Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku

Special cijena 116,10 kn Redovna cijena 129,00 kn
  • Broj stranica: 128

  • Godina izdanja: 2017.

  • ISBN: 978-953266864-3

  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez

  • Težina: 460 g

Prva zbirka priča Luke Bekavca, Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku, okuplja višestruko isprepletene epizode kulturne povijesti jednoga grada. U svakoj od njih, autobiografski maskiran pripovjedač istražuje neki napola zaboravljen “slučaj”, upuštajući se u hod linijom koja povezuje dokumente, falsifikate i fikciju. Na tom se vijugavom putu između 1958. i 2045. otvaraju najrazličitija, ponekad doista opskurna područja (elektroakustička glazba, suvremeno kazalište, konceptualna umjetnost, pseudoznanost, distopijska ekologija, digitalna kultura), oslikana spektrom tonova koji varira od lirskog i elegičnog do reporterskog ili crnohumornog.

Koliko god se ovaj ciklus priča doimao samostalnom cjelinom (makar već sugerirao mogućnost nastavljanja u nekoj drugoj sezoni), studije i ruševine iz njegova podnaslova mogu se istraživati kao nacrti još neobjavljenih knjiga, ali i kao periferija hvaljenih i nagrađivanih romana Drenje, Viljevo i Policijski sat: slutnje, uspomene. Svi oni dijele neke likove, teme i ambijente, no prije svega širi okvir jednog drugačijeg, pažljivo fabriciranog, sada već prepoznatljivog “Osijeka”.

Za neke će čitatelje stoga Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku biti povratak poznatim ugođajima i dvojbama, transkomunikacijama i katastrofama, a za neke idealna polazna točka u lekcijama iz druge strane: “uvod u Novi Bezdan”.

Spektakl neizrečenog

Dinko Kreho, Novosti, 11. 11. 2017.

Ne znam ni za jednoga domaćeg pisca s tako opsežnim, a u toj mjeri tematsko-motivski kompaktnim opusom kao što je to slučaj s Lukom Bekavcem. Imam na umu ne samo hvaljene romane ‘Drenje’, ‘Viljevo’ i ‘Policijski sat’, koji suoblikuju jedinstven fiktivni svijet, nego i književnoteorijsku studiju o Jacquesu Derridi ‘Prema singularnosti’: problemi nerazumijevanja, šuma u komunikaciji, nepotpunosti informacije, pa i konačnog neuspjeha svake komunikacije, podjednako su vitalni za Bekavčeve prozne svjetove kao i za njegova teorijska istraživanja. Kad je u pitanju ‘Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku’, problem (potencijalnog) nerazumijevanja javlja se i u vrlo banalnom obliku. Naime, kakvo je djelo uopće posrijedi?

Galerija’ se u internetskim bespućima već neko vrijeme spominje u kontekstu Bekavčevog opusa. Prozni ciklus pod ovim naslovom svojedobno je i tiskan u periodici, dok Mrežom kruži i istoimeni tekstualni dokument nejasnog porijekla. ‘Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku: studije, ruševine’ odnedavno je naslov i knjige koja formatom emulira likovnu monografiju, a u trenutku nastanka ovog osvrta dostupna je tek u pretprodaji. Bilješka koja je prati obavještava nas da je u pitanju ‘prvi svezak otvorenog ciklusa pripovijesti, sjećanja i anticipacija generiranih sintagmom ‘Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku’; posrijedi bi dakle bio kontinuirani multimedijalni projekt, kojeg bi ovo uknjiženje bilo tek jedna od ispostava. Primijetimo i da je podnaslov na koricama otisnut bez zareza (‘studije ruševine’), dok se u unutrašnjosti knjige pojavljuje sa zarezom (‘studije, ruševine’) – znajući za Bekavčevu pedantnost, teško da je u pitanju greška.

Svaki od šest tekstova koji čine ‘prvi svezak’ ‘Galerije’ vezan je uz određenu godinu (u rasponu od 1958. do 2043.), ličnost (među ostalim i stalnog junaka Bekavčeve proze, profesora Stjepana Markovića) te umjetničko djelo (uključujući i ‘Drenje’!). Simulirajući monografski opis multimedijalnog galerijskog postava – ne samo onoga romansirane inačice osječke Galerije, nego i neke evazivne, znatno obuhvatnije, vjerojatno virtualne galerije – tekstovi u različitom opsegu i različitim registrima evociraju niz tematsko-motivskih čvorišta koja je Bekavčeva proza dosad razvijala: 1991. godina (ne ona o kojoj svakodnevno čitamo i čujemo, nego neka ‘druga’ ‘91.), ‘transkomunikacijske’ interakcije s drugim svjetovima i ravnima postojanja, bizarna katastrofa koja ima snaći čovječanstvo u bližoj budućnosti, dodiri znanosti i ezoterije itd. Postoje i indicije da je unutardijegetički (in-universe) autor ‘Galerije’ zapravo Luka Bekavac, autorov imenjak iz ‘Policijskog sata’ – što bi značilo da ovo djelo-projekt postoji (i) unutar svijeta Bekavčeva proznog ciklusa.

Kao i primjerice Roberto Bolaño, Bekavac je majstor baratanja neizrečenim u književnome tekstu. Prolazak kroz ‘Galeriju’ tako ostavlja dojam da sve vrijeme postoji značajan podtekst u koji ne uspijevamo proniknuti, da nam autor uskraćuje neku krucijalnu informaciju ili pogrešno podrazumijeva da smo s njome upoznati. Tekst ispostavlja zagonetku koja nije kriminalističke ili uopće unutarfabularne naravi – premda kod Bekavca ni takvih ne manjka – nego je usidrena znatno dublje. Moram napomenuti da nisam imao pristup ploči koja se prodavala uz ograničeni broj primjeraka ‘Galerije’, a koja tekst i fotografiju nadograđuje zvučnim zapisima. I bez vinilne pratnje knjiga izgleda, s obzirom na to gdje i kad je objavljena, gotovo perverzno spektakularno. Međutim, i književni sadržaj koji isporučuje poprilično je spektakularan, a brižljivo složen fensi aranžman iz njega vjerojatno izvlači značenjski maksimum.

Luka Bekavac predstavio 'lažnu' likovnu monografiju Osijeka

Hina, tportal.hr, 14. 11. 2017.

Nagrađivani književnik Luka Bekavac predstavio je 13. studenoga u Zagrebu svoju prvu zbirku priča koja pod naslovom 'Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku' okuplja višestruko isprepletene epizode kulturne povijesti toga grada, najavljenu kao jedan od najzanimljivijih i najintrigantnijih književnih projekata suvremene hrvatske književne scene.

Knjigu je objavio nakladnik Fraktura, a riječ je o, kako je rekao glavni urednik Seid Serdarević, po mnogočemu iznimnome djelu autora 'koji posebno pazi na svaki detalj'.

'Luka Bekavac i u svojoj trećoj knjizi koju objavljuje kod nas pokazuje svu umješnost gradnje jednoga svijeta koji je vrlo specifičan na hrvatskoj književnoj mapi', rekao je Serdarević.

'Ta je knjiga iznimna po mnogo čemu: s jedne strane, čita se kao zbirka priča, s druge kao početak njegove trilogije 'Drenje', 'Viljevo', 'Policijski sat', a s treće se strane može gledati kao jedna 'lažna' likovna monografija', pojasnio je.

'Kao i s prethodna tri romana, i ovdje se autor izmislio'

O knjizi je na tribini Razotkrivanje u Zagrebačkom kazalištu mladih govorio urednik Roman Simić.

'S 'Galerijom likovnih umjetnosti u Osijeku' Luka Bekavac napravio je ono što  je napravio i sa svoja tri prethodna romana: izmislio se. Izmislio je nešto novo, napravio je korak naprijed u smjeru u kojem to nismo očekivali', rekao je Simić.

'To je knjiga priča, ali ne priča na kakve smo navikli. S podnaslovom 'Studije ruševine', to je neka vrsta dopune svijetu koji Bekavac stvara još počev od svojega prvog romana 'Drenje'. Sve ono što smo u njegovim nagrađenim romanima dobivali tu može naći neku svoju moguću novu interpretaciju', dodao je.

Bekavac se tu s jedne strane vraća likovima i temama s kojima nas je upoznao u romanima, ali opet postavlja polazišne točke li odskočne daske za nešto novo, ocijenio je Simić.

'Ta igra naprijed-nazad obilježava cijeli njegov književni 'projekt' koji smatram svakako jednim od najzanimljivijih i najintrigantnijih koje danas imamo na našoj književnoj sceni', rekao je.

U svojoj se novoj knjizi Luka Bekavac opet bavi prostrom i vremenom, ali u središtu njegova interesa, zahvaćen tom galerijom, ili s više verzija tih galerija, je Osijek. 'Taj Osijek i jest i nije Osijek koji mi koji poznajemo; valja ga uzet pod navodnike jer se mijenja – on s jedne strane po mnogočemu odgovara gradu Osijeku, a s druge je strane izmišljen i to ne na način kako to radi konvencionalna književnost: on se nadograđuje, spreman iznevjeriti ono što očekujemo od njega', dodao je Simić.

'Mijenja se kao što se mijenja i ta galerija, gotovo kao neki fluidni objekt koji sa svakim novim tekstom postaje nešto drugo. Luka Bekavac opet je napisao izuzetnu knjigu, i to knjigu koja pomiče granice, ne samo unutar njegova opusa nego granice onoga što smo navikli čitati kao suvremenu hrvatsku književnost', poručio je.

Zaboravljeni slučajevi od 1958. do 2045.

Luka Bekavac (1976.) smatran jednim od najistaknutijih predstavnika suvremene hrvatske književnosti. Napisao je dosad tri vrlo zapažena romana, 'Drenje' (Profil, 2011.), koji je bio nominiran za niz književnih nagrada u susjednim državama, 'Viljevo' (Fraktura, 2013.), za koji je 2015. dobio nagradu Europske unije za književnost i koji je autoru 2014. donio i Nagradu Janko Polić Kamov Hrvatskog društva pisaca (HDP) te Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) za književnost.

Treći roman, 'Policijski sat: slutnje, uspomene', objavljen 2015. također u izdanju Frakture, dobio je Nagradu Josip i Ivan Kozarac 2016. za knjigu godine u području književnosti.

Njegova prva zbirka priča 'Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku', obuhvaćajući vremenski raspon od 1958. do 2045., donosi niz epizoda u kojima autobiografski zamaskiran pripovjedač istražuje neki napola zaboravljen 'slučaj'. Čini to upuštajući se u hod linijom koja povezuje dokumente, falsifikate i fikciju.

'Stilski je superioran, u tekstovima koji se daju čitati kao neka vrsta autobiografskih zapisa, on se bavi onim što je realno i onim što je izmišljeno', kazao je Simić.

'U razdoblju od 1958., kada datira prvi tekst, do 2045. kada kronološki datira najdudaljeniji tekst, on stvara jednu kulturnu povijest Osijeka, govoreći nam o njegovoj umjetničkoj sceni, kazališnoj, glazbenoj i književnoj, šireći moguće signale na sve ono uznemirujuće i opasno što smo mogli čitati u tri njegova prethodna romana', kazao je.

'Osijek kao apsolutno najveća inspiracija'

Autor je kazao kako je od njega u toj knjizi 'tek jedan lik koji se zove Luka Bekavac, ali to nisam ja', a glavna motivacija za pisanje i razvijanje cijelog ciklusa jednim je dijelom proizašla iz ostalih knjiga.

'Ovo nije, da tako kažem, potpuno samostalna zbirka priča nego nešto što je s jedne strane proizašlo iz romana, a s druge su romani proizašli iz priča u toj zbirci, s obzirom da su neke od njih stare i po gotovo 15-ak godina', pojasnio je Bekavac.

Ideja je da se u prostor Osijeka kroz tu galeriju, koja je također nekakav fikcionalni objekt, ulazi potpuno izigravajući vrijeme u smislu kako ono funkcionira u življenom iskustvu.

Osijek doživljavam kao apsolutno najveću inspiraciju, rekao je autor, i to 'primarno zbog toga kako on funkcionira na toj jednoj razini koja je također jedan tip čistog prostora, nešto što je tu skoro kao likovna kompozicija otvorena za razne tipove učitavanja, prenamjenjivanja'.

'Dakle, ne toliko i ne primarno kao grad iz kojeg ja dolazim i u kojemu sam živio u svojim formativnim godinama, mada to isto sigurno ima neku ulogu, nego kao apsolutno savršen i najbolji prostor za fikcionalnu obradu, za fikcionalno udomljivanje, prostor koji mi izgleda praktički dovoljnim za bio što, što bih recimo perspektivno mogao još napisati', pojasnio je autor koji već više od 20 godina ne živi u Osijeku – trenutno živi u Varaždinu, a radi u Zagrebu.

Istaknuo je kako knjiga nije složena linearno, već mozaično, što ima veze s time kako je vrijeme tretirano u njegovim ranijim knjigama, 'kao nešto što po svojoj biti rezonira više kao neka vrsta simultanosti, odnosno, prostora'.

'Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku' izašla je u dva izdanja – jednom 'običnom' i jednom 'posebnom' izdanju u ograničenoj nakladi od sto numeriranih primjeraka s potpisom autora i vinil-pločom.