Do pakla i natrag

Europa 1914.-1949.

Special cijena 199,20 kn Redovna cijena 249,00 kn
  • Jezik izvornika: engleski

  • Prijevod: Vuk Perišić

  • Broj stranica: 624

  • Datum izdanja: lipanj 2017.

  • ISBN: 978-953266869-8

  • Naslov izvornika: To Hell and Back

  • Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom

  • Visina: 234 mm

  • Težina: 1 075 g

Ian Kershaw u svojem djelu Do pakla i natrag o 20. stoljeću – u koje smo još uvijek duboko uronjeni, kao da to stoljeće nikako ne uspijeva završiti – piše s vremenske distance. On je sebe uspio smjestiti na osmatračnicu odakle o 20. stoljeću piše onako kako će se o njemu pisati kada doista bude završeno, tamo negdje u prostor-vremenu kraja 21. ili početka 22. stoljeća. Ovo je knjiga budućnosti o nedavnoj prošlosti, ali samim time i knjiga koja nam omogućuje da 20. stoljeće doživimo kao davnu prošlost. Njegova Europa 20. stoljeća, koliko god da je strašna, polako nestaje u perspektivi, vidljivim ostaje najbitnije, a ta bitnost počinje se ukazivati u svojoj banalnosti. Jasno, time biva još strašnija. Kershaw je uspio pronaći ravnotežu između općeg i pojedinačnog, između žablje i ptičje perspektive. Njegova freska obuhvaća sve i ne gubi se u pojedinostima. Ona je koliko lapidarni toliko iscrpni sažetak europskog 20. stoljeća, njegove političke, ali i ekonomske, socijalne i kulturne povijesti, kao i povijesti svakodnevice i slobodnog vremena. – Vuk Perišić

“Kershaw vodi svoje čitatelje kroz ovu slo­ženu povijest na jasan i privlačan način.”
– Joanna Bourke, Prospect

“Kershawova promišljena i sveobuhvat­­na povijest vjerojatno će postati klasik.”
– Tim Bouverie, The Observer

“Samo mali broj autora ima sposobnost, a možda i odlučnost, da se uhvati povijesti obaju svjetskih ratova i desetljeća koja ih povezuju na ovoj razini sofisticiranosti, dubine i širine.”
– Robert Tombs, The Times

“Maestralno.”
– The Economist

“Kershawova je snaga politička i ekonom­ska povijest. On otkriva brojne uvelike zaboravljene događaje. Dobro komponirano povijesno djelo.”
– Publishers Weekly

“Ambiciozan pothvat.”– Kirkus Reviews

“Namijenjen širokom krugu čitatelja kao i profesionalnim povjesničarima, ovaj prikaz razdoblja svjetskih ratova i godina međuraća uistinu vrijedi nabaviti.”
– Library Journal (SAD)

Prvo poluvrijeme najduljeg stoljeća

Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 3. 11. 2017.

Ian Kershaw ugledni je – nagrađivani i odlikovani – povjesničar, osobito cijenjen kao ekspert za pitanja njemačkoga društva u dvadesetom stoljeću. Kako je predmet njegova izučavanja u dva navrata cijele kontinente uspio izbaciti s kolosijeka historijske rutine, ne treba se čuditi što je Kershaw poželio podvući crtu ispod "njemačkog stoljeća". "Do pakla i natrag" prvi je svezak zamišljene europske duologije koja bi trebala obuhvatiti stotinu krvavih godina.

Kao i kod svih djela sličnih ambicija razložno je upitati se zašto bi čitatelj tratio vrijeme na (još jednu) rekapitulaciju teme koju je do danas elaborirao brat-bratu cijeli bataljun autora različitih kvalifikacija i domašaja. Jesu li između korica ove zamašne knjige publicirane i do jučer nepoznate činjenice koje bi mogle značajno doprinijeti osvjetljavanju i valjanoj interpretaciji pojedinih povijesnih epizoda?

Iskreno, baš i nisu. Okej, je li nas onda Kershaw zadužio nekim iskošenim uvidom izvan horizonta očekivanja, uvrštavajući u svoj pregled i zbivanja iz društvenog partera, odnosno sa zanemarene socijalne margine? U najboljem slučaju i bez strastvenog uvjerenja mogli bismo odgovoriti s nevoljkim "pa, da, ali..." Konačno, nudi li autor polemička, prevratnička tumačenja nekih događaja dovodeći u pitanje strukovni konsenzus oko naravi tih zbivanja? Odgovor ni tu nije naročito ohrabrujući: Kershaw je naprosto previše potkovan i skrupulozan da bi koketirao s bilo kojom vrstom revizionizma.

Unatoč svemu, "Do pakla i natrag" zaslužuje svesrdnu preporuku kao libar koji povijest prve polovice dvadesetog stoljeća vješto sažima ne ograničavajući se samo na političke, odnosno vojne drame, nego i akribično podcrtavajući važnost tehnoloških inovacija ili umjetničkih praksi (osobito se baveći popkulturnim fenomenima, odnosno dominantnim trendovima u industriji zabave).

Osim što je znalac materije koju izlaže, Kershaw je i dobar pripovjedač koji zna kada treba pomaknuti fokus na objektivu, pa se s epskog totala prešaltati na dojmljivi krupni plan ili detalj. Njegova "velika povijest" ne isključuje "male historije". K tome, on nije ziheraš koji se kloni vrijednosnih tumačenja, nego se čak rado poigrava (utemeljenim) nagađanjima o tome što je moglo biti da su neki događaji krenuli drukčijim pravcem.

Jedine upadljive slabosti ove knjige tiču se upravo našeg dijela povijesti Drugog svjetskog rata, gdje se autor malo pogubio u međuprostoru između činjenica i mitologije, no ta je iskliznuća instruktivnim bilješkama u škvaru suvereno vratio prevoditelj Vuk Perišić.

Da zaključim, itekako vrijedi uputiti se na putovanje "Do pakla i natrag", među ostalim i zato da biste se osvjedočili kako je dvadeseto stoljeće bilo vjerojatno najdulje u povijesti, na što zorno upozorava i sljedeći fragment iz rukopisa: "Ovisnost vojski o konjima nije se 1914. bitno promijenila u odnosu na Napoleonovo doba.

Uniforme su u međuvremenu postale pretežno smeđe ili sive, ali su Francuzi započeli rat s jarkoplavim bluzama, crvenim hlačama i crveno-plavim kapama iz prethodne epohe. U kolovozu 1914. Čelični šljem još uvijek nije spadao u obveznu vojničku opremu – britanski i francuski vojnici dobili su ga tek 1915., a njemački sljedeće godine – kao ni plinska maska, koja će ubrzo postati nužno, premda nedovoljno sredstvo zaštite od novog i smrtonosnog oružja.“

Izgleda da se ponovno spuštamo u pakao

Goran Gavranović, Express, 3. 11. 2017.

Ako naslov neke knjige odgovara njezinu sadržaju, a i istini, onda je to povijest Europe od 1914. do 1949. Bio je to stvarno put do samog devetog kruga pakla i natrag. Ian Kershaw, unatoč emocionalnom i literarnom naslovu, prilično povjesničarski hladno i s distance opisuje taj put, koristeći pritom brojne izvore koje znanstveno i bez emocija analizira i sintetizira svodeći pritom europsku povijest na nekoliko silnica koje ju pokreću, zaustavljaju i neprestano guraju u noćnu moru. Iako znanstvenik s vremena na vrijeme daje oduška piscu u sebi (iako se ne može reći da u hladnom i dokumentarnom pisanju nema puno spisateljske vještine) te gleda stvari iz perspektive običnog čovjeka, onoga koji u tom kovitlacu povijesti samo pokušava preživjeti život dostojan čovjeka. Ti dijelovi ujedno su i najpotresniji, pokazujući kako nas, bez naše osobite krivlje ili mogućnosti izbora, povijest baca i mrvi. Ti dijelovi, male vinjete obične ljudske povijesti, ponajviše opravdavaju dio naslova “do pakla”.

Nažalost, bojim se da drugi dio naslova “i natrag” nije potpuno točan te sumnjam da će u drugom nastavku povijesti Europe, onom koje se odnosi na razdoblje do kraja stoljeća, taj dio naslova biti iznevjeren. Ako ne sad, onda u budućnosti, jer krvavo 20. stoljeće svoju je dugu i svemoćnu ruku pružilo daleko izvan okvira 100 godina i vjerojatno će se kobno 20. stoljeće, koje bi zvučno bilo najbolje opisano kao kotrljanje tenkovskih gusjenica po asfaltu, protegnuti do kraja 21. stoljeća. Ian Kershaw pokušava, i uspijeva, obuhvatiti prije svega političke odluke i okreta, odnosno politike i njihov utjecaj na povijesna zbivanja. Ne izbjegavajući pritom utjecaj ekonomije, utjecaj religije ili masovnih pokreta, začuđujuće, malo se obazire na kulturološke pokrete, no ne treba mu to ni zamjeriti jer cijela povijest 20. stoljeća toliko je slojevita i međusobno se prožima da bi bilo gotovo nemoguće sagledavati je iz svih kutova (vojnog, kulturološkog, sociološkog, političkog…). Pričajući i tumačeći politike koje su oblikovale povijest starog kontinenta, neprestano, mini vinjetama, podsjeća na to kako su se te politike i događaji ogledali u životima običnog čovjeka. I ti dijelovi su zastrašujući u svojoj životnosti. 

Primjerice, selo na granici koje je primijenilo, uslijed ratova, nekoliko država, režima i politika, a glavar sela u nekom obliku svojeg dnevnika uglavnom bilježi kako nijedna od tih promjena nije donijela ništa dobra, osim gladi, siromaštva i osipanja sela prema njegovu umiranju.

Posebno je potresna priča koja oslikava veliku inflaciju nakon 1. svjetskog rata u Njemačkoj (kasnije će doći ona druga uzrokovana ekonomskom krizom, što će, djelomično, dovesti Hitlera na vlast). Dakle, jedan penzionirani visoki službenik primio je svoju mirovinu i shvatio da najviše što može njome jest kupiti dnevnu kartu za vožnju javnim prijevozom po Berlinu. Učinio je to. Cijeli dan je razgledavao grad, a zatim se zaključao u stan u umro od gladi. Užas, zar ne? No, užas u svemu tome jest što nas podsjeća na stvarnost oko nas.

Najteža stvar u čitanju povijesti Europe je u tome što se ona čita napeto poput trilera u kojem smo na početku pogodili tko je ubojica i ne možemo se čuditi kako se junaci koprcaju u vlastitoj glupost ne shvaćajući da im je ubojica pred nosom. Upravo tako u povijesti Europe jasno vidimo događanje koji će imati dalekosežne i užasne posljedice te se ne možemo načuditi akterima tog vremena kako ih nisu prepoznali, spriječili ili barem pobjegli od njih. No, još užasnije je kad se osvrnemo oko sebe i vidimo slične procese i pojave te se ne možemo ne zapitati ne slijede li nam iste užasne posljedice? Ne želim biti pesimist, ali mnoge stvari opisane u ovoj knjizi jasno su vidljive oko nas u nešto novijem, ali suštinski istom obliku. I to je ono što užasava. Zato, nažalost, drugi dio naslova nije točan, nismo se vratili natrag iz pakla ili, ako jesmo, izgleda da se ponovno spuštamo u njega. Nadam se da će to Europa od 1949. do danas demantirati.

  1. Dvije epohe europske nesigurnosti Dvije epohe europske nesigurnosti Europa se 1950. oporavljala od mračnog košmara najstrašnijeg rata svih vremena. Fizičke rane bile su vidljive širom kontinenta u obliku ostataka srušenih zgrada. Zacjeljivanje mentalnih i moralnih rana trajat će znatno dulje no što je potrebno da bi se obnovili porušeni gradovi. Europa će u nastupajućim desetljećima živjeti u dubokoj sjeni nedavne – neljudske – prošlosti. Važni