Jasenovac

Monografija Jasenovac Ive Goldsteina nastala je u vremenu u kojem je povijesni revizionizam u punom zamahu. Nacionalisti, ovisno o provenijenciji, ustraju u tvrdnji da Jasenovac nije bio logor smrti, štoviše, posežu za izmišljotinom da je tek 1945. postao stratište, dok se, s druge strane, broj jasenovačkih žrtava morbidno uvećava preko svake mjere. Mnogi će stoga knjigu Jasenovac Ive Goldsteina doživjeti kao polemiku s revizionističkim ispadima. Ona to nije iz dva osnovna razloga. Prvo, revizionizam – neovisno o tome pokušava li negirati zločinačku narav ustaškog režima ili čitav jedan narod pokušava stigmatizirati kao zločinački – polemike nije dostojan. Drugo, i važnije, ovo je prva prava znanstvena monografija o jednom od najstrašnijih mučilišta i gubilišta Drugog svjetskog rata. Utemeljena je na obilju arhivske građe i pisana akribično, odgovorno, bez ideoloških predrasuda, zadnjih namjera i politikantskih motiva. No znanstvena objektivnost ne može i ne smije dokinuti moralni stav autora, niti može – osobito kada je riječ o strahotnom nacifašističkom nasrtaju koji je čovječanstvo doživjelo u Drugom svjetskom ratu – dokinuti empatiju prema žrtvama tog nasrtaja. Utoliko Jasenovac Ive Goldsteina nije samo fenomenologija nepojmljivih ljudskih patnji i posrnuća, nego i primjer harmonične uravnoteženosti znanstvenih i moralnih imperativa.

“Ivo Goldstein ostaje čvrsto usidren u humanističkoj tradiciji hrvatske historiografije, dokazujući da jasenovačko zlo nije neobjašnjivo i nadnaravno, već rezultat svjesnih odluka i djelovanja običnih, možda i banalnih osoba svrstanih u rasistički i otvoreno zločinački politički sustav. Iako su u jasenovačkom logoru zatočenici i njihovi ubojice bili u potpuno oprečnim ulogama, ovaj tekst ne dehumanizira ni jedne ni druge, unatoč sustavnim pokušajima ustaša da to učine svojim žrtvama.” - Goran Hutinec