U svrhu poboljšavanja vašega iskustva pregledavanja ova stranica koristi kolačiće. Prema regulacijama Europske unije potreban nam je vaš pristanak za postavljanje kolačića. Saznajte više .
Unearthly Expression of His Hands
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 33,20 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
-
Original language: Croatian
-
Pages: 244
-
Date of Publication: November 2017.
-
ISBN: 978-953266909-1
-
Type of Binding: hardback
-
Format: 204 mm
-
Weight: 315 g
-
Lowest price in the last 30 days: 0,00 € / 0,00 kn
Unearthly Expression of His Hands tells the story about the assassination of Archduke Ferdinand in Sarajevo. It builds the argument that the murder of Franz Ferdinand is the result of the modernization and enlightenment that Habsburg authorities carried out in Bosnia. Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović and other comrades were true children of the epoch, educated on 19th century novel, poetry of Walt Whitman, Russian anarchists and assassins. Vienna educated them and gave them the opportunity to conquer and fulfill their illusions. Bosnia and the Western Balkans have never been more European and closer to Vienna, Berlin and Paris than at the moment before the Gavrilo Princip took the fatal shot.
Miljenko Jergović wrote a novel and a preparation for the novel at the same time. Unearthly Expression of His Hands is a documentary text, written in a manner of other great documentary texts, that was supposed to be foundation for building a great fiction. But is it? Is this all true, or is it a fictional story, a youth adventure novel with sad ending?
Unearthly Expression of His Hands is one of those books that makes every reader return to it over and over again, that makes you think and ask questions; it is the book that approaches the history of this region without any ideological burden. It tries to understand and illuminate one particular era and with the help of fiction it tries to bring to life people and events that possibly determined our fate and fate of the continent.
"Speculations about possible streams of history are meaningful only if they lead us to a deeper and more comprehensive understanding of this one flow of history that came into being. In order for this to happen, life must be seen in a vast totality. And that was what Miljenko Jergović did in book Unearthly Expression of His Hands. It is not my intention to write a review, but in this time when this region is under threat of history repeating itself, I point to the importance of this study, which can be read as sketch for the novel, as a treatise, as an essay, and ... and it is a book that you read in one sitting!"- Dragan Velikić
Rights sold to:
Srbija, Booka
Italy, Nutrimenti
Poland, Sedno
Pedantna i strasna kronika sarajevskog atentata 1914. godine
Davor Špišić, Jutarnji list, 22. 12. 2017.
“Večer, prošlo je deset sati, kada je u Obljaju, na vrata Principovih, zalupao žandar, njihov rođak, i naložio im da se odmah jave ispostavi u Grahovo, jer je ‘Gavro ubio Verdinanda’“ - prva je rečenica kojom Miljenko Jergović otvara hrestomatiju masakra jedne mladosti, budućnosti nestale u sunovratu civilizacije.
“Nezemaljski izraz njegovih ruku” čudan je, nestvaran otisak duše zapisivačeve. I jest i nije roman (...“u romanu koji pišem, ili od njegova pisanja upravo odustajem“, dijeli autor zagonetku s čitateljem), fiction je toliko koliko je svaki dokument brutalno maštovitiji od najluđe mašte. Samo majstori su u stanju prve rečenice prozne bujice - poput one legendarne Tolstojeve za “Anu Karenjinu” - napisati tako da se u njima zrcali sva ostala rudača usijanog rudarenja. Jergovićeva meštrija jest od takve sorte. Citirana prva rečenica njegove metažanrovske građe o Gavrilu Principu komotno je mogla ostati usamljena. Taman da je autoru nakon prve rečenice i ponestalo neimarske sape, sve bi dospio reći.
Ludilo historije
Ne može se ogoljenije a snažnije izvijestiti (imamo dojam da Jergović u real timeu reporterči iz šipražja uz Gavrilovu rodnu kuću) kako je te proklete noći 28. lipnja 1914., luđakinja povijest kidisala na prag ubogih sporednih ljudi i u par tričavih sekundi smrvila im spokoj zauvijek. Više od stotinu godina traju varijacije te pohlepne provale mahnite historije. ”Što su tad pomislili, jesu li se uplašili, ili su bili ponosni - kao što je pretpostavljeno u dugo uzdizanom mitu o vidovdanskim herojima i njihovu mučeništvu - nećemo nikada saznati”, elegično i zabrinuto svjedoči Jergović, premošćujući vremensku razliku.
Duboka ljudska zabrinutost i gorka nemoć natapaju autorovo predivo istkano od gomila pitanja na koja je razumu nemoguće odgovoriti. Samo ludilo historije uvijek ima odgovore na sve. Najčešće krvave. “Nadvojvoda je bio simbol vlasti, bio je tiranin. Da je o njemu razmišljao kao o čovjeku, Gavrilo Princip ne bi pucao (...) Ima li slobodnijega ljudskog stvora od učenika šestog razreda gimnazije koji se odlučio žrtvovati za ideju? Savjest mu je mirna: on neće pucati u čovjeka, nego u nadvojvodu.
To što čini je tiranoubojstvo”, piše Jergović, briljantno prenoseći neumitnu sekundažu koja je jednog fragilnog dječaka, fantasta i zaljubljenika u Whitmanovu poeziju, dovela pred strašan izbor. Pedantno i strastveno istražujući okolnosti atentata na austrijskog nadvojvodu Franju Ferdinanda, koje su iz Sarajeva, lipnja 1914., zapalile spremne globalne bačve baruta, Jergović ponire u onaj blatni sfumato svih ratova. Onaj nazadni truli humus koji tako tragično miješa herojstvo i egzekuciju, patose domoljublja mijenja za teror ksenofobije i pohlepe, a na površinu serijski izbacuje - žrtve.
U prvom dijelu, naslovljenom “Atentat”, Jergović fascinantnom lakoćom rekonstruira taj fatalni dan kad je doista počelo stoljeće kaosa (i, budimo realni, još se nije završilo), kombinirajući formu trilera, gotovo pulpovske mekoće luzerskih antijunaka, romana ceste, političkog eseja i sočne novinarske reportaže. Tako prirodno a sugestivno luta kroz sva metafizička i stvarnosna referentna polja s Gavrilom Principom kao demijurgom: kuražno maniristički uvodi Ivu Andrića, Tina Ujevića, Franza Werfela, Abdulaha Sidrana, Vladimira Dedijera (i njegovo djelo “Sarajevo 1914.”), Bulajićeve i Hadžićeve filmove o Sarajevskom atentatu, slučajnu židovsku svjedokinju mitskog atentata kasnije pronalazi kao žrtvu Jasenovca...
Citiranje Andrića
U drugom dijelu (“Razrada”) Jergović potpuno zalazi iza scene protagonističke historije. Pišući fikciju o mladim anonimnim žrtvama, pravoslavne, muslimanske i katoličke vjere, koji u usputnim kasabama dobivaju vijesti o atentatu koji im posljedično raznosi živote u paramparčad: “Jesi li ti taj i taj, pita me jedan, visok, žut kao komušina, s ožiljkom pored oka, u mraku bi ga poznao, samo da ga vidim. Jesam, rekoh, ja sam Marko Besarović. A u ruci mu kamen, onaj okrugli, iščupan iz kaldrme u nečijoj avliji, pa ga frljačnu u izlog dućana.
Ovo ti je za nadvojvodu, Vlašino! govori i sve me u oči gleda.” Za naslov jednoga od poglavlja Jergović je uzeo citat iz Andrićeva eseja, pisanog desetak godina nakon atentata: “Mirnog hleba mi smo željni”. Strašno točna rečenica a oko nje je Jergović ispleo knjigu novog postanka svih nas. I naše žudnje da jednom više taj kruh u miru stvaramo, u miru ga blagujemo. Jednostavno se čini, al’ ljudi učas fukare postanu i zaborave na ovu esencijalnu želju.