Knjiga sjećanja
-
Jezik izvornika: mađarski
-
Prijevod: Xenia Detoni
-
Broj stranica: 720
-
Datum izdanja: siječanj 2015.
-
ISBN: 978-953266608-3
-
Naslov izvornika: Emlékiratok könyve
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 225 mm
-
Težina: 990 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 33,05 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Istočni Berlin, sedamdesete. Pod utjecajem događaja iz svoje mladosti, kad je svjedočio slomu Revolucije 1956. i samoubojstvu svog oca, državnog tužitelja, mladi Mađar pokušava se dokazati kao pisac. Dane provodi na kazališnim probama kako bi bio što bliže slavnoj glumici Thei. No oboje je ustvari opčinjeno tajanstvenim Melchiorom, kojem je glavni cilj bijeg preko Zida. Unatoč burnom životu mladić uspijeva pisati roman o njemačkom estetu s početka stoljeća. Rukopis završi kod nekoga komu nipošto nije bio namijenjen, a koji cijelu priču privodi kraju na svoj način.
Prvi put objavljena u Mađarskoj 1986. nakon višegodišnje bitke s cenzorima, Knjiga sjećanja Pétera Nádasa moderni je klasik koji kritičari uspoređuju s djelima Marcela Prousta, Thomasa Manna i Jamesa Joycea. Zahvaljujući maestralnom prikazu života iza željezne zavjese, s čime se pretapa vješto umetnut roman u romanu, Knjiga sjećanja prevedena je na desetak glavnih svjetskih jezika te je zauzela mjesto među najvažnijim djelima europske književnosti 20. stoljeća.
Nagrada Josip Tabak 2015. za prijevod Xenije Detoni
Najveći roman napisan u naše doba, jedna od veličanstvenih knjiga 20. stoljeća.
Susan Sontag
Nedvojbeno remek-djelo.
The New Republic
Proustova duša u okružju socijalizma.
Eva Hoffman, New York Times
Izvanredno djelo pisca svjetske klase.
Susan Ruben Suleiman, Village Voice
Knjiga sjećanja epsko je i neizmjerno bogato istraživanje suvremene povijesti i senzibiliteta.
Richard Eder, Los Angeles Times
Ovo je sveobuhvatno djelo o politici, erotici, umjetnosti, povijesti, psihologiji, smrtnosti i sjećanju.
Richard Dyer, The Boston Globe
Uistinu dostojno Prousta, Henryja Jamesa, Musila i Manna, kao istinsko svjedočanstvo intelektualnog i emocionalnog življenja jedne epohe.
The Seattle Times
Projekt je realiziran uz potporu Europske Unije.
Péter Nádas : Knjiga sjećanja
mvinfo.hr, Dragan Jurak, 1.4.2015.
Što god kazati o “Knjizi sjećanja“ Pétera Nádasa – malo je za reći. Ali krenimo od najjednostavnijih činjenica, pa vidimo kuda će nas to odvesti. “Knjiga sjećanja“ roman je o ljubavnom trokutu u Istočnom Berlinu osamdesetih. U trokutu su mađarski pisac, njemačka glumica, i tajanstveni mladić koji planira bijeg preko Zida. Rekavši ovo, nismo rekli puno toga; gotovo da nismo rekli ništa.
Stoga pozovimo u pomoć Pétera Nádasa i njegov opis trokuta; da ne dužimo previše, upadamo usred rečenice koja se proteže preko čitave stranice, dakle: ”... zato je kod mene bilo i ono vječno traganje i naganjanje, i to naganjanje nekih slično grozničavih ljudskih tijela!“, govori mađarski pisac „i zato me nije ni najmanje pogodilo to što ja preko tijela muškarca koji sjedi pokraj mene žudim za Theom“ (njemačka glumica), “jer on“ (tajanstveni mladić) „svoju požudu prema meni reflektira u Thei, odnosno to da sam ja u Thei u konačnici opet okrenut prema njemu pa tako obadvoje neraskidivo kružimo oko njega te smo, kako se to i radi, željni zasnovati uredan ljubavni odnos udvoje, no nas je u njemu, kako god da se okrene, troje, pa ako smo već troje, može nas biti i četvero i petero...“
Jasno ovo je samo sažetak; djelić opisa odnosa koji Nádas proteže na nekoliko stotina velikih i gusto tiskanih stranica. No dobro opisuje kompliciranost trokuta. I nije to jedini trokut u romanu. Štoviše, ovi i oni trokuti umnažaju se u “Knjizi sjećanja“ poput geometrijskih tijela u rotirajućem kaleidoskopu. Nijedno dijete nije sigurno tko mu je otac, pa svaka obitelj ima roditeljski trokut majke-oca-i još jednog potencijalnog oca. Svako dječačko prijateljstvo prelama se kroz trokut triju dječaka; svako djevojačko prijateljstvo prelama se kroz trokut tri djevojke; svaki odnos dječaka i djevojke obilježen je prisutnošću još jednog dječaka, ili još jedne djevojke; i opet još jednog, i još jednog, sličnog trokuta.
Péter Nádas opsesivnom se minucioznošću fokusira na tjelesno i emocionalno, ono vanjsko, i ono unutarnje, na međusobnu tjelesnu i emocionalnu interakciju, dodirivanje i doticanje dvaju tijela, dvaju bića. Bilo da je riječ o interakcijama s roditeljima, u kadi, na krevetu, za stolom; interakcijama s vršnjacima, dječacima, djevojčicama, razmjenjivanju poljubaca, seksu, dječjim tučama, ozljedama; ili ekskursima o tijelu balzamiranog Staljina ili veličini penisa. Bilo opet da je riječ o interakcijama s prirodom, životinjama, poput straha od pasa čuvara, promatranju mrava strvinara koji prožidru uginulog miša, koćenju nosećih krmača, itd.
No kao što jedno nije nikada samo jedno, kao što se jedno uvijek definira u odnosu s drugim, bilo drugom osobom, životinjom, ili samom prirodom, tako ni dvoje nije nikada samo dvoje. Zbog čega je “3“ kao broj, ili trokut kao geometrijsko tijelo, temeljna gradbena formula “Knjige sjećanja“... Ali, kao što smo rekli, rekavši to – i opet nismo puno toga rekli. Jer Nádasove psiho-fizičke interakcije nemaju samo začudno opširnu, preciznu, biološki i psihološki glomaznu deskripciju, već imaju i svoj naglašeni geografski, povijesni i politički kontekst.
Kada je objavljena sredinom osamdesetih “Knjiga sjećanja“ na Zapadu je proglašena “remek-djelom“, “veličanstvenom knjigom“, “izvanrednim djelom“, a Péter Nádas je uspoređivan s Musilom, Mannom i Jamesom, te prozvan “Proustovom dušom u okružju socijalizma“. Ugrubo, “Knjiga sjećanja“ bio je roman kakvog je Zapad čekao: literarno izniman, ali i politički provokativan (a može i obrnuto).
Rođen u Budimpešti 1942. Nádas je prve zbirke priča objavio krajem šezdesetih. Objavljivanje prvog romana, “Kraj obiteljskog romana“ (1977.) dugo je priječila režimska cenzura. “Knjigu sjećanja“ Nádas objavljuje tek deset godina kasnije (1986.), a piše je čitavih dvanaest godina. U romanu su prisutni mnogi autobiografski elementi. Nadas odrasta u obitelji dužnosnika komunističkog režima. No majka mu umire kada mu je trinaest godina. A nekoliko godina kasnije otac će počiniti samoubojstvo zbog optužbi za pronevjeru. Sa šesnaest godina Nádas postaje siroče. Zanimljivo, u romanu Nádasov alter ego postaje siroče, na simboličkoj razini, još u vrijeme dok mu je otac živ, tokom revolucije iz 1956. godine, koja je u određenoj mjeri označila i prekid između mlađe i starije generacije.
Događaji iz 1956. zauzimaju velik dio “Knjige sjećanja“. Posrijedi je središnji trenutak mađarske poslijeratne povijesti, ali i središnji moment odrastanja Nadasova naratora i alter ega. Pridruživši se budimpeštanskim demonstrantima, gibanjima polumilijunske mase, plavokosi gimnazijalac postavlja sam sebi pitanje – je li “sposoban za oceubojstvo“. Očevi njegovih prijatelja i prijateljica poginuli su na Istočnom frontu, prisilno su odvedeni u nepoznato, ili su označeni kao klasni neprijatelji ili pripadnici bivših strelastih križeva. Očevi su uvijek “teško pitanje“, bilo zbog odsutnosti, bilo zbog obiteljskog zlostavljanja, bilo zato jer predstavljaju represivni režim; uz trokute to je jedan od glavnih elemenata romana. Godine 1956. posebno je teško pitanje otac koji se nalazi na grudobranu prosovjetskog režima. Plavokosi gimnazijalac ne dvoji prema kome osjeća veću bliskost – ocu, ili onima na ulici koje jedva poznaje. Tjelesnu interakciju s ocem nikada nije doživio drugačije nego li kao osjećaj različitosti. Prema ljudima iz mase odmah ima bratski osjećaj.
Dotakli smo dva elementa Nádasova romana, trokute i očeve, psiho-fizičku i ideološku razinu teksta, tek toliko da postavimo osnovni hologram “Knjige sjećanja“. Taj hologram ne govori puno o začudnosti Nadasova teksta, i snazi njegova pogleda na svijet. Jer koliko god “Knjiga sjećanja“ bila bizarna, redundantna, i zamorna, toliko je riječ o romanu koji mijenja doživljaj psiho-fizičke stvarnosti. To je ujedno i temeljni dojam romana.
Svojim tekstom Nádas oslikava tjelesnost čovjeka, fizičku prisutnost svijeta – na gotovo neviđen način. Najjednostavnije facijalne pokrete, ljudski dah, pogled, položaj tijela, način kretanja... Nadas analizira do nevjerojatnih fizičkih tančina i psiholoških dubina. Jednostavno, kao da “Knjigom sjećanja“ iznova stvara psiho-fizičku realnost. Svijet prije njega nije isti svijetu poslije njega.
Nakon “Knjige sjećanja“ ni jutarnje ispijanje kave, ni osjećaj volana pod rukama i vjetrobrana pred očima, niti ovlašni dodir s blagajnicom u dućanu – doživljajno i spoznajno više nije isti. Literatura ima tu moć; ali za malo koji se roman to može reći.
Sjećanje na mladost u doba diktature
24express, Tamara H. Kanjera, 10.4.2015.
Péter Nádas, (1942.) jedan je od velikana suvremene madžarske književnosti, kojemu proriču i Nobelovu nagradu, a radio je i kao novinar, fotograf i urednik. Objavljivanje prvog romana Kraj obiteljskoga romana (1977.) godinama je priječila mađarska cenzura. U nas su prevedeni još i Divna povijest fotografije i Paralelne pripovijesti. Danas je član madžarske i berlinske Akademije za umjetnost, nagrađivan brojnim nagradama i cijenjen u svijetu kao „sljedbenik“ Prousta, Musila i T. Manna.
I Knjiga sjećanja nekoliko je godina ležala u cenzorskim ladicama do objavljivanja 1986. Ovaj obiman (700 str.) veliki prustovski roman obuhvaća razdoblje od pedesetih godina u komunističkoj, od Sovjeta okupiranoj Mađarskoj do sedamdesetih u Istočnom Berlinu. Dvije se glavne priče gotovo nevidljivo prepliću. U prvoj neimenovani mladi pisac provodi dane u Berlinu uz slavnu glumicu Theu i tajanstvenog Melchiora, koji sanja o odlasku na Zapad, a taj duhovno-ljubavni trokut dopunjuje i njezin muž književnik Arno, a uz to se pripovjedač intenzivno prisjeća svoga djetinjstva i revolucije. Unutar te priče ubačeni su dijelovi njegovog romana o piscu s kraja stoljeća Thomasu Thoenissenu, nekoj vrsti alter ega, s tipičnim modernističkim motivima - termalnim lječilištem, neurozama, koje prate svaku vrstu kreativnosti i seksualnom izopačenosti, a oba lika dijele i prikrivenu incestuoznost, shizofrenu dvojnost i biseksualne sklonosti. Korijeni pak pripovjedačeva kasnijeg života kriju se u kompleksnim obiteljskim odnosima - otac kojega je kao dječak obožavao, a koji pokazuje grubost, majka s kojom ga veže gotovo incestuozna ljubav, mržnja između roditelja te obiteljski prijatelj i majčin ljubavnik, kojega je otac, državni tužitelj, navodno izdao te ovaj završi u zatvoru. Problematičan odnos oca i sina završi kad oca nazove ubojicom, a on se ubrzo potom ubije. Specifično je njegovo ponašanje prema zaostaloj sestri, koju katkad sadistički gnjavi i koja mu se nakon smrti često vraća u misli. Mladost obilježava i fatalna zaljubljenost u prijatelja Kristiana, ali i spolna privlačnost djevojčicama iz škole, a motiv seksualnog preispitivanja provlači se kroz sve faze romana. Rasplet nastupa kad pripovjedač postaje Kristian, kojemu u ruke nakon junakove smrti dospijeva rukopis i koji iz svoje, prilično drugačije perspektive, tumači zbivanja koja smo dotad pratili.
Nádasev pripovjedač promatra sebe iz prošlosti i budućnosti: „Bilo mi je uzbudljivo, posve novo i zapravo jako uznemirujuće osvijestiti vlastiti rasap, a ipak sam to proživio spokojnošću vrlo iskusnog čovjeka... No da bih ipak nešto poduzeo, morao sam se gestom mašte ukloniti iz sebe, htijući se na taj način riješiti nerazjašnjenih osjećaja, jer ono što mi se činilo budućnošću meni posve stranoga vlastitog bića nije bilo ništa drugo doli moja prošlost i sadašnjost, sve što se već ionako zbilo ili će se začas zbiti.“ Jedino njegova mašta može sve držati na okupu te prošlost i budućnost preslaguje kako poželi, u nekoj prividnoj slobodi. Istodobno ga proganja i vlastita dvojnost - s jedne strane potreba da izvršava dužnosti, a s druge kontemplativno lice, koje mora prikrivati.
U središtu romana su dva motiva. Prvi je seksualno iskustvo junaka i njegove biseksualne sklonosti, koje sežu mnogo dalje od pukog spolnog iskustva. Drugi je mučan odnos s ocem (sasvim sigurno i autobiografski, jer je Nádas rano izgubio majku, a otac, dužnosnik režima, se ubio), ovdje naglašen i političkim terorom u kojemu žive. Tako pripovjedačevo pridruživanje onima koji se bune protiv režima u studentskim nemirima postaje zapravo pobuna protiv Oca. A iza svega je politička pozadina sveprisutna kroz strah od prokazivanja, zatvora i progona, očevo navodno izdajstvo prijatelja i Kristianova bojazan da će ga njegov ljubomorni prijatelj prijaviti zbog olako izrečene primjedbe o Staljinu, pa je roman i osebujna freska jednog totalitarnog vremena.
Nádasev stil obilježavaju duge rečenice, katkad kroz cijelu stranicu, u kojima spaja sliku, miris, boju, zvuk i pokret, naročito kad opisuje tjelesne dodire ili analizira poglede. Tu nadmašuje čak i prustovske opise do najsitnijih detalja opisujući svaku boru, svaki pokret. Proučavanje vlastitog i tuđeg tijela kako bi proniknuo u ljudsku emotivnost, misaonost i tjelesnost neprestano se provlači kroz tekst: „To mi je pitanje sinulo kao jedan od mogućih odgovora na ono ponešto udaljenije, no svakako šire pitanje zašto čovjek zapravo izravni tjelesni kontakt, fizičko zadovoljavanje u međusobnom sjedinjavanju doživljava potpunijim i ekstremnijim od bilo kakvog duhovnog zadovoljstva, zašto ga smatra jedinim i konačnim dokazom međuljudske komunikacije... to više što čovjek ionako vrlo dobro zna da izravno tjelesno općenje i zadovoljavanje u uzajamnoj ispunjenosti tijelom onoga drugog u većini slučajeva nije ništa više od manipulacije biološkim zadanostima te će prije biti brza i lažna, uvijek iskamčiva fizička utjeha za nemogućnost duhovne ispunjenosti, nego istinsko upotpunjavanje.“
Povremeno ipak roman zapada u nepotrebnu redundantnost, postaje zamoran, intelektualno hermetičan i pomanjkanje čvrste priče čini ga teško prohodnim, ali onda opet u prizoru poput onoga kad pomaže prijatelju na farmi da se okoti krmača, osjetimo očaranost njegovim nevjerojatnim pripovjedačkim umijećem. Na koncu se svakako treba pokloniti i prevoditeljici Xeniji Detoni, već stalnoj pratiteljici Nádasovog rada, zbog iznimnog umijeća, kojim uspijeva prenijeti nemale stilske bravure ovoga pisca.