Ivana Sajko

Ivana Sajko (Zagreb, 1975.) spisateljica je i kazališna autorica. Njezina su dramska i prozna djela prevedena na više jezika te igrana na pozornicama diljem svijeta, često propitujući konvencije odnosa teksta i izvedbe. Četverostruka je dobitnica nagrade za dramu Marin Držić. Dobila je i nagradu za prozno djelo Ivan Goran Kovačić, nositeljica je Ordena viteza za književnost i umjetnost Republike Francuske, a s prevoditeljicom Alidom Bremer primila je prestižnu njemačku nagradu za književnost koju dodjeljuje Haus der Kulturen der Welt u Berlinu.

Do sada je objavila zbirke dramskih tekstova Smaknuta lica (2001.), Žena-bomba (2004.) i Trilogija o neposluhu (2012.), romane Rio bar (2005.), Povijest moje obitelji od 1941 do 1991, i nakon (2009.), Ljubavni roman (2015.), Male smrti (2021.),  teorijsku knjigu Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (2006.) te slikovnicu Dječak s gušterovim repom (2023). U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je CD Misa za predizbornu šutnju (2004.)

Sa sinom Yvesom i psom Puntinom živi u Berlinu.