La Templanza vinograd života

Special cijena 161,10 kn Redovna cijena 179,00 kn
  • Jezik izvornika: španjolski

  • Prijevod: Branka Oštrec

  • Broj stranica: 496

  • Godina izdanja: 2016.

  • ISBN: 978-953266788-2

  • Naslov izvornika: La Templanza

  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez

  • Visina: 225 mm

  • Težina: 715 g

U silnoj želji da ponovno pokrene proizvodnju srebra u svojem rudniku Las Tres Lunas, Mauro Larrea spreman je staviti na kocku sve što ima. Uvjeren u svoje sposobnosti zahvaljujući kojima je od siromašnog rudara postao jedan od najuvaženijih građana Meksika, odluči uložiti golemi novac u američke strojeve. No izbija građanski rat Sjevera i Juga, a njegov američki partner pogiba u Bitki kod Manassasa. Larrea preko noći ostane bez ičega, no sreća ga ipak ne napušta – na neobičan način stječe vinograd La Templanza u svojoj rodnoj Španjolskoj. Premda krene preko oceana kako bi posjed prodao i izbavio se iz dugova, kad stigne u uspavani andaluzijski grad Jeres, čeka ga još puno iznenađenja, a nesuđena nasljednica La Templanze Soledad Montalvo samo je jedan od izazova s kojima se mora suočiti.

La Templanza – vinograd života novi je bestseler španjolske autorice Maríje Duenas, koja se proslavila romanom Vrijeme između krojenja. Napeta i pustolovna, puna neočekivanih obrata i osjećaja, ova saga odvodi čitatelja na užurbane ulice Havane i u idilične španjolske vinograde dok sa strepnjom prati nove avanture njezina šarmantnoga glavnog junaka.

“Duenas ponovo pokazuje dar velike pripovjedačice. Čitatelja odmah uvodi u priču i daje mu ono što očekuje: avanturu, ljubav, intrigu, prevaru i stalnu emocionalnu napetost.”
– Pilar Castro, El Cultural/El Mundo

“María Duenas odlazi korak dalje u savršenstvu svoga stila. I čini to uz rizik, ali i ambiciozno, dok joj priča putuje trima geografskim područjima: Meksikom, Kubom i Andaluzijom sredinom 19. stoljeća.”
– Amalia Bulnes, Mercurio

Spisateljica María Dueñas

Iva Biondić, Journal.hr, 26. 11. 2016.

Putovati se može cestom, tračnicama, među oblacima ili po moru ali i kroz stranice knjiga. Često kada putujem negdje prvi puta nađem neki roman čija se radnja zbiva na destinaciji na koju sam krenula. Nedavno sam putovala u Andaluziju, a izdavačka kuća Fraktura baš je izdala novu knjigu Maríje Dueñas ”La Templanza – vinograd života” u kojoj se Mauro Larrea preko Meksika i Kube vraća u svoju domovinu Španjolsku nakon što u Havani u dvije partije biljara dobije jedan stari zapušteni vinograd u Andaluziji. Pa sam paralelno uživala putujući Andaluzijom i vlakom i busom i stranicama novog romana Maríje Dueñas.

Washington Irving, američki pisac, povjesničar i diplomat, piše da je Andaluzija ”surova i melankolična zemlja...neopisivo tiha i usamljena”. Njegova karakterizacija tog dijela Španjolske vrlo adekvatno opisuje likove i sudbine novog romana i prvog bestsellera Maríje Dueñas ”Vrijeme između krojenja” – njeni likovi su tihi, svoj karakter grade djelima i podjednako otkrivaju i prikrivaju riječima. Život ih je grubo ostavio usamljenima i naučio da su povijest i sudbina surovi. Melankolija je dio tih priča poput nekog permanentno prisutnog lika.

Spomenuta dva romana Maríe Dueñas tkana su od povijesnih faktografskih podataka i mašte i njima se osim na lokacije poput Maroka, Meksika, Kube, Andaluzije... može putovati i kroz vrijeme – u Španjolski građanski ili Drugi svjetski rat, u 19. stoljeće nakon što je Meksiko postao nezavisan od Španjolske i netom prije nego što će se i Kuba izboriti za svoju neovisnost... U sve tri njene knjige snažne žene su glavni protagonisti – Sira Quiorga, mlada švelja koja postaje špijunka, Soledad Claydon, udovica i prije muževe smrti i poduzetna trgovkinja vinom i Blanca Perea, profesorica koja nakon što ju ostavi muž odlazi u Ameriku naći neki novi život i drugu šansu za sreću.

Njene knjige prodane su u milijunskim nakladama širom svijeta i prevedene na više od dvadeset jezika. Njeni zapleti, kao i likovi, pomalo su naivni što ih čini nekako slatkasto pitkima. Kao kad se sirup od bazge ne razrijedi dovoljno pa sok ostane malo pregust i presladak ali ga je teško prestati piti. Takve su i knjige Maríje Dueñas – teško ih je ispustiti iako su sa svojih 500-injak stranica vrlo teške; tjeraju te da gutaš sudbine njenih likova. S Maríjom Dueñas razgovarala sam o njenom odnosu prema prema fikciji i povijesti, njenim likovima i tome koliko su njene snažne žene zapravo snažne, malo o ljubavi, odnosno zašto je zapravo u njenim romanima nekako i nema, sasvim sam malo otkrila kraj novog romana ”La Templanza – vinograd života” te voli li María Dueñas vino.

Sve vaše knjige su o snažnim ženama. Ali one nađu svoju snagu tek kada ih muškarci ili život slome. Koliko su stvarno snažni vaši ženski likovi? Zašto ih pokreće ono što im muškarci čine ili ne čine ako su tako snažne i neovisne ličnosti?

Nekad ne znaš koliko si stvarno jak dok te ne snađe neka nevolja i ne moraš skupiti svu snagu koju imaš u sebi kako bi prevladao negativne ili konfliktne okolnosti. Većina mojih likova vodila je uravnotežen, manje više ugodan život do nekog događaja koji rasturi tu raznotežu. Tada oni moraju naći snage i boriti se protiv nedaća i muka kako bi preživjeli.

Od kakve su važnosti faktografske povijesne reference u vašim djelima ako ih čitatelji nisu svjesni? Pročitala sam «La Templanza – vinograd života» ne zamjećujući razliku između historiografskog i fikcionalnog. U jednom vašem intervjuu pročitala sam da vas je, kada ste to otkrili o vašim čitateljima, iznenadilo.

Faktografske povijesne reference su meni bitne zato što mi pomažu stvoriti rigorozne povijesne pozadine kao i precizne atmosfere na različite načine. Tako da kada se jednom smjestim u određene povijesne i geografske koordinate imam skelu na kojoj gradim svoju fikciju. Ali smatram da nema potrebe da čitatelj bude svjestan te distinkcije, to u mnogome ovisi o tome koliko su oni svjesni stvarnih povijesnih događaja u vremenu i na mjestima o kojima pišem. U redu je ako mogu detektirati povijesne podatke, ali u redu je ako i ne mogu i ako ih apsorbiraju kao dio same narative.

Većina vaših likova vjeruje u pozitivan pristup životu; prilike i mogućnosti koje se pružaju junjakinjama vaših povijesnih romana pomalo su neuvjerljive. S obzirom na njihovo povijesno smještanje nije li malo naivno primjenjivati principe pozitivne psihologije?

Ne bi se složila da moji likovi vjeruju u te principe. Zapravo mislim da je upravo suprotno. Kada se nađu u nepovoljnim prilikama oni se osjećaju razoreno, posve izgubljeni, jadno i bez ikakve ideje o svjetlijoj budućnosti, bez nade koja bi im pomogla da prevladaju teške situacije s kojima su suočeni. Tek s vremenom, hrabrošću, refleksijom i uz pomoć drugih likova oni su u mogućnosti ponovo ustati, pokupiti dijeliće sebe i ponovo se izgraditi.

Čitajući vaše knjige stječe se dojam da ljubavi ne vjerujete ili da se ne želite baviti njome u njenim pozitivnim aspektima već ih ostavljate na volju mašte čitatelja kao što ste to učinili s krajem vašeg novog romana «La Templanza – vinograd života».

Ne zanimaju me prototipi ljubavnih priča. Zanima me snaga ljubavi, ili snaga nedostatka ljubavi, i kako ona utječe na život mojih likova. Nemam potrebu ispisati stotinu stranica kazivajući čitateljima kako su moji likovi divno sretni zato što su zaljubljeni. Jednom kada ljubav odigra svoju ulogu i kada modificira stvari i ustanovi smjer radnje moj zadatak je završen, i onda prepustim čitateljima da osmisle ostatak (ljubavne) priče ako žele.

Vaša prva knjiga «Vrijeme između krojenja» se djelomično zbiva u Maroku što ima veze s vašom obiteljskom poviješću. Otkud su Meksiko i Kuba iz vašeg zadnjeg romana?

Tako je, smjestila sam «Vrijeme između krojenja» u Maroko u doba španjolskog prorektorata zato što je moja obitelj živjela tamo desetljećima i zato što sam imala mnogo sjećanja i referenci iz Maroka. Što se Meksika i Kube tiče tu nema nikakvih obiteljskih veza. To su zemlje koje su blisko povezane sa Španjolskom koje volim i dobro poznajem. One su bile kolonije starog Španjolskog imperija i stoljećima su Španjolci prelazili Atlantik i odlazili i dolazili iz tih mjesta. Moj glavni lik Mauro Larrea predstavlja muškarca tog vremena – španjolskog emigranta koji odlazi u Ameriku u potrazi za bogatstvom i kada u tome uspije i kada kolonije postanu nezavisne od Španjolske, on se vraća kući s navodnim namjerama da nađe profitabilni biznis u koji bi investirao svoj novac.

Smatrate li da kao sveučilišna profesorica koja koristi povijesne reference drugačije pristupate kreaciji narativa i likova u usporedbi s time kako im pristupaju «izvorni» pisci? Mislim na one koji nose priče u sebi i rađaju ih gotovo nesvjesni procesa njihovog stvaranja.

Vjerojatno ste u pravu. Moja akademska prošlost sigurno mi je dala neke alate i sredstva koji su drugačiji nego kod drugih autora. Ali smatram da to ne utječe bitno na zaplete, mislim da to utječe na moj način rada i periferne aspekte zapleta.

Je li duga forma izbor ili rezultat? U vremenu kada se verbalno svodi na haiku formu i kada se živi prebrzo i s kroničnim poremećajem pažnje ima li još mjesta za tradicionalne duge povijesne formate?

Duga forma je i izbor i rezultat. Rezultat zato što sam odabrala pisati dulje priče s različitim lokacijama, mnoštvom likova, nekoliko radnji... Moji čitatelji vole te kompleksne priče, zapravo, mnogi mi kažu da bi voljeli kada dođu do zadnje stranice da ih čeka još nekoliko poglavlja. Živimo u vremenima kratkih poruka i komadića informacija koji se pojavljuju poput bljeskova, to je istina, ali ima mnog ljudi koji još uvijek vole tradicionalne formate, užitak da ih se zavede dugom, atraktivnom, snažnom pričom.

Kako i kada pišete?

Pišem svakog dana u svojoj radnoj sobi u svojoj kući s pogledom na drveće i veliko nebo. Nikada ne pišem dok putujem i tijekom promocije svojih knjiga.

Je li pisanje vaša strast? Je li vino, glavna tema vašeg zadnjeg romana, jedna od vaših strasti?

Pisanje je moj posao. Bila sam sveučilišni profesor, sada sam pisac i volim taj posao. I potpuno ste u pravu, volim i vino.

 

Maria Dueñas - La Templanza, vinograd života

Jagna Pogačnik, HRT – Dobro jutro, Hrvatska, 20. 12. 2016.

María Dueñas španjolska je književnica, doktorirala je englesku filologiju i radi kao profesorica na Sveučilištu. Predavala je na američkim sveučilištima, piše znanstvene članke i sudjeluje u raznim obrazovnim, kulturnim i uredničkim projektima. Svojim prvim romanom 'Vrijeme između krojenja', objavljenim 2009., privukla je pozornost čitatelja i postigla uspjeh kod kritike, a roman je preveden na više od 20 jezika. Kritičari spominju kako su zapleti njezinih romana pomalo slatkasti i naivni, što privlači čitatelje, ali se potom razvijaju u kvalitetnu i kompleksnu prozu.

Napeta i pustolovna, puna neočekivanih obrata i osjećaja, saga 'La Templanza' odvodi čitatelja u 19. stoljeće, u Meksiko, Kubu i Andaluziju, na ulice Havane i u idilične španjolske vinograde dok prati avanture šarmantnoga glavnog junaka. U silnoj želji da ponovno pokrene proizvodnju srebra u svojem rudniku Mauro Larrea spreman je staviti na kocku sve što ima. Uvjeren u svoje sposobnosti zahvaljujući kojima je od siromašnog rudara postao jedan od najuvaženijih građana Meksika, odluči uložiti golemi novac u američke strojeve. No izbija građanski rat Sjevera i Juga, a njegov američki partner pogiba. Mauro preko noći ostaje bez ičega, no sreća ga ipak ne napušta - na neobičan način u Havani u dvije partije biljara dobije jedan stari vinograd i vraća se u svoju domovinu Španjolsku. Krene preko oceana kako bi posjed prodao i izbavio se iz dugova, kad stigne u uspavani andaluzijski grad, čeka ga još puno iznenađenja, a nesuđena nasljednica La Templanze samo je jedan od izazova s kojima se mora suočiti.

Dueñas ponovo pokazuje dar velike pripovjedačice. Njezina priča sadrži avanturu, ljubav, intrigu, prevaru i stalnu emocionalnu napetost. Isprepletanost likova; lako se poistovjetiti s njima; priča je uvijek fokusirana na likove i njihove emocije; oni su usamljeni, melankolični, primorani početi iz početka, svjesni kako su povijest i sudbina surovi, ali kako treba naći novi put do sreće. Dueñas koristi malo povijesne faktografije koja stvara povijesnu pozadinu i puno mašte. Kao i u romanu 'Vrijeme između krojenja' gdje mlada švelja postaje špijunka, i ovdje je velika važnost ženskog lika Soledad Claydon, udovice i prije muževe smrti i poduzetne trgovkinje vinom. U svim knjigama ove autorice postoji lik snažne žene, koje snagu pronađu tek kad ih život slomi; nakon nekog događaja moraju se boriti protiv nedaća kako bi preživjele. Vjera u pozitivan pristup životu; s vremenom, hrabrošću, refleksijom i uz pomoć drugih likova u mogućnosti su ponovo ustati i ponovo se izgraditi.