Jakovljeve ljestve

Special cijena 170,10 kn Redovna cijena 189,00 kn
  • Jezik izvornika: ruski

  • Prijevod: Igor Buljan

  • Broj stranica: 576

  • Datum izdanja: siječanj 2019.

  • ISBN: 978-953358070-8

  • Naslov izvornika: Лестница Якова

  • Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom

  • Visina: 225 mm

  • Težina: 820 g

O njemu se u obitelji šutjelo i Nora ga je vidjela samo jednom, dok je bila dijete, ali njezin djed Jakov Osecki neće joj zauvijek ostati tajna – dugo nakon njegove smrti, kada ga bude trebala najviše, otkrit će joj ga pisma i dnevnici pohranjeni u škrinjici od vrbova drva. Između kazališne umjetnice Nore i nesuđenoga glazbenika Jakova u briljantnom romanu Ljudmile Ulicke protegnulo se jedno od najburnijih stoljeća ruske i europske novije povijesti. Varljivo obećanje vremena prije Revolucije, pogibije u svjetskim ratovima, mrak staljinizma i previranja najnovijeg doba – kroz sva ta razdoblja provest će nas ljubavi i razočaranja, ideali i zablude, izdaje i nadanja triju generacija obitelji Osecki. Ali svatko tko je ikada čitao Ulicku zna da Jakovljeve ljestve nisu tek još jedna obiteljska saga na kakve smo se navikli. U živote svojih veličanstvenih junaka, u svaku od sudbina koje maestralno ocrtava, najznačajnija je suvremena ruska autorica utkala pitanje koje pisce i filozofe zaokuplja otkako je svijeta: može li čovjek biti slobodan? A to kako se ostaje slobodan u mreži spletenoj od okolnosti, gena, slučaja i povijesti može nam reći samo velika književnost – knjiga poput Jakovljevih ljestvi, koju zasigurno nećete zaboraviti.

“Priče o pričama kakve samo život može iznjedriti. Zamršene, tragične, utješne, zagonetne, općeljudske – o ljubavi i izdaji, o osamljenosti i solidarnosti, o hrabrosti i kukavičluku. Ljudmila Ulicka pripovijeda ih samouvjereno, sa suosjećanjem, poštovanjem i fino odmjerenim humorom. Još je jednom stvorila veličanstvenu, u najširem smislu razotkrivajuću knjigu koja uz obilje činjenica oslikava kobno isprepletanje male i velike povijesti.” - Neue Zürcher Zeitung

“U Jakovljevim ljestvama Ulicka beskompromisno pokazuje što je sovjetski sustav činio ljudima koji su bili preslabi da mu se suprotstave. Ovaj roman najosobnija je knjiga Ljudmile Ulicke.” - Süddeutsche Zeitung

“Toliko sudbina, toliko epoha – autorica ih uvjerljivo povezuje u veličanstven pripovjedni tijek koji nas vodi prema dubokom razumijevanju Rusije.” - Sächsische Zeitung

Obiteljska saga u četiri koljena

Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 15. 3. 2019.

Jakovljeve ljestve su, naravno, one starozavjetne, po kojima su anđeli, pod budnim okom Svevišnjega, išli gore-dolje. Tko vjeruje, vjeruje i da su ljestve još uvijek tu, da anđeli nisu ostarjeli te da nam i dalje služe. Jer, obraćajući se Jakovu iz Betela, Bog je rekao: "Ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao."

Jednom drugom Jakovu, Oseckom, rođenom u Kijevu 1890. godine, koji se mimo svoje volje potucao na širokome potezu od Staljingrada, preko Bijska, Jegorjevska, Suhobezvodna sve do Abeza, dakle, na mnogim robijaškim i prognaničkim adresama, te bi ljestve bile veoma korisne. Ali ih nije imao tko spustiti. Barem ne u realnome vremenu. Jer, skoro šest desetljeća nakon smrti, uzdignut je u nebo zaslugom spisateljice Ljudmile Ulicke.

Životopis svoga junaka ona je iscrtala oslanjajući se na pisma iz obiteljskog arhiva te KGB-ov dosje o njezinu djedu Jakovu Ulickom. No, iz činjenice da je pripovjednu građu crpila na vrelu uspomena i s njima povezanih trauma koje su obilježile živote njezinih najbližih, bilo bi potpuno pogrešno izvoditi zaključak kako su "Jakovljeve ljestve" (prijevod potpisuje Igor Buljan) zakasnjeli obračun s jednim nakaznim društvenim poretkom.

Sve autoričine knjige duboko su uronjene u prepoznatljivi politički ambijent koji snažno, ponekad i presudno, djeluje na živote njezinih junaka. Ništa neobično znamo li da se radi o autorici aforizma (doduše nehotičnog, jer je lakonski posijan u romanu "Zeleni šator") koji glasi ovako: "Ne živimo u zgradi, nego u povijesti." No, svakom stranicom svoje literature ona se oduvijek trudila (i uspijevala) dokazati kako života ima i izvan zone socijalnog kauzaliteta. Zato su svi njezini likovi, čak i oni sasvim sporedni, vrlo slojeviti, suptilno nijansirani, osebujni, samosvojni i neusporedivi.

Kao što to kod nje i inače biva, likova i ovom prilikom ima, štono se kaže, kao u priči. Osim Jakova Oseckog i njegove unuke Nore, kojoj bismo mogli dodijeliti titule glavne junakinje, ali i razvodnice kroz ovaj roman, tu su još deseci drugih karaktera, obiteljski ili prijateljski povezanih, rasutih od samog konca devetnaestog do početka dvadeset prvog stoljeća. Njihova brojnost mogla bi sugerirati kako se radi o romanu koji rado operira masovkama, predočava prizore u totalu i zaokupljen je širom slikom. Ali ne, "Jakovljeve ljestve" prije se doimaju kao zbroj vrlo intimističkih kammerspiela, rasutih krhotina puzzlea od kojih suptilniji čitatelj može sam pokušati sklopiti veliku povijesnu fresku.

Moskovljanka Nora je scenografkinja koja je umjetničku žicu u genetskome paketu vjerojatno dobila od djeda Jakova, nesuđenog glazbenika s kojim se susrela samo jednom u životu. Upoznajemo je sredinom sedamdesetih, u jeku vladavine Leonida Iljiča Brežnjeva koji se u romanu nigdje ne spominje. Spominje se samo ono neizbježno: siromaštvo, birokracija, cenzura. No, i prvo, i drugo, i treće njoj je neusporedivo manji problem od Tengiza, desetak godina starijeg redatelja kojega voli, a koji živi u Tbilisiju s drugom, k tome još i zakonitom ženom. Dugo će trebati Nori, cijeli život, da se pomiri s osebujnom, za neke možda i bizarnom prirodom njihova odnosa koji će potrajati do kraja i života i romana.

Dok se ovaj par bude sastajao i rastajao, otkrivao i zaboravljao, strasno volio i strašno napuštao, jedan će se rukavac priče odmotavati u dalekoj prošlosti prateći drugu, puno nesretniju ljubavnu storiju, onu djeda Jakova i bake Marusje. Između te dvije generacijske priče, ugurat će se i treća, također ljubavna, također tužna, s Norinim roditeljima u glavnim ulogama. Veliku obiteljsku sagu zaključit će u četvrtom koljenu Norin sin Jurik, koji će do svoje tridesete godine dospjeti biti i Rus i Amerikanac, i aktualni i bivši ovisnik, i usamljenik s društvene margine i obiteljski čovjek.

Usporedo s likovima u koje ćete se – jamčim vam! – zaljubiti, mijenjat će se i socijalni ambijent. Zaokupljeni svojom intimom oni jedva da će to i primijetiti. Sloboda za kojom su toliko čeznuli dogodit će im se prekasno i biti premršava da bi u njoj mogli uživati. Baš kao i autorica koja je prevalila dug put od crvene disidentice (svojedobno je zbog umnožavanja samizdata izgubila posao na moskovskome Institutu za genetiku) do crvene krpe za Putinov režim stojeći zapravo u mjestu, cijeloga života zastupajući i braneći iste vrijednosti.