Marathon Runner
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
-
Original language: Croatian
-
Pages: 160
-
Date of Publication: November 2020.
-
ISBN: 978-953358290-0
-
Type of Binding: hardback
-
Format: 204 mm
-
Weight: 290 g
-
Lowest price in the last 30 days: 0,00 € / 0,00 kn
What are the limits of man’s stamina, how much can a human body, and brains, take while running – running a marathon, no less? A marathon runner himself, who completed six international marathons over the past few years, Nebojša Lujanović speaks about the ups and downs, the persistence it takes to even train for such a demanding discipline, to travel, out of love and on his own devices, to faraway destinations and run 41.195 kilometers. This is a book about pain and courage it takes to set out to run, about the pleasure a victory, primarily over oneself, gives, about a feeling of solidarity shared among hundreds of marathon runners.
Marathon Runner, however, is not a book about running; it is first and foremost introspection of a man up against everything, who needs to clear out his dilemmas, fears and defeats to even move on with running, with life. Marathon Runner is a book about not giving up, a prose inspiring readers to become aware of the challenges in their lives, to observe the paths to cross and how to channel the trials to become a better person. A marathon is the most accurate metaphor of the road a man needs to take to know himself and others.
World Rights Available
Hajka je postala oblik kulture koju živimo
Denis Derk, Večernji list, 29. 11. 2020.
Hvaljenom piscu i znanstveniku Nebojši Lujanoviću u nekoliko dana objavljene su dvije knjige. Roman “Maratonac”, šesti Lujanovićev roman koji je objavila je Fraktura, a znanstvenu knjigu “U rovovima interpretacije – strategija i tragedija nelegitimnog čitanja” Naklada Ljevak. Otkada smo prošli put razgovarali s Lujanovićem, on je postao zaposlenik na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje u zvanju docenta drži nastavu iz teorije književnosti i kulturalnih studija. Aktivni je i maratonac.
Vi ste u isto vrijeme objavili dvije knjige? Znači li to da se jako puno piše ili je to slučajnost?
To je slučajnost, jer to nije pametno ni autorski ni izdavački. Situacija s pandemijom dosta je toga poremetila i sigurno nije bio plan da obje knjige izađu u jednom tjednu. No, COVID je pogodovao da obje knjige završim u ljetnom razdoblju. Da nije bilo karantene, ova znanstvena knjiga još ne bi bila završena, a roman je ionako već odavno bio gotov.
Roman se zove “Maratonac”, a široj javnosti možda i nije poznato da se i vi bavite maratonom. Je li to roman koji ste najlakše napisali?
Zapravo jest. Kada sam roman završio i nisam znao je li to štivo za objavljivanje, ohrabrili su me Semezdin Mehmedinović i Miljenko Jergović. Nisam znao je li takav tekst ikome zanimljiv i da takvo što može biti tema jer nisam nikada razmišljao o maratonu kao temi romana. S druge strane, u suvremenoj hrvatskoj književnosti sporta baš i nema. To je očito neki sklizak teren na kojem je čovjeku u opasnosti da upadne u banalizaciju. Kako su reakcije na sve strane pozitivne, čini se da je zanimljiv i širem krugu ljudi od tih petnaest maratonaca koji su stavljeni u knjigu.
Hoćete li imati neku sportsku, maratonsku promociju ovog romana?
Planirana je uobičajena promocija u Frakturinoj knjižari u Zagrebu za sedam dana. A bilo je prijedloga u stilu, dođi k nama, otrči utrku i napravi promociju knjige i onda ćemo dijeliti i prodavati knjigu. Ali ja ne mogu otrčati toliko maratona u mjesec dana, i to ne zato što to ne mogu izdržati fizički, nego nemam vremena uz djecu.
Knjiga “U rovovima interpretacije” o Ivi Andriću najavljuje se i kao znanstvena parodija. O čemu se tu zapravo radi?
Okidač su bile bošnjačke interpretacije da je Andrić mrzitelj muslimana. Htio sam istražiti na koji način oni interpretiraju i čitaju Andrića jer sam vidio da se isti obrazac primjenjuje i kod drugih autora. Htio sam kreirati model tzv. nelegitimnog čitanja. Našao sam deset sastavnica po kojima se manipulira tekstom. Ta je manipulacija izvedena s pomoću točno deset jednostavnih koraka. Nakon što sam definirao taj model, malo sam se feralovski zaigrao, pa sam se išao zafrkavati i po istom modelu dokazivao da je Andrić mrzio kršćane. To naoko funkcionira kao znanstveni tekst, ali nakon svakog pomnog čitanja jasno je da je to parodija i da nema veze sa znanošću. Kada sam to napravio, vidio sam da, ako se model nelegitimnog čitanja pusti u javno čitanje i tu zakotrlja, rezultira hajkom. Onda me zanimao taj obrazac hajke. Uočio sam ga i u srpskom tretmanu Basare, crnogorskom tretmanu Nikolaidisa... S obzirom na broj čitatelja i lavinu koju izaziva, jer takav tekst može steći čitanost od pet tisuća klikova ili pregleda u samo sat vremena, što jedan roman ili kratka priča ne može u dvije godine, shvatio sam da je to karakteristika kulture koju živimo. I tu sam došao do stava da je hajka možda najreprezentativniji oblik kulture koji živimo.
U Rijeci ste u petak bili gost tribine o Andriću na kojoj se govorilo i o knjizi Michaela Martensa o Andriću. Koji je vaš stav o toj knjizi, o kojoj se dosta pisalo i u regiji i u Europi?
Nema tu nekih novih i nepoznatih činjenica. Nešto malo je dopunjeno oko nekih sitnih rupa, ali sve je to uglavnom poznato. Ali Martens je uložio silan trud da sve to stavi na jedno mjesto i sistematizira. Malo su mu zamjerili nekoliko mjesta na kojima se poskliznuo s nekim kvalifikacijama o Krleži i umanjivao njegovo značenje, za što je rekao da će ispraviti u drugom izdanju. Osim nekoliko minornih grešaka, knjiga je uravnotežena. Ona je jedina moguća verzija koja je prihvatljiva i to zato što ju je pisao netko izvana. Meni je bilo smiješno što su neki srpski kritičari istaknuli da je Martens knjigu o Andriću pisao iz neke kolonijalističke perspektive. Takvu knjigu je i mogao napisati samo stranac i poželjno je da ju je napisao stranac. Jer da ju je pisao netko iz Hrvatske, možda bi zanemario Andrićeve zrelije radove i previše isticao poeziju, da je pisao netko iz Srbije, možda bi izvukao eseje i slično. Ne znam kako bi ta knjiga izgledala da se pripadnik bilo koje tri strane uhvatio ovakvog pothvata. Mislim da je ova knjiga koju je napisao Nijemac najbliže nekom uravnoteženo pogledu.
To znači i da je Andrić još zanimljiva literarna činjenica strancima?
Dapače. Martens je uložio u nju silan trud, ali ima pripovjedački nerv s pomoću kojega je izvadio najinteresantnije i pitko napisao knjigu. Neki su dijelovi beletristički dinamični i intrigantni. Takve su epizode s Hitlerom i neke diplomatske epizode uoči Drugoga svjetskog rata. Zanimljivo je opisao i odnos Principa i Andrića. Ti se dijelovi čitaju gotovo kao krimić. Martens ima pripovjedačku žicu pa je tešku materiju pretvorio u zanimljiv tekst. To nije lekcija o Andriću, nego lekcija o Prvome i Drugome svjetskom ratu, uspostavljanju socijalizma i njegovom kasnijem funkcioniranju. To je presjek jednog stoljeća i ovih kultura, tako da oni koji nikada nisu čitali o Andriću imaju što saznati iz ove knjige.
Maraton, pisanje, život
Strahimir Primorac, Vijenac, 25. 2. 2021.
U početku mi se činilo da bi se nova knjiga Nebojše Lujanovića Maratonac mogla u ponečemu dodirivati s „memoarima o trčanju i pisanju“ Harukija Murakamija naslovljenima (Carveru u počast) O čemu govorim kada govorim o trčanju (2007). Danas u svijetu najpoznatiji suvremeni japanski pisac govori u toj knjizi o svojim pripremama za Njujorški maraton 2005. i općenito o ljubavi prema trčanju, o tome što mu ono znači u životu i u književnom radu. Upravo tih godina, početkom novog milenija, kad je Murakami prebacio pedesetu i imao već više od dva desetljeća maratonskog iskustva, mladi je Lujanović, u ranim dvadesetima, počeo trenirati i trčati maratone te je sada, nakon petnaestak godina sudjelovanja u tim utrkama, o tome napisao knjigu. I da odmah raščistimo: neke labave dodirne točke između tih dvaju trkačkih i spisateljskih iskustava, po prirodi stvari (tema), postoje, ali ništa više od toga (što čitatelji vrlo lako mogu provjeriti usporede li Lujanovićev roman s Murakamijevom knjigom, koju je u hrvatskom prijevodu Voje Šindolića s japanskoga originala u nas objavila nakladna kuća Vuković&Runjić još 2012).
Murakamija je na trčanje, a poslije i na bavljenje triatlonom – kako je izjavio u intervjuu – motivirala prije svega briga za vlastito zdravlje: kad se posvetio književnom radu, koji zahtijeva dugotrajno sjedenje, znao je da mora održavati fizičku formu, prestao je pušiti, a s vremenom je shvatio da je ta fizička komponenta iznimno važna i za održavanje usredotočenosti i kreativnosti na potrebnoj visokoj razini. Motivacija protagonista Lujanovićeva romana, ujedno njegova pripovjedača u vrlo rijetko rabljenu drugom licu jednine, drukčije je prirode. Na jednome mjestu on kaže da bi knjiga u kojoj bi opisao povijest svoga života morala nositi odbojan naslov Povijest puzanja: „Ona [tj. povijest], seže i dalje, dokle god pamtiš svoje pretke. Egzistencije potrošene u trpljenju i čekanju trenutka kada će se srećom ili tuđom milošću podići na noge. To si dobio u nasljedstvo. Čekaš, moliš, priželjkuješ... Usađeno ti je, sve što bi želio uzeti sam, a nije ti došlo po sebi, vjerojatno ti i ne pripada. Takvi kao ti, kažu, uspjet će jedino ako prođu ostalima ispod radara. Neprimijećeni. Puzajući. To je samo jedna od brojnih stvari koje odbijaš prihvatiti. Zato si odrođen, iskorijenjen. Zato je povijest tvog života, umjesto Povijesti puzanja, postala Povijest trčanja.“ Pri čemu je „maraton [= trčanje] poligon za vježbanje života“, a „život jedna neglamurozna periferijska utrka bez publike i nagradnog fonda.“
O čemu govori Lujanovićev Maratonac? Odjeven u sportski dres, roman ipak ne pripovijeda o natjecateljskim dražima sporta, nego prije svega o nezadovoljnom mladom čovjeku punom nedoumica, sumnji i strahova, koji je trpio od malih nogu, koji je neprestano u nevolji i koji vidi da su mu sva vrata zatvorena. Rat u Bosni, bijeg u Hrvatsku, stalna seljenja, razvod roditelja, socijalna pomoć, fakultet uz desetke poslova. Nakon čak dviju diploma desetogodišnja nezaposlenost, što ga silno muči jer se od njega očekuje da preuzme odgovornost za majku i mlađu sestru i brata; uvijek je stranac, na svakom mjestu na koje pretendira „imaju nekog svog. A ti nikad nećeš biti njihov.“ „Ništa posebno ni veliko ne tražiš, svoje malo mjesto za mirno trajanje, i nigdje ga ne nazireš.“ Unatoč svemu tome, unatoč socijalnim, psihičkim, identitetskim i drugim zidovima protagonist se romana ne predaje, ponavljajući: „Uvijek se isplati boriti. Pa čak i kad znaš da ćeš biti poražen.“ Traži izlaz u trpnji („to je tvoja struka“), u logici izdržljivosti. Maraton je metafora samoće i snažnih bolova, kupka kroz koju se mora proći da bi čovjek spoznao svoje mogućnosti.
Maraton, pisanje, život tri su ključna pojma u romanu, između kojih se povlače brojne paralele i gradi priča o njegovu glavnom junaku koji je, među ostalim, (i) pisac. „Bol je trčanje, ali što je uspjeh u trčanju? Bol je pisanje, ali što je nagrada na kraju toga? Bol je život, a gdje su onda ti trenuci između koji opravdavaju sve?“ Odgovori se moraju pronaći na sva tri pitanja, inače nema motiva i snage za dalje. Na prvo pitanje odgovor se možda i može naći, ali kako naći na ostala dva? Jedan od razloga što netko trči maraton jest da će prvi odgovor povući za sobom ostale. „Nikakve razlike između trčanja maratona i pisanja romana nema. (…) Nitko se ne odlučuje na maraton ili roman preko noći. Ili, ako se odluči, to neće biti baš neko prolazno vrijeme. Oboje nameće dugi period isposničkog života. Ima nešto privlačno u tom odricanju, svođenju cijelog bića na minimum želja i interesa. Pretvoriti se sav u jednu misao. Izdržati, dovršiti.“ Izdržati – upravo je to zaključak protagonistove potrage: „Jer, ako započinješ putovanje, započni ga samo ako si siguran da ćeš ići do kraja. U trčanju. U pisanju. U svemu. Do kraja. Sve drugo osim toga je poraz.“
Lujanović je roman, u kojem je vjerojatno dosta autobiografskog materijala, manje ili više izmijenjenoga u odnosu na zbilju, komponirao iznimno brižljivo. U fragmentarnu strukturu njegovih šest poglavlja, koja dinamiziraju elementi različitih žanrova te vremenska i prostorna skokovitost, odlično su se uklopile kratke priče o nekolicini čudaka, neobičnih likova iz tog posebnog, malo poznata svijeta. Evo dobre knjige koja nam je donijela dašak tematske i formalne svježine.
Predstavljanje BestBook knjige mjeseca: Maratonac Nebojše Lujanovića
4. 12. 2020., Knjižara Fraktura, Zagreb
