U vrtu čudovišta

Special cijena 111,20 kn Redovna cijena 139,00 kn
  • Jezik izvornika: francuski

  • Prijevod: Vlatka Tor

  • Broj stranica: 224

  • Datum izdanja: kolovoz 2019.

  • ISBN: 978-953358158-3

  • Naslov izvornika: Dans le jardin de l'ogre

  • Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom

  • Visina: 204 mm

  • Težina: 320 g

Adèle je uspješna novinarka, supruga još uspješnijeg liječnika i na prvi pogled ima savršen život: dijete koje voli, muža koji je obožava i širok krug prijatelja. No njezina neutaživa želja za seksom vodi je od partnera do partnera, od avanture do avanture. Može li se junakinja izvući iz svoje ovisnosti i kako će reagirati njezin suprug kada jednoga dana neminovno sve sazna?

Adèle samo želi biti lutka, ali ne znamo u čijem će vrtu završiti. Adèle nije samo Emma Bovary, naših dana ona je i Djevojka O, ona je savršen otisak našega sekulariziranoga i otuđenoga svijeta. U vrtu čudovišta nevjerojatno je precizna i odvažna erotska priča, istraživanje ovisnosti, seksualnosti i potrebe jedne žene da se osjeća živom.

Leïla Slimani, autorica svjetskoga bestselera Uspavanka, i u svome prvom romanu U vrtu čudovišta kreće u srce tame suvremenog društva, u pitanje vjere i nevjere, u pitanje dosade u doba kada nam je sve dostupno.

Divlji seks na tekućoj vrpci

Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 4. 10. 2019.

Pokušavam zamisliti oca i majku Leïle Slimani. Tata, Othman Slimani, Marokanac obrazovan u Francuskoj, ugledni bankar i političar, i majka alzaško-alžirskih korijena, Béatrice-Najat Dhob-Slimani, otorinolaringologinja, mora da su bili pomalo razočarani kad im je kći objavila kako se želi baviti tako nesolidnim zanimanjem kao što je novinarstvo. To prije što je Leïla 1981. godište, pa je u svijet profesionalnog žurnalizma ušla debelo nakon što je kriza printa već uzela maha, a s mnogih strana počele odjekivati zlokobne prognoze sloma tiskanih medija.

Othman Slimani preminuo je 2004., deset godina prije nego što je Leila debitirala kao književnica. Da je poživio dovoljno dugo, bio bi, nema sumnje, ispunjen velikim ponosom, ali i jednom makar malešnom nelagodom kakvu je njegova supruga, pretpostavljam, doživjela (o gospođi se na Wikipediji ne mogu pronaći osobni podaci, ali se potpisnik ovih redaka iskreno nada da je dočekala kćerin prvijenac, dapače, da je još uvijek živa i dobroga zdravlja).

Lijepo je znati da ti je potomčica napisala roman i objavila ga kod najvećeg nakladnika u zemlji (Editions Gallimard) te da je on kod kritike jako lijepo primljen. Roditelje, međutim, može uznemiriti činjenica kako glavnu junakinju muči erotski "neizdrž", pače temeljita, neutaživa, agonijska žudnja za seksom, strastveno nagnuće koje bi se moglo imenovati i s nešto manje takta, odnosno pristojnosti. Nevolja biva to većom kad se roditelji na predlistu knjige obavijeste kako je djelo posvećeno njima.

Impresivna naklada

Koliko bi ponosnih očeva i majki osjećalo ganuće zbog takve milosti koju im je kći ukazala, a koliko bi ih se zaškarpunilo od srama? Ako pođemo od razumne pretpostavke da se ovakvom posvetom Leïla Slimani nije htjela narugati vlastitim roditeljima, tada njezinu gestu možemo shvatiti samo kao pouzdan dokaz liberalnog odgoja kojemu je bila izložena.

Ova spisateljica postala je prvo francuskom, a potom i globalnom zvijezdom po objavljivanju svoga drugog romana, "Uspavanka" (2016.). Knjiga je na matičnom tržištu prodana u zaista impresivnoj nakladi od 650.000 primjeraka (to znači da ju je kupio svaki deseti Francuz!), nagrađena je Goncourtom i prevedena na tridesetak jezika. U tome se romanu "sve" već dogodilo na prvoj stranici. Autorica nas je izvijestila i o stravičnom zločinu (ubojstvu dvoje mališana) i o počiniteljici (sredovječnoj dadilji). Od te točke pa sve do kraja knjige odmotava se klupko dubokih intimnih i društvenih trauma koje su dugo potiskivane da bi onda taj gnojni čir pukao i doveo do stravičnog epiloga. Taj libar predstavio je Slimanijevu kao autoricu koja voli slojevita propitivanja problema, kloni se jednostavnih, prvoloptaških rješenja te, dapače, voli iznevjeriti konvencije i očekivanja (primjerice, njezina dadilja nije useljenica druge rase, koja radi kod imućne bijele obitelji, nego "korijenska" Francuskinja na službi kod rasno miješanog para).

"U vrtu čudovišta" (knjigu je prevela Vlatka Tor) ne bi bilo umjesno shvatiti kao literarnu etidu, zgodnu vježbu ili puku pripremu za drugu knjigu koja će svojoj autorici donijeti slavu. Jer, sva svojstva koja su Leïli Slimani donijela komplimente publike i kritike itekako su bila prisutna već u njezinu debiju. I u prvom romanu ona se dokazala kao autorica koja vješto prepliće duboko intimne i široko društvene teme, odnosno tabue. Potom, oba su rukopisa ispisana distanciranom, hladnom rukom koja u kontrapunktu s vrućim sadržajem predstavlja duboko uznemirujuću kombinaciju.

Struktura laži

Glavna junakinja Adèle mlada je novinarka čija se karijera pristojno razvija, premda je ona prema svome poslu poprilično ravnodušna, svakim danom sve to više. Pristojno se razvija i njezin brak, mogao bi zaključiti netko sa strane, respektirajući činjenicu da je udana za simpatičnog i vrlo uspješnog kirurga te da su zajedno dobili slatkog dječaka. No, ništa u njezinu životu nije ni pristojno, ni simpatično, ni slatko, jer ona kao neka vrsta seksualnog džankija između dva šuta (čitaj: divljeg seksa s prvim koji natrči) jedva da i živi.

Njezina bračna rutina izgrađena je na održavanju složene mreže laži. Utoliko složenije što njezina grčevita potreba za seksom ne može slijediti staloženi hodogram ajmo reći klasičkog preljuba, nego izbija časovito, neukrotivo i iznebuha. U tome slučaju ne postavlja se pitanje može li se održavati tako složena i ranjiva konstrukcija laži, nego samo koliko dugo, jer je njezino urušavanje neminovno. A pretpostavlja li taj izgledni krah ujedno i kraj braka, odnosno dotadašnjeg života, provjerite sami.

Seks i kamen

Dragan Jurak, Novosti, 7. 10. 2019. 

Godine 1993. ljetni broj magazina ‘Elle’ kao udarnu temu postavio je pitanje: Jeste li drolja? Testu su pristupile poznate novinarke i urednice časopisa, odgovarajući s ponosom da su drolje, uspaljene kuje, kurvice, droce, štogod. Jedna je neiskusnija čitateljica na isto pitanje sramežljivo odgovorila: ‘Jao, nisam!’… Ali valjda ima još vremena! Tek joj je četrdeset ili pedeset i nikad nije kasno za preljub, jer kako inače izaći pred prijateljice, pod svjetla velegrada, ovako inhibirana i spolno osiromašena.

Dakle, rodno i spolno emancipirana suvremena žena sebe titulira kao ‘drolju’ – ili barem želi da to može za sebe kazati. Naziv koji je prije jednog stoljeća za ženu predstavljao socijalnu smrt postao je šik-dodatkom samosvjesnih, seksualno emancipiranih i profesionalno realiziranih, mondenih građanki. Promiskuitet i seksualno eksperimentiranje predstavljaju obogaćenje života i uspon na statusnoj ljestvici; ‘drolje’ su princeze novog potrošačko-hedonističkog društva, a žene koje su u životu imale dva-tri partnera sada su ‘nejebice’ i sirotice nalik onim kućnim robinjama iz tradicionalističko-patrijarhalne ere.

Televizijske serije, ispovjedni romani i romantične komedije dvadeset su godina gurali tu ideju promiskuiteta. Majčinstvo se odbacivalo ili odgađalo, a seksualno slobodan život je imao emancipacijski potencijal. No ne govorimo o stabilnoj, neupitnoj vrijednosti. U romanu ‘U vrtu čudovišta’ Leïla Slimani (polu)legalizirani promiskuitet predstavlja kroz slučaj kliničke nimfomanije. Parižanka Adèle ispunjenje ne pronalazi u djetetu, honorarnom novinarskom poslu i aseksualnom suprugu. Ali ni u usputnim vezama s muškarcima. Kompulzivni seks je prije svega sredstvo fizičkog i psihičkog obezvrjeđivanja. ‘Želi da je zgrabe, da joj glavom tresnu o staklena vrata… Htjela bi biti samo stvar usred gomile, da je proždiru, ližu, da je čitavu progutaju… Želi biti lutka, igračka u vrtu čudovišta.’

Za Leïlu Slimani (Rabat, 1981.) kažu da je ‘druga najmoćnija žena u Francuskoj’. Dobitnicu Goncourta za roman ‘Uspavanka’ slušalo se i u Zagrebu, na Festivalu svjetske književnosti, gdje je postavila pitanje može li se sloboda mjeriti brojem muškaraca s kojima smo spavale. Pitanje je, naravno, retoričko, ali ako baš želimo znati odgovor na njega, možemo ga potražiti u romanu ‘U vrtu čudovišta’. Šik-ideja promiskuiteta iz ljetnog broja ‘Ellea’ ovdje se vraća u sferu patologije i psihičke bolesti. O čemu govorimo: kada je ne zadovolji seks s dva muškarca, Adèle traži da je koljenom udaraju u spolovilo sve dok joj Venerin brežuljak sasvim ne pomodri…

Ako rodnu slobodu ne mjerimo brojem muškaraca, mjerimo li onda promiskuitet, usputni seks ili nekonvencionalni seksualni život kliničkom patologijom? ‘U vrtu čudovišta’ ne propituje emancipacijski potencijal promiskuiteta. Jedino oslobođenje za Adèle jest da umjesto stropova koje je promatrala dok su muškarci ležali na njoj oči usmjeri prema nebu i treperenju sunca u krošnjama; sve pod strogim nadzorom supruga-liječnika. Viktorijanski priručnik ‘Ženska riječ za žene o skrbi za njihovo zdravlje u Engleskoj i Indiji’ Mary Scharlieb kaže da je ‘bolje da ti za vrat vežu mlinski kamen i gurnu te u najdublje jezero nego da postaneš uživateljica opijuma’. ‘U vrtu čudovišta’ nam govori da je bolje za vratom imati mlinski kamen nego biti nimfomanka. Slimani pritom ni u jednom trenutku ne spominje nimfomaniju, ali ‘slučaj Adèle’ kao da je pisan u ključu mizoginijske medicine devetnaestog stoljeća.

 

Tribina Razotkrivanje s Leïlom Slimani
Festival svjetske književnosti 2019.
14. 9. 2019., Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb

  1. Fraktura na Interliberu 2019. Fraktura na Interliberu 2019. Volimo Interliber! Najveći domaći sajam knjiga prilika nam je da predstavimo ono što smo radili cijelu godinu. Volimo se družiti s našim čitateljima, volimo ih upoznavati i veseli nas povratna informacija o onome što im se sviđa u našim izdanjima i što od nas očekuju. Ispunjava nas razgovor o knjigama. Posebno nas obraduje kada nekome otkrijemo knjigu koja se podudara s njegovim čitateljskim ukusom, naslov koji bi inače možda propu