Magično oko

Gledajući cjelinu okupljanih Šoljanovih pjesama lako ćemo ustanoviti kako mu trud nije bio uzaludan, te kako se, kažimo tako, Muza učestalo odazivala svome podjednako poniznom koliko i podrugljivom pokloniku. Ne uzimajući ni sebe odveć ozbiljno, on je uspio uspostaviti ravnotežu između visokih pretenzija i (uvijek) ograničenih, ograničavajućih mogućnosti, te tako stvoriti uvjerljiv korpus i nizove još uvjerljivijih, upravo antologijskih dijelova. Ne samo u okvirima tzv. krugovaškoga naraštaja, nego i u općem pregledu hrvatskoga pjesništva druge polovice dvadesetoga stoljeća Šoljanova lirsko-epska parcela prepoznatljiva je i snažna, nedvojbeno jedna od najznačajnijih i najreprezentativnijih, a po nekom svojstvima čak amblematična.
Tonko Maroević