Levijeva tkaonica svile

Special cijena 107,10 kn Redovna cijena 119,00 kn
  • Broj stranica: 208

  • Godina izdanja: 2014.

  • ISBN: 978-953266601-4

  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez

  • Visina: 205 mm

  • Težina: 310 g

Posljednji primjerci! DVA TJEDNA kupovine najbolje literature, do 2. 10. – uz 10% popusta i besplatnu dostavu! Samo u Frakturinoj web-knjižari. Možete naručiti i mobitelom na *335 ili e-poštom na prodaja@fraktura.hr. Ponuda vrijedi do isteka zaliha.

Sjedeći tako u čekaonici aerodromske zgrade ili u kupeu vlaka, vozeći se autocestom ili sporednim cestama koje završavaju na planinskim vrhuncima, pomno slušajući i još pomnije promatrajući, Miljenko Jergović pamti i na papir prenosi, u najrazličitijim formama, svoje misli i zapažanja. Svejedno je li riječ o pjesmi, kratkoj priči, dnevničkom zapisu ili tek crtici, nevažno je li melankoličan ili opor, je li naizgled grub poput tvida ili nježan poput najfinije svile, Jergović uvijek rukom majstora tka tekst u najnevjerojatnijim uzorcima.

Levijeva tkaonica svile čudnovato je čudesna knjiga u kojoj se otvaraju i stvarni i magični prostori, na čijim se stranicama susreću ljudi, mjesta i sudbine, knjiga koja nevjerojatnom lakoćom pokazuje otkuda sve dolaze priče i pjesme, knjiga koja čitatelju govori da stalno drži oči otvorenima, a uši naćuljenima kako bi osjetio sve otajstvo svijeta u kojem se nalazi.

Jergovićev lutajući sanomat

Teofil Pančić, Jutarnji list, 13.6.2015.

Nisam ga pitao, ali siguran sam da je Miljenko Jergović u nekom trenutku prestao brojati svoje knjige, i da se taj trenutak morao zbiti poodavno: napornije je voditi evidenciju nego napisati novu knjigu, rekao bi čovek, naročito onaj koji nije pokušao. Kako god, nakon mašala pozamašnog Roda, novi je Jergovićev naslov naizgled negde na suprotnom kraju skale, bar utoliko što je Levijeva tkaonica svile apartna, žanrovski neodrediva kolekcija jezgrovitih zapisa, crtica - proznih ili stihovanih - sa voljnih i nevoljnih putovanja, reminiscencija na mrtve i davne ljude i događaje, na gradove kojih više nema u onom obliku u kojem su piscu, a možda i čitaocu, bili bliski i dragi i komforni poput razgaženih cipela, ili pak brevijar naizgled trivijalnih dnevnih događaja i susreta usred kojih zjapi luknja iz koje će izrasti nešto možda dobro, možda strašno, možda tek smešno ili znakovito, takođe i katalog brzinski ulovljenih snova, zapisanih dok su još u pamćenju tek razbuđenog snevača, dok je još pomalo na Onoj strani, neprizemljen sasvim.

Ovi su zapisi nastajali uzgred u poslednjih nekoliko godina, vidi se to bilo da su nekako datirani ili ne. Ima u brojnim književnim opusima ovakvih knjiga, nekad su to opiljci ili restlovi, ono čemu nema niti može biti mesta u „centralnim” piščevim knjigama; ima i ovde takvih. Ali pretežu, rekao bih, sasvim drukčiji, to jest, mini-romani, fleš-priče, mikropoeme: to nisu preostaci nego jezgre nečega što će se možda tek razviti, praslike iz kojih se započinje nešto što može izrasti u neke od onih knjiga koje se, jednom pročitane, nose svuda, mada ih nema u koferu. Sasvim zaokruženi i sebi dovoljni u ovom obliku, ti zapisi opet nose potencijal čitavih tomova, bilo da se radi o nekrologu jednom susedskom mačoru, o jednome Alaču koji će poginuti pod točkovima uz magistralu kod Zaostroga a da će pisca zauvek mučiti nedoumica je li išao ili se vraćao, ili o bardu starije hrvatske književnosti Dritunu Kupeliću Orfelinu, za kojeg do sada niste čuli samo zato što je Jergović jednom usnio njegovo postojanje, i tek ga je sad pustio medu ljude.

A u zapisu s puta u Finsku reći će pisac kako se najveće finske novine zovu Helsingin sanomat, pa će mu ta potonja reč zazvučati kao kakav aparat za proizvodnju i preradu snova, džuboks za snove. Tako je nekako i s ovom knjigom, i ona je jedan pokretni sanomat. Ako je san rad nesvesnog, književnost ga preoblikuje tako da nam budnima govori nešto što nam može biti važno, mada to nije bio naš san. To jest, jedini način da nas se tuđi snovi tiču jeste da postanu dobra književnost.