Királyeve toplice

Special cijena 45,00 kn Redovna cijena 50,00 kn
  • Jezik izvornika: francuski

  • Prijevod: Mihaela Vekarić

  • Broj stranica: 124

  • Godina izdanja: 2010.

  • ISBN: 978-953266170-5

  • Naslov izvornika: Les bains de Kiraly

  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez

  • Visina: 205 mm

  • Težina: 220 g

Postoje li stvari toliko bolne da se o njima ne može govoriti? Može li postojati nada u svijetlu budućnost ako dolazite iz mračne prošlosti? Ima li utjehe u biblijskoj “Bog dao, Bog uzeo”? To su samo neka od pitanja koja si na životnom raskrižju postavlja Gabriel, vrstan prevoditelj, koji radi na novome prijevodu Doktora Fausta Thomasa Manna. Njegova je supruga trudna, no on još nije prebolio gubitak sestre u djetinjstvu. Može li se uopće nositi s bremenom prošlosti? Službeni put odvest će ga u čuvene Királyeve toplice u Budimpešti, mjesto gdje prvi put shvaća da se svatko s gubitkom suočava drukčije. Uostalom, premda je odrastao u francuskoj Šampanji, a živi u Londonu, njegovi su korijeni u Srednjoj Europi, u narodu čiju su povijest obilježile bol i patnja. Pitanje je međutim kako se s time nositi na osobnoj razini...

Királyeve toplice odmjeren su i istančan roman o jeziku i boli te potrazi za korijenima. Njime je cijenjeni francuski urednik u nakladničkoj kući Gallimard Jean Mattern došao na glas i kao vrstan prozaist.

Jeanu Matternu pošlo je za rukom napisati suptilan roman o važnoj temi, o vještini baratanja jezikom.
Le Point

21.1.2011.

Pariški Gallimard zainteresiran je za noviju hrvatsku literaturu

Večernji list, Denis Derk, 18.01.2011.

Urednik za prijevodnu literaturu Gallimarda Jean Matterne u Zagrebu je predstavio roman “Kiralyeve toplice” i najavio upoznavanje s hrvatskim autorima. Sljedeće će godine objaviti “Sonnenschein” Daše Drndić Jean Matterne glavni je urednik za prijevodnu književnost uglednog pariškog Gallimarda, ali i pisac čiji je prvi roman “Királyeve toplice” preveden na hrvatski. Roman je objavila Fraktura u prijevodu Mihaele Vekarić. U međuvremenu je urednik-pisac objavio i drugi roman “O mlijeku i medu”, a već piše i treći roman. U Zagrebu je bio gost Frakture i Francuskoga kulturnog instituta.Je li vaš roman fikcija ili biografija? Fikcija čija je početna točka moja obiteljska priča. U roman sam ugradio obiteljske elemente. Obitelj mi potječe iz srednje Europe. Majka je iz Mađarske, a otac iz Temišvara, iz Rumunjske.Što znate o povijesti srednje Europe? O tome mi je puno pričao otac. Bio je veliki ljubitelj povijesti, imao puno knjiga o Habsburzima i srednjoj Europi. Francuzi, na žalost, ne znaju puno o povijesti srednje Europe. A različiti identiteti srednje Europe važni su i za europsku budućnost.Zašto je urednik postao pisac? Ne znam. Nisam nikada planirao postati pisac, jednostavno sam počeo pisati i napisao knjigu.Kakav je osjećaj pisati vlastitu knjigu? Velika je razlika biti na drugoj strani od uredničke. To su sasvim različiti poslovi. Kada pišem, pokušavam zaboraviti da sam urednik, jer sam u uredničkom poslu pročitao puno izvrsnih knjiga.Jeste li roman objavili kod Gallimarda? Naravno da nisam, objavio ga je mali izdavač.Kako ste došli do hrvatskog izdavača? Pročitali su knjigu, svidjela im se. Roman je preveden na sedam jezika, na rumunjski, mađarski, nizozemski, njemački...Što vaši pisci misle o vašem romanu? Neki su me podržali. Gabriela Adamesteanu, rumunjska autorica koju sam objavio, napisala je predgovor za rumunjsko izdanje. Neki su iznenađeni jer me znaju samo kao urednika.Zašto je roman toliko pesimističan? Vrlo je mračan. Junak Gabrijel ima problema s obiteljskom prošlošću. U njegovu životu ima puno tišina, pogotovo o smrti sestre.Odnosi Gallimarda i hrvatske literature i nisu najbolji? Objavljivali smo autore iz bivše Jugoslavije. Sljedeće ćemo godine objaviti “Sonnenshein” Daše Drndić i to je samo početak. Jako smo zainteresirani za hrvatske autore i nadam se da će tome pripomoći i moj boravak u Hrvatskoj. Tu je potreban i trud hrvatskih izdavača jer ne znamo puno o hrvatskoj književnosti.I Radovan Ivšić je objavljivao kod Gallimarda? To je bilo prije dosta vremena. Sada je startala nova generacija i zainteresirani smo za njihove knjige. Mislim da je kultura važnija od ekonomije, što se pogotovo tiče Hrvatske koja želi ući u Europsku uniju. Vaša umjetnost, kino, glazba, kazalište jako su važni za vaše pozicioniranje u velikoj Europi. Ljudi u Europi lakše će vas upoznati preko vaših velikih umjetnika. Tu Hrvatska ima lijepu šansu.Što je posao glavnog urednika za međunarodnu književnost? Koordiniram poslove. U katalogu imamo četrdeset jezika. Otvoreni smo za sve. Gallimard je velika kuća. Nismo usmjereni na komercijalna izdanja. Ako se dogodi komercijalni uspjeh, on je dobrodošao, ali nije uvjet. Bitnija je kvaliteta.Je li izdavaštvo u Francuskoj u krizi? Doista nije. Prošla godina bila je teža, ali mislim da će 2011. biti bolja. U Gallimardu slavimo sto godina postojanja pa se nadamo odličnim rezultatima. Spremamo veliku proslavu jer smo sto godina važni dio kulturnog života Francuske i dominiramo izdavačkim poslom.Tko su sada najvažniji autori Gallimarda? To je teško reći. Tu je nobelovac J. M. G. Le Clézio, Patrick Modiano, Michel Tournier, naravno, a od mlađih Marie NDiaye koja je lani dobila Goncourta... Stigla nam je zanimljiva generacija.Denis Derk

21.1.2011.

Jean Mattern: Objavljujemo svjetske klasike pa nam se ne događaju loše godine

Jutarnji list, Goran Milaković, 20.01.2011.

Mattern je i književnik, a njegov roman ‘Kiralyjeve toplice’ upravo je preveden i kod nas ZAGREB - Gallimard, izdavački kolos iz Francuske, sljedeće će godine proslaviti sto godina postojanja. U tih sto godina za njih je objavljivalo čak osamnaest nobelovaca, a njihov katalog danas obuhvaća samo najveća imena francuske i svjetske književnosti, ukupno 25.000 naslova. Gallimard je od svojih početaka prvenstveno zainteresiran za najveće domete u književnost, pa novi naslovi ne čine osnovnu djelatnost ove izdavačke kuće. Ipak, godišnje izbace oko 1500 novih izdanja, a ovotjedni je posjet Hrvatskoj Gallimardovog glavnog urednika za stranu književnost, Jeana Matterna, bio prilika da pojasni izdavačku politiku svoje kuće. Osim toga, Mattern je nakon dugo godina uređivanja najednom i propisao, a njegov je roman “Kiralyjeve toplice” nedavno objavila zaprešićka Fraktura. Odluka, kaže, nije bila racionalna.Izgubljena biografija - Nikada nisam htio biti pisac, ali sam u jednom trenutku osjetio da imam priču koju treba ispričati. Kad sam je konačno napisao, dugo je stajala u ladici. I samo me je jedne noći probudila odluka da taj posao ipak treba dovesti do kraja. Naposljetku je knjiga postigla uspjeh kojemu se nisam nadao. Hrvatsko izdanje je njen sedmi prijevod. Roman se u pozadini svoje naracije bavi i problemom prevođenja. Glavni lik je prevoditelj koji radi na novom prijevodu Mannovog “Doktora Fausta”, no svoju vještinu više nije u stanju odijeliti od svoje osobe, pa ju koristi i privatno za besramne manipulacije. Mattern će reći da je to tako u svijetu riječi, da je svaki posao s njima već manipulacija. - Cijeli je roman na neki način posvećen potrazi za prikladnim riječima. Da bi ih pronašao, glavni junak prevodeći manipulira riječima drugih. To je cijeli njegov život, međutim, kada mu se rodi dijete on shvaća da tu njegova vještina više ne pomaže. No, roman je dijelom potraga i za mojom izgubljenom biografijom, jer su mi roditelji podrijetlom iz Istočne Europe kao i roditelji glavnog lika. Ja sam rođen u Francuskoj 20 godina nakon rata, ali tada je željezna zavjesa već bila spuštena preko granica Istočne Europe. Moji roditelji nisu mogli putovati u Rumunjsku, odakle su rodom, pa me nikad nisu ni naučili svoj jezik, smatrali su da od toga nema koristi. Zbog toga sam cijeli život osjećao gubitak, pa je i ovaj roman pokušaj da se to izgubljeno opet pronađe. Ipak, nije loše pronaći ni ovu biografiju koju ima kao urednik u Gallimardu. To je danas izdavačka kuća s najvećim katalogom na svijetu. Do takvoga se statusa ne dolazi preko noći, nego preko stoljeća.Pametan koncept - Duga je to priča, traje već stotinu godina. Kuću su 1911. godine osnovali Gaston Gallimard i pisac André Gide, i već im je od početka bilo jasno da se izdavaštvom žele baviti na duge staze. To se, doduše, može samo s odgodom profita, ali mi danas zbog te odluke imamo u svom katalogu sve najvažnije francuske klasike 20. stoljeća kao što su Antoine de Saint-Exupéry , Albert Camus, Jean-Paul Sartre ili André Gide. Cijeli taj književni kontingent čitatelji upoznaju upravo preko Gallimarda, a ti su autori i lektira u Francuskoj, pa je to u konačnici bila dobra poslovna odluka. Dakako, mi izdajemo i svjetske klasike kao što su Hemingway , Faulkner ili Mario Vargas Llosa . Politika je kuće da su naslovi iz kataloga uvijek dostupni, što je pomalo riskantno i skupo, ali se u konačnici isplati. Prodaja starih kataloških naslova čini gotovo 70 posto našeg godišnjeg prihoda. Zato mi u Gallimardu ne znamo za lošu godinu - kaže Mattern.Izvan dosega Pa iako Gallimard godišnje iskrca 1500 novih naslova na tržište, hrvatskim je piscima i on kao izdavač ali i cijela Francuska kao publika uglavnom izvan dosega. - Ja ne mislim da je tako teško naći izdavača u Francuskoj. Osim toga, ova nova Hrvatska je vrlo mlada zemlja, tek je petnaest godina prošlo otkako je izborila svoju samostalnost, pa su nam vaše književne prilike relativno nepoznate. Doduše, u Francuskoj je bilo dosta prijevoda iz tadašnje Jugoslavije, samo što je onda ljudima bilo svejedno je li neki pisac hrvatski, srpski ili bosanski. Nama je to bila jugoslavenska književnost, pa smo tako u Gallimardu izdavali i Danila Kiša, Mešu Selimovića i Davida Albaharija. Ali, evo, već sljedeće godine objavit ćemo u Gallimardu roman “Sonnenschein” Daše Drndić - kažer Mattern.Goran Milaković

21.1.2011.

Jean Mattern: Izdavači, borite se za svoje pisce

Vjesnik, Ines Kotarac, 21.01.2011.

Za veću vidljivost vaše literature, koja nikako nije mala po kvaliteti, potrebno je vremena. Država, Ministarstvo kulture i izdavači, svi oni mogu i moraju napraviti određene pomake. Na primjeru Daše Drndić vidimo da hrvatski pisac može biti objavljen kod najvećeg nezavisnog izdavača u Francuskoj, naravno ako se njegov izdavač zauzme za njega, kaže autor romana »Kiralyeve toplice« i urednik u izdavačkoj kući Gallimard Kyralyeve toplice«, debitantski roman francuskog pisca Jeana Matterna objavila je prošle godine izdavačka kuća Fraktura. Priča je to o gubitku (glavni lik, prevoditelj Gabriel, je kao desetogodišnjak ostao bez sestre koja je poginula u automobilskoj nesreći), o mogućnosti da se o traumi govori i o tome kako šutnja o prošlosti može onemogućiti budućnost. No Jean Mattern je i izdavač u jednoj od najuglednijih francuskih izdavačkih kuća - Gallimard i zadužen je upravo za izdavanje stranih pisaca. Stoga smo, osim o njegovu romanu, pisanju o traumi, terapeutskoj moći pisanja, s njim porazgovarali i o tome što hrvatski izdavači mogu učiniti kako bi više i bolje promovirali naše autore.Mnogi ljudi koji su preživjeli koncentracijske logore svjedočili su osjećaju da riječi nisu dovoljne da bi izrazile ono što su oni doživjeli. Postoje li stvari o kojima se može samo šutjeti i koje kategoriziramo kao neizrecive? - Teško je dati jednoznačan odgovor na pitanje o odnosu između tišine i riječi, šutnje i govora. Dinamika tog odnosa je ono što čini život zanimljivim. Ljudi koji su preživjeli neki traumatičan događaj poput koncentracijskog logora, gubitka ili progonstva trude se balansirati između tih krajnosti. Šutnja utjelovljuje želju za zaboravom, nastojanje da se krene dalje i usput zaborave iznijeti svoju priču. Ta pozitivna želja može donijeti negativne posljedice. U jednom trenutku u svom životu čovjek shvati da priča treba biti ispričana kako bi mogli naučiti nešto iz tog iskustva. Odnos između tišine, zaborava, riječi i sjećanja nalazi se u osnovi ljudskog iskustva i to je tema koja me iznimno zanima.Vaš roman »Kiralyeve toplice« objavljen je prije dvije godine. Sigurno niste prvi koji je sa svojih četrdesetak godina objavio svoju prvu knjigu, no mene zanima zašto ste tako dugo čekali? - To je borba između tišine i riječi! Riječi su pobijedile i prisilile me da napišem roman. Nikad nisam donio racionalnu odluku da ću napisati roman. Jednog dana sam samo počeo pisati. Stavio sam taj početak sa strane, u ladicu, jer sam smatrao da to nije ono čime se želim baviti. Međutim, priča mi se stalno vraćala i morao sam je završiti. Prvi dio posla, kada izbacite sve iz sebe, je jednostavan, no drugi dio rada na tekstu je zahtjevan, posebice kad ste poput mene opsjednuti riječima i pazite ne samo na svaku riječ nego na svaki zarez. Nakon toga mi je pisanje priraslo srcu. Objavio sam drugi roman prije šest mjeseci, a trenutačno dovršavam treći.Mnogi govore o terapeutskom učinku pisanja, o nošenju s traumom upravo kroz tekst. Što Vi mislite o tome? - Pisanje može djelovati terapeutski, ali ne smije biti cilj pisanja. Ako se pisac liječi pisanjem, nastaje loša literatura. Pisanje može promijeniti čovjeka, baš kao i čitanje. Pronalaženje vlastitih riječi, vlastitog govora ima utjecaj na dušu pisca. To je nešto poput čuda, pišući možete otkriti u sebi osjećaje koje niste znali da postoje.Zašto ste izabrali jedno od najvećih djela 20. stoljeća, roman »Doktor Faust« Thomasa Manna da bude djelo koje će vaš lik prevoditi? - Thomasa Manna otkrio sam još kad sam bio jako mlad, a »Doktor Faust« jedan je od najvećih romana u cjelokupnoj povijesti svjetske književnosti. Roman donosi važnu suvremenu priču o Njemačkoj, nacizmu i Drugom svjetskom ratu ispričanu kroz parabolu o sklapanju sporazuma između čovjeka i vraga, baš kao što je Njemačka tada sklopila sporazum sa zlom. Borba između dobra i zla vječna je tema, posebice u literaturi. Znati što napraviti u određenom trenutku, izabrati pravu ili krivu stranu može odrediti život jednoga čovjeka kao i smjer povijesnih događaja. Osim što govori o tome, »Doktor Faust« donosi dosta promišljanja o jeziku, što je povezano i s mojim romanom u kojem glavni lik nastoji doći do svojih riječi.Knjigu »Sonnenschein« Daše Drndić uskoro će objaviti francuska izdavačka kuća Gallimard čiji ste urednik. U moru knjiga koje tematiziraju Drugi svjetski rat, deportacije Židova i logore, po čemu mislite da se ta knjiga ističe i zašto vjerujete da će naći svoje čitatelje i u Francuskoj? - Ponajprije, zato što je njezin jezik moćan, a radnja njezina romana smještena je u geografsko područje o kojem se nije toliko pisalo u tom tipu literature. Knjiga također nudi specifičan uvid u taj traumatičan događaj i to će, vjerujem, biti novost velikom broju čitatelja. Svima su poznata zbivanja u Njemačkoj i Poljskoj, no malo je onih koji znaju što se dogodilo na ovim prostorima. Upravo zato, siguran sam, njezina će knjiga naći svoje čitatelje!Održali ste u ponedjeljak u Medijateci Francuskog instituta predavanje, ali manje kao pisac, a više kao urednik u izdavačkoj kući Gallimard. Što ste savjetovali hrvatskim izdavačima i piscima, kako da se probiju na strano tržište? - Pokušao sam objasniti svojim hrvatskim kolegama da se treba poraditi na vezama između hrvatskih i francuskih izdavača jer se međusobno ne poznajemo. Postoje neke iznimke poput izdavačke kuće Fraktura koja djeluje internacionalno i koja je dobro povezana s izdavačkim kućama u raznim zemljama. Većina ostalih hrvatskih izdavača nije se tako dobro umrežila. Moj savjet je da se prestanu bojati, da izađu van i zastupaju i promoviraju i bore se za vlastite pisce. Naravno, potrebno je imati i puno strpljenja da bi se stvari razvile. Hrvatska je stara i bogata kultura, no u isto vrijeme je riječ o mladoj državi, prošlo je tek petnaestak godina otkad ste izašli iz rata. Moram reći nešto što vi možda nećete rado čuti. Ljudi u zapadnoj Europi, posebice u Francuskoj, ne razlikuju Hrvatsku od Srbije i Bosne i Hercegovine, mnogi su pisci određeni kao Jugoslaveni, a jezik s kojeg se njihove knjige prevode naziva se srpsko-hrvatski. Za veću vidljivost vaše literature, koja nikako nije mala po kvaliteti, potrebno je vremena. Država, Ministarstvo kulture i izdavači, svi oni mogu i moraju napraviti određene pomake. Na primjeru Daše Drndić vidimo da hrvatski pisac može biti objavljen kod najvećeg nezavisnog izdavača u Francuskoj, naravno ako se njegov izdavač zauzme za njega.Gallimard sustavno izdaje pisce iz cijelog svijeta. Kako dolazite do informacija o piscima i knjigama? - Problem je što se teško probiti kroz more informacija. Puno važnije od elektroničke pošte su susreti u živo. Pisci i izdavači trebaju putovati, susretati se, posjećivati književne sajmove, razgovarati sa svojim kolegama u inozemstvu, razmjenjivati informacije i ideje. Na taj se način saznaje tko što čita i što se kome sviđa. Fraktura je od 2003. dosta prisutna tako da je za izdavanje njezina romana zaslužan njezin urednik. Pročitao sam ulomak na njemačkom jeziku i svidjelo mi se. Zatim sam knjigu dao na čitanje »svojim čitateljima« zaduženim za hrvatski jezik i nakon što sam dobio tri pozitivna izvještaja, odlučio sam je objaviti.U Francuskoj ljudi bježe od velikih knjižaraNezavisne i male knjižare kod nas nestaju, a preživljavaju velike knjižare koje sve više podsjećaju na supermarkete, a knjiga gubi svoj šarm i predstavlja se kao roba. Kada dođete u Pariz možete vidjeti da to tamo nije slučaj. Kako to rade Francuzi? - Pola knjižara kod nas su nezavisne, dosta su kreativne u svom izgledu i okrenute piscima, knjigama i čitateljima. Prva stvar je da imamo jedinstvene cijene knjiga koji se bez iznimke poštuju. Knjižare se međusobno ne mogu natjecati cijenama, nego kvalitetom. Ako ste dobar savjetnik za knjige svojim kupcima, onda će vam se oni i vraćati. U Francuskoj ljudi sve više bježe od velikih knjižara koje izgledaju isto i ciljaju individualizirane knjižare. Postoji isto tako udruženje koje su osnovali izdavači i koje ima određena financijska sredstva namijenjena malim i nezavisnim knjižarama. Mi smatramo da su te knjižare jako važne za živost i bogatstvo literarnoga života.Ines Kotarac

25.1.2011.

Biljke imaju korijene, ljudi ne

t-portal, 19.01.2011.

U sklopu Frakturine tribine Razotkrivanje u Kinu Europa gostovao je francuski autor Jean Mattern koji je predstavio svoj roman prvijenac 'Királyeve toplice' Jean Mattern, jedan od trenutno najzanimljivijih suvremenih francuskih autora i urednik u poznatoj nakladničkoj kući Gallimard, govorio je o tome kako se u 42. godini života odlučio na pisanje, te objasnio zašto je odabrao temu potrage za identitetom i života u tišini. Uvod u razgovor o knjizi Mattern je započeo pričom o glavnom liku knjige Királyeve toplice, prevoditelju Gabrielu. Gabriel od gubitka sestre u mladosti, živi u tišini kao i njegova obitelj. Unatoč pruženoj ljubavi uvijek ga je okruživala svojevrsna hladnoća i distanciranost, a trudnoća njegove žene, u njemu budi potisnute emocije te ga strah od nove odgovornosti tjera na bijeg od drugih, ali i potragu za samim ušutkanim sobom. 'Htio sam uzeti čovjeka u određenom momentu u životu. Suočen s novom odgovorsti kreće za potragom unutar sebe,' kazao je Mattern. Žalovanje je Gabriela u potpunosti zatvorilo te nema mnogo prijatelja. Na putu do riječi i verbaliziranja svoje nutrine pomaže mu dugogodišnji prijatelj Leo, neobično sličan njemu samom. Na pitanje Seida Serdarevića, jučerašnjeg domaćina tribine, zašto baš naslov Királyeve toplice, Mattern odgovara: 'Inače me zanimaju toplice. Dugo su dio zapadne civilizacije i mjesto su na granici intime i javnog, gdje otkrivamo inače skriveno i ljudi si često govore svari koje inače ne bi'. Francuski književnik dotakao se i teme identiteta istakavši kako smatra da se riječ 'korijeni' ne smije upotrebljavati jer, kako kaže, vodi do opasnih stvari. 'Biljke imaju korijene, a ne ljudi. Postojanje korijena značilo bi da nema napretka, da živimo u prošlosti', kazao je. Pred kraj predstavljanja progovorio je o svojemu dugogodišnjem poslu urednika ugledne kuće Gallimard rekavši da nažalost u Francuskoj još uvijek nije prepoznata književnost centralne i istočne Europe te da se još uvijek smatra takozvanom 'crnom književnošću' u smislu teških, depresivnih tema. Iako se na momente osjeća kao podvojena ličnost te žonglira s poslom pisca i urednika, iskustvo pisanja vlastitog romana, pomoglo mu je da bolje razumije autore s kojima surađuje. Nakon 'Királyevih toplica', objavio je i tematski povezan kratki roman 'O medu i mlijeku', a u pripremi je i treća knjiga.