Jednostavna priča zarez sto stranica
inačica s isukanim mačevima
-
Jezik izvornika: mađarski
-
Prijevod: Xenia Detoni
-
Broj stranica: 256
-
Datum izdanja: rujan 2015.
-
ISBN: 978-953266648-9
-
Naslov izvornika: Egyszerű történet vessző száz oldal – a kardozós változat
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 385 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Državne tajne, dvostruki ili čak trostruki špijuni, kabala, ljubav i prevara, prijateljstvo i izdaja u vrijeme kada Osmanlije vladaju gotovo polovicom Europe, kada se s minareta u Budi čuju mujezini, a u turskim se kupeljima dogovaraju važni poslovi... U svome najnovijem romanu Jednostavna priča zarez sto stranica inačica s isukanim mačevima jedan od najvažnijih suvremenih mađarskih pisaca Péter Esterházy maestralno rekonstruira jednu epohu u kojoj je jedan od njegovih otaca igrao važnu ulogu. Vodeći čitatelja kroz labirint svoga književnog svemira, Esterházy mu daje potpunu slobodu i dopušta mu svaku vrstu interpretacije.
Prepun humora, autoironije, citata i referencija, roman Jednostavna priča zarez sto stranica ne samo da izmamljuje osmijehe prilikom čitanja već i tjera čitatelja da olovkom podvlači rečenice koje će citirati. Isukanih mačeva krenite u avanturu koja na mogućih sto stranica pruža nezaboravno čitateljsko iskustvo.
“Igra je čarolija književnosti. A s njom je kao i sa životom: od planiranog puta često se skrene u mračne sokake ili do malih senzacija vrijednih lutanja.”
— Süddeutsche Zeitung
“Jednostavna priča zarez sto stranica nije postmodernistička, ona pripada u modernu, koja je već postojala u 17. i 18. stoljeću i nije marila za linearnu logiku, psihologiju ni za prepoznatljivo jastvo. Mnogo joj je važnija bila estetska vrijednost.”
— Die Zeit
“Čitati Esterházyja prije svega i nadasve znači uživati u okusu njegovih riječi.”
— Neue Züricher Zeitung
Ibrahimović i Lennon u parodiji povijesnog žanra
Nenad Rizvanović, Jutarnji list, 19. 4. 2016.
Nije posebno teško napasti ili čak razbiti romanesknu formu koktelom kojekakvih fikcijskih i metafikcijskih postupaka, no iz povijesti romana znamo koliko ih je teže kasnije sastaviti u neku novu suvislu formu.
Trend eksperimentiranja romanesknom formom nije, naravno, sasvim nestao, no umjesto avangardnih postupaka danas su u modi lakši književni postupci - poput uvođenja publicističkog stila ili pak djelomične ili ponekad čak i potpune defikcionalizacije. Rezultati su kojekakvi, ponekad sjajni, ponekad nategnuti. Neki pisci se prave da Joyce i Beckett i američka metafikcija nisu postojali, drugi pak ne priznaju ništa doli tradicije koja je dovela do metafikcije. Roman, pak, kao najdemokratskiji književni žanr, svima velikodušno daje legitimitet , što je njegova temeljna vrlina i čar.
Lomljenje žanra
Mađarski pisac Péter Esterházy (1950.) je poseban slučaj jer je u istoj koži tradicionalist i metafikcionalist i defikcionalist i tko zna što sve još ne. Njegov roman iz 2013. - puni naslov romana glasi “Jednostavna priča zarez sto stranica - inačica s isukanim mačevima” jedinstveni je pokušaj da se gleda u svačija dvorišta, ali s jasnom namjerom napada na samu ideju povijesnog romana. Ili možda čak i atentata! Naravno ako su vam, kao Esterházyju, u srcu Balzac, Stendhal, Gogolj - baš kao i Rabelais, Sterne i Joyce, taj atentat ne može biti uspješan.
Pter Esterhzy vjerojatno nije želio postati svojevrsni Ljubomir Micić, no barem se može pohvaliti da je začeo ljutu polemiku s idejom klasičnog povijesnog romana kao zamornom narativnom tvorevinom, poslovično u službi jedne ili više sumnjivih političkih ideja. Esterházy, naravno, u “Jednostavnoj priči” piše i o ideologiji i politici - pogotovo ga zanimaju ideje Države i Nacije - ali ih donosi u foliji metanaracije i dekonstrukcije. Esterházy je, usput, daleki rođak američkih metafikcionalista koji su dominirali osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, no danas se teško sjetiti nekog američkog metafikcionalnog povijesnog romana.
U “Jednostavnoj priči zarez sto stranica” pak paradiraju Nikola Zrinski, Imre Thököly i čitava paleta turskih i mađarskih ratnika, svećenika, vojvotkinja, ljubavnica i kuhara. I ovdje se, baš kao i u pravom povijesnom romanu, kolje, puca, intrigira, vara, dekapitira, siluje, samo to Esterházy čitavu stvar gura prema parodiji i blasfemiji. Esterházy klasični žanr nije uništio već izlomio, ispresijecao kojekakvim postupcima i eksperimentima, ukrasio palimpsestima, citatima i kojekakvim drugim naplavinama sumnjivog tekstualnog podrijetla, citatima, parafrazama, i pogotovo fusnotama, koje su često neslane šale, kratki ubojiti komentari ili autopoetički mini eseji (pogotovo su duhovite opaske o kratkim i dugim rečenicama) i zapravo o svemu, svačemu i svakome, uključujući čak i Johna Lennona i Zlatana Ibrahimovića. Posebno su vrijedni “feralovski” duhoviti eseji o Mađarima - razoran je esej o Mađarskoj Riječi - koji mađarska desnica nije mogla tek tako progutati pa je Esterházy posljednjih godina - premda teško bolestan - često na meti desničarskih ispada.
Vižljasta proza
što god u ovom romanu poduzeo, Esterházy ipak mora fabulirati, pa makar i humorno. Pisci - čak i kad su humoristi - ne moraju nužno bit i duhoviti, no Esterházyjeva je vižljasta proza inteligentna koliko i duhovita. No umjesto da se dodvorava ili zabavlja čitatelja, on se poigrava njegovom koncentracijom, rado ga bocka, provocira a pomalo i maltretira, računajući na njegovu književnu kompetenciju i smisao za humor.
Lako je zamisliti da bi pisac s manje talenta i viškom pretenzija “Jednostavnu priču” pretvorio u neizdrživu papazjaniju, no Esterházy je književni unikat, svojeglavih i zakučastih navika i namjera, koji od romana pravi književni labirint u kojem ima mjesta i za špijunažu, kulinarstvo, seks, pornografiju i žensku modu. Sve je to Esterházy ispremiješao u zabavni parapovijesni ppostmodernistički roman koji je na hrvatski kongenijalno prevela Xenia Detoni. Na početku romana najavio je da će pisati o bitkama, kralju, kljusetu, đavolu, anđelu i ljubavi i što mislite, je li održao obećanje?