Kvar na rubu galaksije
Special cijena
16,61 €
Redovna cijena
18,45 €
-
Jezik izvornika: hebrejski
-
Prijevod: Laila Šprajc
-
Broj stranica: 192
-
Datum izdanja: lipanj 2020.
-
ISBN: 978-953358218-4
-
Naslov izvornika: Fly Already
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 290 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Minimum riječi i maksimum srca, tako stoji na putokazu za zemlju priča koju sasvim sigurno nećete zaboraviti: za jedinstveni književni svijet Etgara Kereta! Bogataš koji kupuje pravo na tuđe rođendane, ostavljeni suprug koji pristaje biti ispaljen iz topa, par koji će učiniti sve da obuzda alergiju svojega psa, dječak pripadnik specijalnih jedinica u ratu započetom u trećem mandatu Donalda Trumpa, otac, sin i samoubojica… Kvar na rubu galaksije donosi lude, maštovite, tople i urnebesno zabavne priče, koje nas plešući provode kroz minsko polje odnosa, politike i roditeljstva, obitelji i rata.
Teško je naći autora koji će, kao Keret, iz priče u priču i knjige u knjigu, ostati svjež, subverzivan i nepredvidiv. Teško je naći onoga koji će, poput Kereta, smijeh čitatelja u trenu uspjeti pretvoriti u suze, a suze iznova u smijeh.
Zato čitajmo Etgara Kereta.
Kvar na rubu galaksije zviježđe je sačinjeno od sjajnih i vječnih priča.
“Baš kao Lydia Davis, Etgar Keret piše tako posebne i tako sićušne priče da je kulturi bilo potrebno nekoliko godina da shvati: ovo nije trik vještog performera, ovo je djelo genija. U jednu jedinu priču Keret umije ubaciti toliko humora i toliko srcobolje kao nijedan drugi živući pisac. Kvar na rubu galaksije razlog je za slavlje.” – LitHub
“Svaka priča u ovoj zbirci Keretov je divljenja vrijedan pokušaj da se poigra sa strukturom i radosno odbaci svaku pristojnost na temu obitelji, vjere i domovine.” – Kirkus
“Čitajte Kvar na rubu galaksije, ne samo zbog Keretova zadivljujućeg jezika i mašte nego i zbog dubine njegova umijeća.” – Elif Shafak, The Guardian
“Etgar Keret, pisac apsurdnih, tužnih, zabavnih i vrlo kratkih priča, odrastao je… Kvarom na rubu galaksije ponire u mračnije dubine.” – The New York Times
Ti si nebo
Đorđe Krajišnik, Oslobođenje, 2. 8. 2020.
Izraelski književnik Etgar Keret spada u sami vrh savremene svjetske kratke priče. Posrijedi je autor čudesne imaginacije, koji na limitiranom prostoru kakav zahtijeva ova prozna forma uspijeva postići majestetične književne dosege. Ono što je karakteristično za stilski postupak Etgara Kereta ogleda se prije svega u istančanoj ironiji i humoru koji transkulturno pobuđuje osjećaj komičnog kod čitaoca.
Dobra mjera
Iako je svojim tematskim okvirom smješten u izraelsko društvo i njegove kontradikcije, s posebnim fokusom na odnos s palestinskim narodom, ali i cjelokupno, uvijek zamršeno, stanje na Bliskom istoku, koje neprestano jeste tačka geostrateških haosa, ovaj autor u svojim pričama doseže univerzalnost kojom propituje mnoge probleme savremenog čovječanstva. Vještim obratima, kojima se svaka priča na koncu izvrne naglavačke, Keret uspijeva iz knjige u knjigu progovarati autentičnim književnim glasom, koji vehementno kritički propituje mnoge antinomije naše civilizacije.
Ukoliko bismo išli tragom stilske sažetosti ovog pisca, koja gotovo filmski precizno kadrira junake njegovih priča, bačenih u žrvanj nesigurnosti vijeka u kojem živimo, moglo bi se reći da književnost Etgara Kereta u potpunosti odgovara onome što sada čini našu egzistenciju na ovoj planeti. Kada to kažem, mislim prije svega da proza ovog pisca uzima dobru mjeru kako bi se književnost i dalje držala ukorak s drugim medijima koji sve više ubrzavaju.
To ne znači da Keret svodi književnost na nešto što ona nije, preciznije da je simplificira na sažetost koju može svariti današnji recipijent satjeran u neoliberalnu jurnjavu, već prije svega da osluškuje pulsiranja u vremenu, stvarajući književnost koja je na prvu loptu zabavna i dopadljiva, ali koja na drugom planu suštinski propituje probleme s kojima smo suočeni, demaskirajući ih i prikazujući kroz situacije u koje postavlja svoje junake. Keretova književnost je zaigrana, doima se da njegovi protagonisti lakonski, šaljivo, idu kroz egzistencije, ali vještim hvatanjem malih pukotina, onih napuknuća poslije kojih slijedi stravično rušenje, ovaj pisac nas u svakoj svojoj priči iznova uspijeva iznenaditi domišljatošću i vještinom, ali i emotivnim nabojem priča, poslije kojih se ne može ostati ravnodušan.
Kroz knjige "Pizzerija Kamikaze i druge priče", "Sedam dobrih godina" i "Iznenada neko pokuca na vrata", Keret je u najboljoj maniri književnog majstora pokazao na koji način književnost i danas može pobuđivati masovnu pažnju, a da ne zapada u trivijalnost.
Pogrešno bi bilo reći da je književnost na bilo koji način manje važna danas nego u nekim drugim vremenima, ali činjenica je da ona često dolazi u poziciju vlastite samodovoljnosti, svedena na izabranu publiku, te uske krugove interesanata. Dakako, ne može svaka književnost ni biti razumljiva u masovnom smislu, to nije njena zadaća, niti bi se ona trebala prilagođavati aktuelnim ukusima. Ipak, nužno je da postoje pisci koji će svoj prostor vidljivosti ili masovne prepoznatosti znati koristiti kako to radi Etgar Keret.
Ne mislim pri tome da Keretova književnost na bilo koji način pravi kompromise, već prevashodno da on uspijeva iskoristiti sve raspoložive alate vremena u kojem živi kako bi svojim pričama dospio do što više publike. Te priče vas najprije nasmiju, jer Keretov humor je zarazan, da bi vam masku smijeha laganim krivljenjem pretvarale u grimasu užasa. U svega nekoliko kartica teksta ovaj autor uspijeva da okrene cijeli jedan kosmos u punom krugu, stvarajući pri tome emotivne amplitude koje izazivaju dubinske pokrete u čitaocu.
Knjiga "Kvar na rubu galaksije" (Fraktura, 2020.) u odnosu na ranije Keretove knjige, iako sadrži sve one odlike njegovog prepoznatljivog prosedea, predstavlja još jedan korak dalje u proznim istraživanjima ovog autora. Raniji njegovi čitaoci, posebno oni kojima je poznat sadržaj knjige "Sedam dobrih godina", prepoznaće i ovdje one opsesivne piščeve preokupacije porodičnim životom, bračnim i roditeljskim odnosima, koji su u mnogo priča kod njega osnovni pokretač zapleta. Propitujući porodicu i njenu dinamiku, Keret se kreće u punom rasponu od komičnog do tragičnog, iako bi suštinska odrednica njegove književnosti bila zapravo tragikomedija.
"Kvar na rubu galaksije" donosi priče koje još dublje ulaze u pitanja čovjekove usamljenosti, nesnalaženja pred sve sumanutijim uslovima života, te, sljedstveno tome, komplikacije na planu porodičnih, bračnih i roditeljskih odnosa.
Iako su i ovdje prisutne teme iz stvarnosti prostora Bliskog istoka, svi ti strahovi, ratovi, politički teror i militarizam, priče iz ove knjige više su usmjerene na globalne izazove. Prije svega mislim na ona pitanja koja se odnose na dileme oko sve većeg stepena otuđenosti čovjeka od njegovog prirodnog staništa, te stvaranje virtuelnih realnosti koje oblikuju ešalone ljudskih zombija zarobljenih u svoje androide i aplikacije.
Život kao aplikacija
Naravno, Keret ne piše o tome na doslovan način, on uzima elemente stvarnosti, kreirajući pripovjedne strukture koje navedene teme čine funkcionalno ukomponovanim u karaktere junaka. Otuda je moguće da registar njegovih priča zahvata od sfera drugog svijeta, preko hiperrealizma života u Izraelu, do kafkijanskih naracija koje predočavaju jedan potpuno sumanut poredak stvari. Niz priča u ovoj knjizi se upravo bavi tim poretkom, koji nas dovodi do tačke u kojoj postaju mogući klonovi Hitlera, a bogati se zabavljaju tako što svoj karitativni duh zadovoljavaju putem aplikacije Učini svaki dan jedno dobro djelo.
Ono što je suštinska odrednica koja okuplja sve junake priča u ovoj knjizi Etgara Kereta jeste usamljenost. Gotovo svi oni ostaju osujećeni za mogućnost stvarnog susreta s drugim. Kao da se ona virtuelna realnost sada isprečuje kao zid stakla između ljudskih kontakata. Sve postaje sterilno, kroz staklo možeš vidjeti drugog, ali ga ne možeš dodirnuti.
Keret je pisac koji piše s dubokom sviješću o najvažnijim procesima ovog stoljeća. Njegova književnost na lak način uspijeva potaknuti temeljna razmišljanja, te pokazuje da se u minimalizmu često kriju suštinski potezi vrhunske umjetnosti. Priča "Gljivica" iz knjige "Kvar na rubu galaksije", na koncu, daje nam precizno definisanu misao o važnosti književnosti, te o tome šta jedan pisac može, a šta ne.
Evo kako to piše Etgar Keret u jednoj sasvim postmodernističkoj autopoetičkoj refleksiji: “To što nekoga izmisliš, ne razrješava te odgovornosti za njega i, za razliku od života, u kojem možeš slegnuti ramenima i pokazati u nebo, ovdje nema izgovora. Ti si nebo. Ako je tvoj junak neuspješan, to je samo zato što si ga ti učinio neuspješnim. Ako mu se dogodilo nešto loše, to je samo zato što si mu ti želio zlo. Htio si ga promatrati kako se guši u vlastitoj krvi”.
Nježni trickster
Luca Kozina, Kritika hdp, 10. 8. 2020.
Kada nije zaigran i tricksterski raspoložen, Keret je izvanredno nježan, neke njegove priče razoružaju svojom običnošću i psihološkim nijansiranjem likova, što je dokaz da je njegova vještina daleko iznad one tehničke, a to je kvaliteta najboljih pisaca
Kvar na rubu galaksije je četvrta objavljena knjiga, a treća zbirka kratkih priča prevedena na hrvatski jezik izraelskog autora Etgara Kereta koji uživa ugled jednog od najboljih svjetskih kratkopričaša. Zbirka se sastoji od 22 kratke priče (uključujući i po zbirci raštrkanu i neimenovanu e-mail korespondenciju), od kojih većini više pristaje naziv flash fiction, odnosno mikro-priče (najkraća je duga nešto manje od jedne stranice).
Keretov umjetnički potpis je itekako upečatljiv – kombinacija virtuoznosti, humora, apsurdnih i/ili fantastičnih situacija i egzistencijalističkih tegoba uglavnom muških protagonista.
Humor i Holokaust
Zbirku otvara „Pretposljednji put kad su me ispalili iz topa“, priča o muškarcu koji postaje ljudsko tane u cirkusu u kojem radi kao čistač kaveza nakon što su ga napustili žena i dijete. On je idealan kandidat jer, prema riječima upravitelja cirkusa, „da bi bio ljudsko tane, ne moraš biti gibak ni brz ni jak, samo dovoljno usamljen i jadan“.
Jadni i usamljeni su i protagonisti ostalih priča, mahom (skoro) sredovječni muškarci čije živote Keretova mašta zagorčava na različite načine. Oni su dio aplikacije („Prozor“), klonovi („Tabula rasa“), anđeli koji se žele vratiti zemaljskim radostima („Ljestve“), usamljeni bogataši koji doslovno kupuju rođendane drugih ljudi („Rođendan cijele godine“), razvedeni očevi s hirovitom djecom („Ne čini to!“, „Blagajna sutra“, „Noć“).
Motiv koji se često javlja, a zapravo motivska preokupacija i iz prethodnih Keretovih zbirki jest upravo odnos očeva i djece. Keret ne prikazuje djecu kao anđele, već kao razmaženu i često spremnu na manipulaciju odraslima, dok očevi kako-tako balansiraju time, ali se nerijetko i sami prepuštaju vlastitim dječjim impulsima. Genijalan prikaz kontrasta između dječje i odrasle perspektive možemo vidjeti u priči „Ne čini to!“ u kojoj otac i sin ugledaju čovjeka na vrhu četverokatnice – dječak misli da će čovjek poletjeti kao Superman, a otac zna da se čovjek želi ubiti.
Keret je u Izraelu izrazito kontroverzan pisac (desničari ga nazivaju anti-izraelskim piscem, dok on preferira prefiks ambi-) jer se ne libi kritizirati izraelsko društvo, a pri tome se dotiče čak i Holokausta.
To ponekad čini u humorističnom tonu, primjerice u već spomenutoj neimenovanoj priči u obliku e-mail korespondencije između vlasnika escape rooma i potencijalnog klijenta koji želi dogovoriti dolazak svoje ostarjele majke i to upravo na Dan sjećanja na Holokaust koji je u Izraelu neradni dan.
S druge strane, Holokaust je i platno na kojem se odvija znatno mračnija priča „Jad Vašem“ o muškarcu koji za vrijeme posjeta istoimenom jeruzalemskom muzeju Holokausta saznaje od svoje djevojke da je pobacila i to upravo u prostoriji u kojoj se naglas izgovaraju imena djece ubijene u koncentracijskim logorima, toliko mnogo njih da je, kako pripovjedaču kaže vodičica – „potrebno više od godinu dana kako bi se u kontinuitetu izgovorila sva njihova imena“.
Hitlerov klon
No najmoćniji primjer u kojem Keret pokazuje da mu ništa nije sveto jest priča „Tabula rasa“. Ova izvrnuta i mračna verzija romana Nikad me ne puštaj Kazua Ishigura problematizira ljudske klonove, odnosno njihovo iskorištavanje za utaživanje osobne osvete. Protagonist priče je A, dječak koji odrasta u nekom švicarskom internatu uvjeren da boluje od genetske bolesti staretinoze zbog koje stari deset puta brže od drugih, a zapravo je klon Adolfa Hitlera kojeg je naručio ostarjeli Židov za osvetu zbog svih strahota koje je pravi Hitler počinio. Ironično je što klon samo želi slikati i biti s Nadjom, djevojkom iz internata koju voli.
Iako ne zazire od političkoga, ono u Kereta nikad nije u prednjem planu, već je odskočna daska za urnebesne situacije kroz koje prolaze njegovi likovi.
Jedan od razloga Keretove popularnosti, ne samo u Izraelu (navodno je najčitaniji pisac u tamošnjim zatvorima), već i u svijetu, jest ležernost i jednostavnost njegovog pisma. Stil priča je razgovoran, prošaran slengom, sasvim primjeren mladim (i ne tako mladim) pripovjedačima rezigniranima životom. Kronologija i pripovjedačka perspektiva su također ujednačene – priče su ispripovijedane uglavnom u prvom licu jednine, a tek poneke iz perspektive sveznajućeg pripovjedača. No upravo formalna pravolinija čini sadržajni aspekt još začudnijim, ali i prirodnim – čitatelji brzo i bez opiranja mogu suspregnuti nevjericu (suspension of disbelief).
Kada nije zaigran i tricksterski raspoložen, Keret je izvanredno nježan, neke njegove priče razoružaju svojom običnošću i psihološkim nijansiranjem likova, što je dokaz da je Keretova vještina daleko iznad one tehničke, a to je kvaliteta najboljih pisaca. Njegovi likovi su u potrazi za trenutkom zajedništva s drugom osobom, utješnom spoznajom da život nije samo niz besmislenih događaja.
Primjerice, u najdužoj priči „Pineapple Crush“ pripovjedač razvija odnos s jednom odvjetnicom koju upozna na plaži dok puši prvi joint tog dana. Ovdje skida sa sebe štit kulerstva i efektnosti, ostavlja ih sa strane i elegantno, bez trzaja, plete priču o dvoje usamljenih ljudi koje spajaju jedan joint i suton. Valja usput spomenuti da, za razliku od drugih priča u kojima su prisutne žene (uvijek kao sporedni likovi i romantični interesi protagonista), ovdje Keret napokon pokazuje da može napisati uvjerljiv i nestereotipan ženski lik s vlastitim preokupacijama i problemima.
Minijaturni dijamanti
Zapravo, ono što njegovi likovi traže, u svojim pričama traži i sam autor. Tu težnju precizno, ali jednostavno opisuje u priči „Tod“: „Priča je naprosto način da s ljudima podijeliš nešto što osjećaš, nešto intimno, ponekad čak posramljujuće...“
Ipak, upravo priče poput spomenutog „Toda“, o naslovnom liku koji želi da pripovjedač napiše priču zbog koje će žene ići s njim u krevet, ili „Ledenog guštera“ o tinejdžerima-vojnicima spadaju u slabija ostvarenja. Efektne jesu, ali izostaje onaj emocionalni naboj i psihološka slojevitost likova prisutna u prethodnim pričama. Ravnotežu međutim uspostavljaju mikro-priče poput „Evolucije rastanka“ ili „Pretposljednjeg puta kad su me ispalili iz topa“ u kojima Keret na jako malom prostoru sabija sve svoje vrline i kao rezultat pruža minijaturne dijamante antologijske vrijednosti.
Sve u svemu, u Kvaru na rubu galaksije Keret nije, osim mjestimice gdje više ide u dubinu nego u širinu, ponudio ništa novo, ali i ono staro što nudi čitatelju je više nego dovoljno. Iako je kvalitativno mjestimice neujednačen, radi se o formalno i tematski zaokruženoj zbirci priča u kojoj se može jednako guštati kao i promišljati o njoj.
Pisac koji osvaja toplinom
Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 15. 10. 2020.
Etgara Kereta obično se predstavlja kao a) iznimno duhovitog i b) izraelskog pisca. Obje tvrdnje su, naravno, istinite. On je jedan od najvećih meštara književnog humorizma našega vremena. A da je Izraelac, to ne potvrđuje samo uvid u njegove osobne isprave, nego i uvid u spisak tema, motiva, odnosno prostora kojima se bavi. Pa opet, teško mi se oteti dojmu da obje te tvrdnje zamagljuju pravu sliku o Etgaru Keretu, umjesto da je izoštravaju.
Onaj tko nije pročitao nijednu njegovu priču mogao bi pomisliti da se radi o još jednom neurotičnom Židovu koji nasmijava publiku sočnim i paprenim dosjetkama u kojima se izruguje prvo samome sebi, a onda i svima ostalima, ne štedeći pritom svetinje i fetiše kulture u kojoj je formatiran. Keret to, naravno, čini, ali niti je pisac samo jednoga registra, niti je humor ono presudno svojstvo koje ga razlikuje od drugih autora. Da, njegove junake izjeda proturječje u kojemu su zapeli, željeli bi udovoljiti očekivanjima sredine i čestito odigrati uloge koje su im "zapisane“, ali ma koliko god se trudili, u tome nikako ne uspijevaju.
Sraz društveno nametnutog "moranja“ i iznuđenog odustajanja u srži je mnogih beskrajno smiješnih situacija, što je neka vrsta općeg mjesta židovskog (i ne samo židovskog) humora. Kad tome dodamo i neizbježno bavljenje političkim kontroverzama - jer nisam siguran da je uopće moguće biti Izraelcem, a graditi se nezainteresiranim za činjenicu da se tamo i dalje živi pod stalnom, barem tinjajućom prijetnjom rata – Kereta je lako zamisliti kao fotorobota cijeloga jednog ceha s oznakom kontrolirana porijekla.
Neusporedivo puknut
Pa ipak, svakom njegovom sljedećom knjigom sve više ga doživljavam kao pisca kojemu talent blistavog humorista i satiričara zaokupljenog prošlim i friškim traumama izraelskoga društva nije autorski forte. Čini mi se, naime, da bismo bili kudikamo pošteniji prema Etgaru Keretu kad bismo ga predstavljali kao pripovjedača dirljivih storija koje se pretežno bave disfunkcionalnim obiteljima, odnosno samoćom kao njihovom posljedicom. "Kvar na rubu galaksije“ (knjigu je s hebrejskog prevela Laila Šprajc) u tom je smislu vrlo ilustrativan. Ova zbirka nije mogla proći bez Keretu tako dragih podbadanja na račun hipertrofiranih patriota, osobito njihova sladostrasnog uživanja u moralnoj nadmoći koju donosi okamenjena, navijeke fiksirana pozicija žrtve. Svaka stranica ovoga libra natopljena je unikatnim humorom koji je, naravno, crn, jer drukčiji ne može ni biti ako se želi "o istome trošku“ nasmijavati i osvješćivati čitatelje. Dokumentarizam i apsurd ovdje su najbliža svojta, pa skoro svaka priča slobodno bordiža na širokome potezu od drame do farse i natrag. Ali prije i poslije svega Keret je zaokupljen ljudima kojima ili nije do šale ili se smijehom samo pokušavaju obraniti. Ton i duh piščeva razumijevanja svijeta lijepo ilustrira sljedeći pasus: "Život je poput niskog i ružnog stola koji su prijašnji stanari ostavili u dnevnom boravku. Većinu vremena ga ne primjećuješ, znaš da je ondje, oprezan si, no ponekad to smetneš s uma pa onda cjevanicu ili koljeno nabiješ o njegov šiljati ugao, a to boli.“
Brakovi njegovih junaka već su razmrvljeni u prah ili su na dobrome putu da im se to dogodi, s djecom ne uspijevaju ostvariti ni elementarnu komunikaciju, napušteni su i usamljeni. O njihovim životima bilo bi nam nepodnošljivo čitati da Keret nije lud kao puška pa u svakoj priči podmetne nevjerojatni luping. No, autora kao da grize savjest što svoje likove izlaže egzistencijalnom štrapaciranju.
"Zašto sam izmislio sve te ljude? Zašto sam ubio pobožnog čovjeka koji mi ništa nije skrivio? (...) To što nekoga izmisliš ne razrješava te odgovornosti za njega i, za razliku od života, u kojem možeš slegnuti ramenima i pokazati u nebo, ovdje nema izgovora. Ti si nebo. Ako je tvoj junak neuspješan, to je samo zato što si ga ti učinio neuspješnim.“ Ne pamtim da sam se ikad susreo sa sličnom ispovijedi pisca koji se stidi vlastite imaginacije, jer je uvjeren da za sobom ostavlja žrtve koje nisu manje vrijedne pijeteta samo zato što nisu stvarne.
Da, Etgar Keret klaun je i spadalo, besraman i opak, drzak i oštar, ali je i jedan od najtoplijih autora našega vremena, čovjek koji o samoći piše tako da je kadar rasplakati čitatelje, svejedno je li to zbog žalosti ili zbog smijeha. K tome je i osoba tako slatko i neusporedivo puknuta da nitko živ nije kadar pogoditi kamo će nas odvesti sljedećom rečenicom.
Projekcije univerzalnosti života
Mira Muhobarac, Vijenac, 22. 10. 2020.
„Pretposljednji put kad su me ispalili iz topa, Odelija je baš otišla s djetetom.“ Tako počinje prva od niza kratkih priča, fragmentarno (ne)povezanih u knjigu Kvar na rubu galaksije (Za Elija i Guya) Etgara Kereta objavljenu u Frakturi ove, prema svemu pokvarene 2020. godine (izvornik Fly Already, 2018). U početnom je tekstu prvoosobni pripovjedač, ispaljen iz topa, promašio metu, probušio rupu u šatorskome svodu cirkusa i nepredviđeno letio iznad poznate svakodnevice sve do pada u vodu, da bi se u nedefiniranu završetku „ponovno ispalio“ rušeći kanone i narativne strategije, odletjevši u nepoznato, koje problematizira sljedećim pričama s druge strane konvencije.
Pitko i tečno (izvrstan prijevod s hebrejskog Laile Šprajc) zavodi nas svojim „narativima“, naoko jednostavne i prepoznatljive situacije okreće za određen broj stupnjeva, iščašujući ih i dovodeći na rubove apsurda, nerijetko ulazeći u sam apsurd.
Piše o obitelji, samoubojstvu, ubojstvu, terorizmu, bračnoj nevjeri, siromaštvu, ratu, o stalnoj i bolnoj temi Holokausta, obraćajući se čitatelju s povjerenjem, blisko i neposredno, otvarajući i rastvarajući posebne prostore uma i redizajnirajući poznati svijet i arhetipske književne postulate: „Noću, kad svi već spavaju, iz akvarija izlazi zlatna ribica i obuva tatine karirane papuče. Potom sjeda na kauč u dnevnom boravku i mijenja programe na televizoru.“ (Noć).
U eri digitalizacije uspješnom se čini priča Prozori: „čovjek u smeđem odijelu“ ničega se ne sjeća, čak ni svoga imena, ali predloži da ga zovu Miki. Liječnici mu pokušavaju rekreirati sjećanje postavljajući ga u izoliran prostor u koji uvode poznate segmente sve do invertiranoga raspleta. Na kraju priče počinje niz fikcionalno-dokumentarističkih zapisa, mailova upućenih adresatu Sefi.More od Mihael.Varšavski s naznačenim predmetom: escape room „Kvar na rubu galaksije“, a Re odgovori gomilaju se sve do maila terenskoga agenta koji uništava dokaze o prisutnosti izvanzemaljaca.
Pomaknutost u žanru vidljiva je u pričama s neobičnim intertekstualnim ključevima – od dadaističke i nadrealističke percepcije, Jarryjeve subverzivnosti, kafkijanskoga straha, beketovskoga čekanja boljega, egzistencijalističkih punktova smisla i besmisla postojanja, nalik Lewisu Carrollu i Gregoru Samsi: „Na rođendansko jutro Robi je ustao iz kreveta i u dnevnom boravku, pored darova omotanih u šarene papire, otkrio da se njegov tata pretvorio u zeca.“ (Tata zec).
Filmskim kadriranjem i oštrim rezovima Etgar Keret (1967), jedan od najpopularnijih suvremenih izraelskih književnika, niže začudne i zavodljive, ludičke priče, maštovite i domišljene, zabavne i gorke, duhovite i nepredvidive, kao svojevrstan nastavak zbirke autobiografskih tekstova Sedam dobrih godina, ali i Douglasa Adamsa, autora serije knjiga Vodič kroz galaksiju za autostopere, tj. šestodijelne radijske serije (BBC Radio 4, 1978). Arthur Dent preživi događaj u kojem izvanzemaljci razruše Zemlju da bi napravili prostor za izgradnju svemirske autoceste; naslov je parafraza fiktivnog autostoperskog vodiča po galaktici u obliku enciklopedije, što je parodija na Galaktičku enciklopediju iz ZF-romana Zaklada Isaaca Asimova.
U tradiciji novije židovske književnosti Keretu su najbliskije humoreske Ephraima Kishona (sklonost propitivanju obiteljskih odnosa) i fantastični elementi Woodyja Allena (u zbirkama Sad smo kvit ili Puka anarhija). Keretove su priče projekcije univerzalnosti života u iskrivljenu zrcalu, uz vješto balansirane fabularne niti.
Sinusoidno nam ova nova izvrsna Keretova knjiga nudi tragične i komične priče: Pretposljednji put kad su me ispalili iz topa, Ne čini to!, Cvit zlatna srca, Tod, Auto koncentrat, Noću, Prozori, Blagajna sutra, GooDeed, Mrvičasti kolač, Tata zec, Ledeni gušter, Ljestve, Jad Vašem, Rođendan cijele godine, Alergije, Gljivica, Smoki, Tabula rasa, Doma, Pineapple Crush i Evolucija rastanka. Mozaički stvaraju pomake u percepciji književnoga teksta i recepciji književnosti, dok se segmenti civilizacije rastvaraju i slažu u puzzle novih književnih maštanja.
Keretove su knjige osvojile najuglednija međunarodna priznanja, a prevedene su na dvadesetak jezika. Međunarodnu karijeru ostvaruje i kao filmski redatelj (predavač je na Odsjeku za TV i film Sveučilišta u Tel Avivu): njegov film Skin Deep osvojio je prve nagrade na više svjetskih filmskih festivala i dobio izraelski Oscar, a za film Meduze Keret je 2007. osvojio nagradu Camera d’Or filmskog festivala u Cannesu (prikazan je i na Zagreb film festivalu). Film je Keret režirao sa suprugom Shirom Geffen, a govori o trima ženama u današnjem Izraelu.
Ovaj „glasnogovornik Izraela“ u središte stavlja izraelsku suvremenost. Tvrdi da je pisanje najbolji način da se ljudi nose s problemima s kojima žive, kao što je on, živeći na Bliskom istoku, stalno izložen prizorima patnje i nasilja. Od roditelja koji su preživjeli Holokaust naučio je da, iako se ponekad ne može mijenjati stvarnost, svatko može izabrati svoju priču i segmente takve realnosti poredati tako da sve dobije drukčiji izgled, optimističan i human. Knjige „najradikalnijeg i najneobičnijeg izraelskoga pisca“ najčešće se kradu s polica izraelskih knjižara, pa ga čak čitatelji mole da izdaje knjige zimi kako bi ih mogli lakše sakriti ispod kaputa. Za naše knjižare nema takvih podataka.
„Moram reći, Cvi, da sam ovdje već dugo i nikada se nisam susreo s tim izrazom labava radost. Kako ja to vidim, radost ne može biti labava…“ (Ljestve).
Tribina Razotkrivanje: Etgar Keret
Festival svjetske književnosti 2020.
7. 9. 2020., Knjižara Fraktura, Zagreb
-
Rupa u Zidu
Iz zbirke priča Etgara Kereta Pizzeria Kamikaze
Na Aveniji Bernadot, baš pored stajališta autobusa, u zidu je rupa. Nekoć je ondje bio bankomat, ali se pokvario ili ga nitko nije koristio, pa je došao kamion s ljudima iz banke, koji su ga uzeli i nikad ga nisu vratili. Netko je jednom rekao Udiju da će mu se ako vikne želju u tu rupu u zidu, ona ostvariti, no Udi u to baš i nije vjerovao. Istina da je jedne večer
Slične knjige
-
Djevica, supruga, udovica, kurvaSpecial cijena 17,91 € Redovna cijena 19,90 € -
Na tankom leduSpecial cijena 17,91 € Redovna cijena 19,90 €
