za drugom knjigom. Najveći Metroov adut je zastrašujuća atmosfera koju stvaraju izuzetno detaljni opisi svijeta sačinjenog od mračnih tunela koje potamnjuju mračne manifestacije ljudske prirode. Roman je opremljen kartom metroa, a Glukhovsky vas tjera da na nju svako toliko bacite oko, dok grizete nokte i sami smišljajući najsigurniji put za Artema. Mračnoj atmosferi pridonosi i autorova odluka da u radnju ne uvodi niti jedan relevantan ženski lik. Metro 2033. u Rusiji je postao je instantni hit nakon što ga je autor počeo objavljivati na internetu. Uslijedila je adaptacija u obliku uspješne videoigre, a šuška se i o filmskoj. Proboj na zapad vjerojatno je i razlog što autor koristi englesku transkripciju svojeg imena i prezimena. Glukhovsky je vješto prepoznao magnetsku privlačnost distopije i smjestio je tamo gdje većina Moskovljana prođe barem jednom dnevno. Dovođenje suvremenog društvenog stanja do granica mogućeg u budućnosti vrlo nam je privlačna, vjerojatno nas pali činjenica da uvijek može biti mnogo gore. To mnogo gore, kaže Glukhovsky, dolazi već za dvadesetak godina.

2.5.2012.

Hrvatski Metro 2033, zašto ne?

www.zagrebancija.com, Tvrtko Ivanišević, 28.04.2012.

Ruski pisac i novinar proslavio se romanom Metro 2033, koji je ubrzo nakon objavljivanja postao svjetski bestseler Jedan od počasnih gostiju SF konvencije Kontakt, koja spaja ovogodišnji 34. SFeraKon, najstariju i najveću konvenciju znanstvene fantastike u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi, i 34. Eurocon, europsku konvenciju znanstvene fantastike, je i ruski pisac i novinar Dmitri Glukhovski. Proslavio se romanom Metro 2033 koji je prvotno bio besplatno objavljen na autorovoj web stranici, gdje je postao iznimno popularan, a naknadno je i tiskan te je ubrzo postao ruski nacionalni bestseler. Danas je preveden na trideset svjetskih jezika, uključujući i hrvatski. Tim je romanom na Euroconu u Copenhagenu 2007. osvojio prestižnu nagradu Encouragement Award za najbolji SF roman. Kao novinar je obišao gotovo cijeli svijet, a i prvi je izvjestitelj koji se uživo javio sa Sjevernog pola.U vašoj biografiji često se spominje novinarski rad, a naročito javljanje sa Sjevernog pola. Možete li nam reći nešto više o tome? Imao sam vrlo zanimljivih iskustava u novinarstvu dok sam radio kao TV reporter. Sama priča oko Sjevernog pola je ustvari pomalo smiješna jer nije bilo ničeg herojskog u tom putovanju. Tamo smo otišli sredinom srpnja i temperatura je bila prilično visoka, oko nule, a putovali smo u veoma udobnom ruskom ledolomcu i nije nimalo ličilo na primjerice Admundsenovu ekspediciju sa saonicama i psima. Nije tu bilo nekog velikog postignuća, nego puno više zabave, a i pića. No, rezultiralo je činjenicom da sam postao prvi izvjestitelj na svijetu koji se uživo javio sa Sjevernog pola i to je bilo prilično cool. Trebao sam svoj rekord prijaviti u Guinnessovu knjigu rekorda, ali nisam, jer sam bio lijen kada je trebalo skupljati papire kojima bih dokazao da sam to zaista i napravio.Je li bilo i drugih zanimljivih putovanja? Spomenuo bih jako zanimljivo putovanje koje je uključivalo posjet mjestu nuklearnog postrojenja u Černobilu te gradu duhova Pripyatu pored njega, mjesto gdje se odvija i poznata S.T.A.L.K.E.R videoigra. Vidjeti to na svoje oči i hodati među tim napuštenim zgradama ostavilo je prilično jak utisak. A budući da smo na SF konvenciji trebam spomenuti i posjet Baykonuru, poznatom ruskom kozmodromu. Mjestu odakle se lansira većina ruskih, prije sovjetskih, svemirskih letjelica, a odakle je lansiran i sam Yuri Gagarin.No, da se vratimo i na vaša književna djela. Metro 2033 nije samo roman, on je nalik na interaktivno iskustvo. Uz njega su vezani i drugi mediji, postoji popularna kompjuterska igra, a priča se i o nadolazećem filmu? Priča se.Osim Metro 2033 i njegovog neizravnog nastavka Metro 2034 postoji i velik broj naslova koji s njima dijele isti svijet. Možete li nešto reći o tome? Prije dvije i pol godine pokrenuli smo projekt pod nazivom ''The Universe of Metro 2033'' u kojem sam pozvao autore širom svijeta da napišu svoje vlastite priče, romane sa svojim likovima koji bi bili smješteni u istom post-nuklearnom svijetu. Tako da u isto vrijeme dok se moj protagonist nalazi na svom putovanju kroz moskovski metro možemo vidjeti što se događa u St.Petersburgu, Sibiru, Londonu, Italiji ili bilo gdje drugdje u svijetu. Do sada je u Rusiji objavljeno oko 25 naslova u tom svijetu, a sada se objavljuju i u Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, a uskoro i u mnogim drugim zemljama kao što je Francuska. Pozivamo autore iz cijelog svijeta da pišu romane na svojim jezicima i to je prvi put da se ovako nešto realiziralo. Bilo je projekata u kojima su različiti autori dijelili isti svijet, ali se to nikad nije napravilo na međunarodnoj razini. Projekt se vrlo brzo širi i nadam se da ćemo jednom pokriti i čitav svijet.Znači li to da i autori iz Hrvatske mogu sudjelovati u ovom projektu? Naravno. Ako se neki istaknuti, ili možda i neistaknuti pisac odluči napisati roman koji se odvija u svijetu Metroa 2033 i čija je radnja smještena u Hrvatsku ili na Balkan, zašto ne? Ne objavljujemo samo radove profesionalnih pisaca, već i početnika koji nekad mogu pisati i iskrenije od nekoga tko tome pristupa samo kao poslu.Možete li nešto reći o svojim nadolazećim projektima? Moj sljedeći roman će najvjerojatnije biti pravi SF, jer Metro 2033 je više distopijski roman, koji će se odvijati u dalekoj budućnosti, ali ostali detalji su još uvijek tajna.Na kraju, što očekujete od ove konvencije i boravka u Zagrebu? Iskreno ne znam, jer mi je to prva konvencija u životu, nikad ne idem na njih jer se pomalo bojim ove vrste događanja i stvarno ne znam što mogu očekivati. Zagreb bih htio pobliže upoznati i za vrijeme trajanja konvencije sigurno ću ga dobro razgledati. Volio bih to učiniti bez vodiča, jer smatram da time samo punimo glavu gomilom informacija što zaista kvari doživljaj. Svakako bih se želio vratiti u Hrvatsku i vidjeti obalu o kojoj sam puno čuo, ali to bi bilo najbolje u ljetno vrijeme i bez gomile obaveza kako bih se mogao što bolje opustiti i zabaviti.

6.5.2012.

Intervju: Dmitry Glukhovsky

booksa.hr, Srđan Laterza, 4.5.2012.

Metro 2033. (Fraktura, 2011.) ruskog autora Dmitryja Glukhovskog predstavili smo u našem Začitavanju. Radi se o distopijskom romanu koji pati od nekih spisateljskih dječjih bolesti, ali izvrsno prezentira jezivu atmosferu moskovskog metroa u kojem su spas potražili jedini preživjeli nakon nuklearnog rata. Glukhovski nam je na ovogodišnjem Kontaktu ispričao više o bizarnostima vezanim uz podzemnu željeznicu ruske prijestolnice. Odgovorio nam je i zašto je roman, koji je u Rusiji postao bestseler, prvo objavio na internetu i zašto je njegov glavni lik Artem, koji poput Odiseja traži put metroom u kojem je svaka stanica postala zasebna država, zapravo aseksualan. Počeli ste pisati ovaj roman kad ste otkrili da je moskovski metro primarno projektiran kao ogromno atomsko sklonište. Znaju li Moskovljani da se svakodnevno voze atomskim skloništem? Za vrijeme SSSR-a ta je činjenica strogo držana u tajnosti. Nakon pada željezne zavjese u novinama su se počeli pojavljivati članci koji su tvrdili da moskovski metro nije ono što se čini. Često se piše i da rano ujutro specijalne postrojbe prolaze metroom ubijajući štakore dulje od metra. Nikad zapravo ne znate što je od toga urbana legenda, a što istina. Činjenica da je metro primarno projektiran kao sklonište nije općepoznata činjenica i dosta bi vam se ljudi smijalo kad biste im počeli o tome pričati. Moskovski metro je zapravo podzemni grad. Blizu vrlo prometne stanice Taganskaja nalazi se, recimo, ogromni bunker u kojem je za vrijeme SSSR-a radilo 2.500 službenika KGB-a, vojske i raznih ministarstava. Na ulici poviše bunkera sagrađena je zgrada koja je izgledala kao palača iz devetnaestog stoljeća, a zapravo je samo skrivala veliki betonski poklopac koji je čuvao ulaz u bunker. Bunker je sezao šezdesetak metara u zemlju, što je otprilike visina dvadeseterokatnice. Priča se da se baš iz tog bunkera naredilo i povlačenje ruskih snaga s Kube 1962. Poslije Perestrojke bunker je privatiziran, 7.000 kvadrata prodano je za milijun dolara. Ni danas se zapravo ne zna što se sve skriva u metrou? Postoji oko 200 objekata poput ovog bunkera, neke od njih još čuvaju državne službe sigurnosti. Zapanjujuća je količina detalja u samoj knjizi. Odakle vam oni, s obzirom da se očito niste mogli šetati metroom gdje bi vam palo na pamet? Od desete do šesnaeste godine redovito sam se vozio metroom, pa mi nisu strani izgled i ukrasi na stanicama, sitni detalji. Glavni lik iz knjige zapravo ponavlja moju dnevnu rutu, samo je njegova nešto kompliciranija. Koristio sam se i internetom za svoja istraživanja a kako je knjiga postala online interaktivni projekt, mogao sam dobiti feedback od svojih čitatelja, prijedloge, ispravke, a neki su čak i fotografirali stanice. Detalje o tajnom dijelu metroa uglavnom sam dobio od ljudi koji su u njemu bili. Sve ostalo je samo moja divlja mašta. Zašto ste roman prvo objavili online? Postoje dvije verzije romana. Prvu sam stavio online jer je nitko nije želio objaviti. To je bilo 2002., nakon što me hrpa izdavača odbila. Zašto su vas odbili? Uglavnom su rekli da su prezaposleni da pročitaju roman. Razumijem ih jer oni znaju dobivati po pet novih rukopisa dnevno. Vjerujem da su zažalili kad su vidjeli da je naklada romana samo u Rusiji premašila pola milijuna primjeraka. Stalno sam koristio piratske knjižnice na netu i pomislio sam ako ljudi mogu online staviti tekstove koji im ne pripadaju, zašto ja ne bih stavio i svoj. U 2002. taj izbor još nije bio toliko očit. Na ovom konu se još raspravlja o besplatnom objavljivnaju knjiga, a ja to radim već deset godina. Bilo mi je to očito tada kao i sada. Stavio sam tekst online i čekao reakcije. Dolazile su sporo. Dva, pet, sedam čitatelja dnevno. Pa onda tisuću. Prva verzija romana završila je naglom smrću glavnog lika Artema, pa zato neki izdavači nisu htjeli riskirati s objavljivanjem romana. Pod pritiskom čitatelja uskrsnuo sam glavnog lika i nastavio objavljivati, poglavlje po poglavlje, opis njegova puta kroz metro. Čitatelji su mi slali faktografiju da bi roman bio što uvjerljivji. Dopustili ste i drugim autorima da pišu svoje romane u svijetu Metroa 2033. Prije dvije i pol godine počeli smo pozivati autore sa svih strana svijeta da svoje priče smjeste u godinu i svijet mog romana. Mnogi od njih pišu o svojim gradovima. Svi zajedno smo formirali jednu ogromnu sagu koja se događa u isto vrijeme na različitim mjestima. Jesu li im priče vezane uz Artema? Ne smiju se koristiti mojim likovima. Moji likovi su moji likovi, na njih sam ljubomoran. Drugim sam piscima dopustio da istražuju svijet Metroa 2033., ali ne i da odlučuju o sudbini mojih likova. Dosad je tako objavljeno dvadesetak knjiga u Rusiji, a prevode se i na druge jezike. Što mislite o kvaliteti tih romana? Od 24 dosad objavljena romana pet ili šest su napisali potpuni početnici. Zajedno s glasačima na internetu odlučujemo što će se tiskati. Pet ili šest romana su jako dobri, a dva do tri su doista izvrsni. Godišnje dodjeljujemo nagradu za najbolji roman smješten u svijetu Metroa 2033. Ceremonija dodjele održava se u Lenjinovoj knjižnici. Svi koji su pročitali knjigu znaju zašto je to mjesto bitno za roman i što se zapravo skriva u toj knjižnici. Sami više ne morate ni pisati o svijetu Metroa. Jedna od prednosti ovog projekta je da sam se riješio pritiska pisanja nastavka s kojim se suočava svaki uspješni pisac. Obožavatelji uspješne knjige stalno će od vas tražiti nove nastavke, pa se može dogoditi da zamrzite i likove i mjesto na kojem se radnja događa. Mislim da sam to pametno riješio - ljudi koji žele pisati o svijetu Metroa 2033. to rade, fanovi imaju što za čitati, a moje su ruke slobodne da se posvetim pisanju nečeg drugog. Posljednja mi je knjiga kolekcija satiričnih političkih priča, nema veze s Metroom. Da sam rob tog svijeta, ne bih mogao napisati ništa drugo. Ali i u Metrou ima dosta političke satire. Ljudi koji su se spasili na stanicama jedni su od rijetkih preživjelih na Zemlji. U njemu su se konzervirale sve ideje, ideologije, društvene i etničke skupine. Moskva je poput Babilona, pa svega toga ima u izobilju. To sve zbijete pod zemlju i napravite karikirane države od stanica. Komunitsi, nacisti, svi su dolje. U Metrou 2033. je puno je ekstremista. Je li bilo reakcije u ruskoj javnosti? Dobra stvar je da se radi o SF-u kojeg ljudi ne shvaćaju ozbiljno. Ljudi me uglavnom prepoznaju po prezimenu, medicinske sestre i majstori, ali ne i političari. Zašto je Artem aseksualan lik? Kad SF nerdovi pišu o seksu oni definitivno pišu o nečemu što ne poznaju. Čitali su o njemu u romanima ostalih nerdova ili ga vidjeli na televiziji. To sigurno nije način na koji bih ja želio pričati o ljubavi i spolnosti. Za to vam treba puno iskustva u brojnim životnim situacijama, a za to vam treba i puno talenta, vrlo je delikatno. Je li to razlog što u Metrou 2033. nema relevantnih ženskih likova? Nisam se usudio, nisam želio napraviti klišeizirani opis ljubavi i odnošaja. Nisam još svladao ovu sferu dovoljno dobro. Naučio sam plašiti ljude, za pričanje o pop-filozofiji sam također sposoban, ali ljubav je složen problem, najsloženiji od svih i najlakše ju je trivijalizirati stereotipima. Nisam želio pokvariti sliku s nekim nevještim opisima. Naravno da sam se seksao prije i to više puta, ali to nije bilo dovljno za pisanje o tome. Zašto žena nije akcijski protagonist? Nisam želio stvoriti neki klon Ksene. Žena može biti ratnica, ali... bilo mi je sedamnaest kad sam počeo, a dvadest i tri kad sam završio. Trebaju vam iskustva, konflikti, pustolovine, putovanja da bi naučili kako pristupiti ovom delikatnom problemu. Sad mislim da sam spreman, nakon deset godina. Predstavite hrvatskim čitateljima nastavak vašeg romana, Metro 2044. Nije zapravo nastavak. Ne radi se o Artemu, nego o dogodovštinama s drugih stanica metroa. Povezuje ih jedan od likova iz Metroa 2033., no sad se vraća kao izobličena nakaza, polučudovište. Žanr je drukčiji. Metro 2033. je bombastično otkriće svijeta, a ovaj se više usredotočuje na priču u svijetu kojeg čitatelji već dobro poznaju. Metro 2033. je Stari Zavjet, a Metro 2044. Evanđelje. U Metrou 2033. postoje i likovi stalkera koji riskiraju svoj život izlazeći na ozračenu površinu, ne bi li u metro donijeli potrebne stvari. Je li to hommage braći Strugacki? Da. Jako me privlačio koncept osobe koja ide u opasna područja i riskira život za dobrobit društva. Inspirira li vas više ruska ili angloamerička tradicija znanstvene fantastike? Ne poznajem baš angloameričku tradiciju. Volim Bradburyja, čitam Simacka, Silverberga, Zelaznyja, ali to je to. Tri najdraža autora znanstvene fantastke su mi Lem, braća Strugacki i Bradbury, koji zapravo i nije pravi SF. Rekli ste da ste jako ljubomorni na svoje likove. Je li ih bilo teško prepustiti tvorcima videoigre temeljene na vašem romanu? Priča i likovi nužno će se promijeniti u novom mediju. Htio sam da bar atmosfera ostane ista. Glavni lik kreće se drugom rutom nego u romanu, ali svi likovi iz romana su u igri i osnovna ideja ih je povezala. Uspjeli su kreirati prvu svjetsku filozofsku pucačinu. Dogodine izlazi nastavak. Bit će bolji od prvog dijela. I sam sam za nju pisao dijalog i radnju. Što je s filmskom adaptacijom Metroa 2033.? Još uvijek sam u pregovorima. Ruska ili američka produkcija? Ne bih volio da bude ruska. Rusi su zaboravili kako praviti filmove. Ovo mora biti blockbuster, a Rusi to ne znaju napraviti. A Noćna straža i Dnevna straža Timura Bekmambetova? Upravo si spomenuo jedina dva primjera. A Timur trenutno snima priču o Abrahamu Lincolnu koji se bori protiv vampira, pa je zauzet. Prije dvije je godine ruska adaptacija romana Obytaemy' ostrov (Nastanjeno ostrvo u srpskom prijevodu iz 1988.) potpuno ismijana u ruskoj javnosti. Kojeg biste redatelja odabrali za Metro? Finchera, Ridleyja Scotta, J.J. Abramsa, Spielberga.