Gubilište

Cijelo je Gubilište mistična epopeja prokazanih i moralno izopačenih figura (Otac-Sin) do svoga kraja. Ponavljanje je sudbine uvijek vječna novost. Kovačeva je “izvornost” u preuzimanju biblijsko-neognostičke misaone sheme, koja se tako umjetnički snažno preoblikovala u religijskome iskustvu Dostojevskoga i njegovu nihilizmu, u tomu što svu težinu tog iskustva prenosi u pripovjedačev diskurs. Tako roman istodobno lebdi u različitim vremenima – evokacijom djetinjstva (prošlost), putovanjem sporim vlakom kroz bespuće (sadašnjost) i bijegom pred zmijom i smrću (budućnost). Izabirući formu tradicionalnog pripovijedanja i moderne eksperimentalne forme Mirko je Kovač u Gubilištu zacrtao okvir vlastita pripovjedačkoga labirinta u kojem se prijelazi između mističnog, opscenog i uzvišenog zbivaju bez nasilnoga reza, poput snovita putovanja kroz umnožena zrcala.
Žarko Paić