Time of Lies
Tabu I.
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
-
Original language: Croatian
-
Pages: 228
-
Date of Publication: November 2009.
-
ISBN: 978-953266122-4
-
Type of Binding: hardback
-
Format: 205 mm
-
Weight: 330 g
-
Lowest price in the last 30 days: 0,00 € / 0,00 kn
Time of Lies, the first part of the trilogy entitled Taboo, is a novel about Viktor Tausk, one of the most interesting personalities of Croatian Literary Modernism. Through the destiny of that forgotten writer, lawyer and psychoanalyst, who was among other things a friend of Sigmund Freud and a lover of Lou Salomé, the femme fatale of Viennese fin de siècle, Sibila Petlevski will spin an exciting trilogy interlacing the present time and the beginning of the twentieth century, the First World War, spy secrets, sexuality and feminism issues, all the questions raised by Viennese Modernism which remain to be crucial for the understanding of the contemporary man.
In an intriguing way, through the character of the authoress and her friend Tvrtko, who are interested in Tausk, Time of Lies introduces us into the trilogy and the dramatic twentieth century. In the first part of Taboo, Sibila Petlevski sets the coordinates, but she also brings to life all the dramatic quality and the unique gallery of both real and invented characters who strongly mark the tragedy of the intellectual Viktor Tausk. The trilogy Taboo is dedicated to the brave, to those who do not accept to live in the time of lies; to the people who are not afraid of freedom.
Awards:
T-portal Prize for the best novel of the year 2009
Rights sold to:
Macedonia, Blesok, 2010
Sudbina cijelog stoljeća u dobroj špijunskoj priči
Večernji list, mj/VLM, 10.04.201
Na romanesknoj su pozornici opet hrvatska problematika, personarij i lokacije u dodiru s onim širim, europskim i svjetskim repertoarom povijesnih, društvenih i kulturnih zbivanja i stvarnih ličnosti. I dosad je Sibila Petlevski u proznome dijelu svog opusa suvereno povezivala domaće i europske teme, likove i prostore. Po toj su joj odlici bliski Igor Štiks i Rade Jarak, koji podjednako intrigantno umiju uvesti hrvatsku problematiku u svjetski kulturno-politički kontekst. Zato njihove knjige i strani čitatelj može bez zapreka “usvojiti”, jer ne igraju na kartu tajnovite “balkanske egzotičnosti”, nego upravo obrnuto – na kartu bliske “svjetskosti”. Nije iznimka ni novi roman S. Petlevski “Vrijeme laži” (Fraktura, ur. Seid Serdarević), prvi dio ambiciozno zamišljene trilogije “Tabu”, u kojoj će biti još romani “Bilo nam je tako lijepo!” i “Stanje sumraka”.
Premda triptih pomalo uzvišeno-patetičnom rečenicom posvećuje “hrabrima, koji ne pristaju živjeti u vremenu laži; ljudima koji se ne boje slobode”, autorica već u prvom svesku troknjižja pokazuje da joj ideja neće pojesti priču. Na romanesknoj su pozornici opet hrvatska problematika, personarij i lokacije u dodiru s onim širim, europskim i svjetskim repertoarom povijesnih, društvenih i kulturnih zbivanja i stvarnih ličnosti. Polazište joj je život zaboravljenoga hrvatskog psihoanalitičara, pisca i pravnika Viktora Tauska koji je 1919. počinio samoubojstvo. Tausk je na prijelazu iz 19. u 20. st. aktivno sudjelovao u umjetničkim i znanstvenim događanjima koja su u pokretu moderne, obilježenom najvećim stvaralačkim dosezima, ali i dotad najvećom svjetskom ratnom kataklizmom, znatno odredila sudbinu cijeloga stoljeća, pa i najnovije suvremenosti.
S današnjicom Tauskovu sudbinu domišljato povezuje narativni ključ kojim autorica otvara ulaz u neobičnu biografiju tog intelektualca: Tauskov život istražuje sama književnica/pripovjedačica uz pomoć lika pisca (“kombiniranog” od zatvorskih iskustava Branimira Donata i Vlade Gotovca).
Prepun literarnih, umjetničkih, znanstvenih i povijesnih referencija, roman je eruditsko štivo u duhu europske tradicije velikih romana 20. st. S mnogom osobinom mirnog, a dubokog manovskog esejizma i krležijanske vehementne misaonosti, S. Petlevski svoj kultivirani, elegantni rukopis “olakšava” vješto uplećući u priču špijunsku dionicu koja sve aktere povezuje u napetoj fabuli što se skokovito seli iz Beča u Sarajevo, s galicijske fronte u otmjene salone Baden-Badena, iz blaziranoga Berlina na adrese američkih agenata i glumica u New Yorku, iz Latvije s pogromima Židova do Zagreba olovnih 1970-ih, i kojekuda još, uvijek s mudro i fino iscrtanom “geometrijom ljudskih odnosa” što se kreće u koordinatama zla, laži, manipulacije, neslobode, tiranije moćnih, ugroženosti individue...
S. Petlevski uspjela je zadržati visoku razinu svojih dosadašnjih proza upućenih ekskluzivnom intelektualističkom čitateljskom krugu i dodati joj dozu komunikativosti što će romanu proširiti recepcijsko polje. S nestrpljenjem se očekuju nastavci odlično započete povijesne freske.
16.6.2010.
Sibila Petlevski osvojila književnu nagradu tportala
t-portal, Mija Pavliša, 16.06.2010.
U konkurenciji pet naslova uvrštenih u finale književne nagrade [email protected], žiri tportalove nagrade romanom godine proglasio je 'Vrijeme laži' (Fraktura) Sibile Petlevski, za što je autorica nagrađena sa sto tisuća kuna.
Tportalov sedmeročlani žiri u sastavu u sastavu Katarina Luketić (predsjednica), Tomislav Brlek, Gordan Duhaček, Slaven Jurić, Igor Mandić, Miroslav Mićanović i Jadranka Pintarić pojašnjava da je roman 'Vrijeme laži' osmišljen kao osobita fikcionalna biografija, tj. nekrografija Viktora Tauska, psihoanalitičara, učenika Sigmunda Freuda i jedne od upečatljivijih ličnosti prve polovine 20. stoljeća.
U svom obrazloženju odluke ističu kako 'Vrijeme laži' ne daje tradicionalan, linearno ispripovijedan, cjelovit i intaktan profil svoga junaka, niti se oslanja na narativne klišeje povijesnih romana u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Originalnost i samosvijest autoričina pristupa ogleda se u nepristajanju na romaneskno fiksiranje identiteta pojedinca, odnosno na falsificiranje, popunjavanje povijesnih praznina ili muzealizaciju epohe prema uvriježenim poimanjima nacionalne kulture.
Umjesto klasičnoga biografskog pisma, autorica vješto demonstrira fragmentarno i višeslojno pripovijedanje u kojem se razlomljeno i iz više perspektiva, pa i s različitih mjesta i iz različitih vremena, osvjetljava tematska jezgra romana. Kroz više narativnih linija i mnoštvo međusobno povezanih likova ona plete mrežu odnosa i odabira koji nas vode ka mogućem tumačenju tragičnog kraja Viktora Tauska.
Na višoj semantičkoj razini u toj fikcionalnoj mreži prepoznajemo odraz ludila jedne epohe. Prepoznajemo simptome koji su odredili 20. stoljeće, pa i naše identitete i sudbine: ratovanje i ubijanje, represiju države nad pojedincem, izdaje i prokazivanje bližnjih, seksualnu nezasitnost... Atmosferu bojišta, salona, psihijatrijskih klinika i policijskih ureda iz 'Vremena laži' prepoznajemo kao patologiju naše suvremenosti.
Roman Sibile Petlevski izdvaja se iz ovogodišnje romaneskne produkcije i po lakoći prepletanja dokumentarnoga i fikcionalnoga te po visokoj razini jezičnog oblikovanja. Također, roman se izdvaja po umijeću da se u hrabrom poigravanju s različitim žanrovima i diskursima (poput npr. onoga špijunskoga, kriminalističkoga ili psihoanalitičkoga), zadrži specifikum ali i, za recepciju važna, intrigantnost romanesknog svijeta, stoji u obrazloženju žirija.
Na ovogodišnji natječaj za najbolji roman izdan 2009. na hrvatskom jeziku kod izdavača registriranog u RH prijavljene su 53 knjige, od kojih je žiri u polufinale uvrstio jedanaest romana, a izbor potom suzio na pet finalista. Dodjelom nagrade Sibili Petlevski, tportalova nagrada dobila je trećeg laureata.
Vrijeme laži
ČitajMe.com, Jasenka Begić, 18.3.2014.
Ti kažeš: Ovo je fikcija.
Ja kažem da nije.
Ti kažeš da lažem.
Quien sabe?
Karl Armgaard Graves
Roman Vrijeme laži prvi je dio nekrografije Tabu (uz Bilo nam je tako lijepo! i Stanje sumraka), a ključna osoba čiji je život ”poslužio” kao temelj gradnje priče jest pravnik i psihoanalitičar Viktor Tausk, nekadašnji učenik Sigmunda Freuda (s kime se kasnije sukobljava i odbacuje njegova učenja), također poznat po svojim vezama s brojnim tadašnjim intelektualcima, osobito s Helene Deutsch i Lou Andreas-Salomé.
Autorica već na samome početku djela govori kako se pred čitateljem nalazi isključivo fikcionalno djelo, usprkos osjetnome broju dokumentarističkih elemenata. Život Viktora Tauska poslužio je kao polazišna točka, no njegova smrt jest ono što je prvenstveno predmet zanimanja i istraživanja. Kao dodatak romanu priložen je ”Popis stvarnih, izmišljenih i domišljenih likova” u kojemu autorica jasno i pregledno ispisuje sva imena koja se pojavljuju u tekstu, kao i njihovu pozadinu, zanimanje, interese, vrijeme u kojemu su živjeli i međusobne veze. Pod imenom Tvrtko stoji: hrvatski pisac. Čovjek koji je ”vidio svijet za koji većina ljudi misli da ne postoji”. Domišljen lik. Tvrtko iz Vremena laži je lik sastavljen od elemenata biografija i svjedočanstava jednog Tvrtka (T. Zane) i jednog Vlade (V. Gotovac). Tvrtko, autoričin sugovornik u romanu, tvori mnogo veću ulogu nego što se to može odmah naslutiti – svojom vlastitom biografijom na razini sižea zaokružuje priču u trenutku Hrvatskog proljeća, dok u fabulativnom smislu, kao ravnopravni sugovornik autorici, funkcionira kao poticaj njezinome pripovijedanju.
Mnogo toga je o životu Viktora Tauska do danas ostalo nepoznato i neistraženo, sasvim je sigurno da je za ono vrijeme živio nevjerojatno odvažnim i nekonvencionalnim životom te da su njegova psihoanalitička istraživanja uvelike pomogla boljem razumijevanju suvremenoga društva. Njegova smrt bila je dvostruka; istovremeno se upucao pištoljem te objesio, a tek samo jedna od mnogih autoričinih stilski izvanrednih misli o uzrocima i okolnostima te smrti jest sljedeća: Sistematičnost Viktorova čina – jer on se istodobno ustrijelio i objesio – svjedočila je potpunu vjeruju u ništavilo. Bilo je to više od razočarenja, puno više od konačnog odustajanja. (...) Premda je proveo čitav život u borbi protiv raznolikih oblika manipulacije čuvstvima i nametanja sustava vrijednosti u tradicionalnom obiteljskom odgoju, preko hipokrizije ljubavnih i prijateljskih odnosa, manipulacije patriotizmom i idejama u znanosti, do susreta sa sve bolje organiziranim mehanizmom navođenja masa na kolektivno ludilo politike – Viktor iznenada shvaća da nije uspio biti sretan, a još manje slobodan. (...) Baš kao da je rat bio svemu kriv – ili manje sam rat, a više poratni gubitak iluzija!
Vremenski presjek koji je prisutan u romanu služi kao konstantan lajtmotiv – laž i obmana, u kakvome god obliku dolazili, jednostavno nemaju svoj kraj; iako se autorica usredotočuje na razdoblje od raspada Austro-Ugarske do sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, ona ističe povijesne okolnosti i političke manipulacije kao svevremenski uzrok tragičnih sudbina intelektualaca, kao i onih koji tu manipulaciju ipak ne uspijevaju prepoznati. Autorica je detaljno istražila povijesni kontekst koji je korišten kao narativna podloga, osobne biografije, najvažnije točke života likova i njihovu povezanost, te kao što i sam naslov upućuje – laž i tabu kao ono što sva društva i sve povijesne epohe imaju za zajedničko i univerzalno.
Povijest pišu pobjednici, povijesna istina i kulturno sjećanje stoga su veoma krhki i podložni nerijetkome iskrivljavanju. U moru laži postavlja se pitanje kako možemo znati što se zaista zbilo i u kolikoj je mjeri zaista ispravno ono što piše u udžbenicima povijesti? Kultura određenoga trenutka uvjetuje kakav će biti društveni stav prema (ne)konvencionalnosti, seksualnosti, ženskim pravima, obitelji, vrijednostima, ratu, revoluciji, političkoj manipulaciji, znanosti i umjetnosti. Autorica progovara o svakome od tih motiva i zasebno i u odnosu s drugima, pritom odbacujući konformizam i kompromise – ključ sretnoga života nalazi se u slobodi duha, usprkos činjenici kako je onaj vladajući uvijek i nasilno želi prisvojiti sebi.
Povijesni period na koji se autorica osvrće započinje prijelazom iz devetnaestoga u dvadeseto stoljeće; vrijeme je to obilježeno nevjerojatnom količinom društvenih, političkih, ekonomskih, umjetničkih i tehnoloških promjena. Uslijed tih promjena, intelektualci se zalažu za individualnost i slobodu, osobni napredak i nesputavanje čuvstava. Isto tako, uslijed tih promjena ti isti intelektualci nestaju ili od svojega nauma odustaju pod državnim pritiskom. Sibila Petlevski stoga propitkuje što je s pojedincem u određenome povijesnom trenutku koji postaje žrtvom kulture u kojoj je rođen, i tko je zapravo onaj koji upravlja tom kulturom i ljudskim sudbinama?
Ovaj roman zaslužuje iznadprosječnu ocjenu; iako je jasno vidljivo autoričino poznavanje književne tradicije i psihoanalitičkih teorija, nisu izgubljene jasnoća i narativna dinamika. Čitatelj biva uvučen u burne prevrate dvadesetoga stoljeća te u društvene odnose kojima su zaista rijetki pristupili na ovako svjestan i jednostavno izvanredan način.
