Fakiri
-
Jezik izvornika: francuski
-
Prijevod: Vlatka Tor
-
Broj stranica: 304
-
Datum izdanja: rujan 2016.
-
ISBN: 978-953266797-4
-
Naslov izvornika: Fakirs
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 400 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Iz pariškog Odjela za samoubojstva odlazi se samo u prijevremenu mirovinu, depresiju, ili na drugi svijet — s cijevi službenog pištolja u ustima. Sve su te opcije kolege priželjkivale Guérinu, ali nitko nije mogao predvidjeti da će se on ondje osjećati kao riba u vodi. Okružen pričama ljudi koji su si oduzeli život, nadmoćni um usamljenog poručnika napokon se može prepustiti svojoj opsesiji: traženju skrivenih niti što ih povezuju.
Čovjek koji gol trči autocestom ususret kotačima kamiona, muškarac koji se s terase muzeja baca na kostur kita ili američki fakir koji je na pozornici nedavno iskrvario do smrti — Guérin u svemu nazire obrazac, a taj sve manje ima veze sa samoubojstvom.
No moguće je i da samo gubi razum.
Nezaboravni istražitelj iz Odjela za samoubojstva i prijatelj mrtvoga fakira, doktorand psihologije John Nichols, slučajan su ali fascinantan istražiteljski par, dva prava mala remek-djela u galeriji osebujnih likova kojima Varenne plete svoju mrežu od ubojstava i visoke politike, genijalnosti i ludila, oporog humora i mračnih strasti.
Fakiri su roman nevjerojatnog tempa i opijajuće atmosfere, a majstorstvo kojim je Antonin Varenne u njemu ocrtao dubinu i stranputice ljudske psihe zasluženo ga je lansiralo u sam vrh europskog kriminalističkog romana.
Antonin Varenne novi je mesija kriminalističkog romana.
Le Point
“Sve je tu: uvrnut, a ipak posve uvjerljiv zaplet koji spaja političku urotu i perverziju, policajac bez iluzija koji trune u svom kutu uz starog depresivnog papagaja, ali i dalje pokušava spasiti čast jedne skroz-naskroz korumpirane ustanove, epidemija spektakularnih samoubojstava koja su možda izmanipulirana.”
Le Monde des Livres
“Izvanredno prikazani likovi na kojima je sudbina već ostavila traga, realistični dijalozi, situacije najblaže rečeno neobične — Antonin Varenne neosporno posjeduje onaj plam koji riječima udahnjuje život.”
Le Figaro
“U likovima pronalazimo nešto poetsko i filozofsko, određeni pogled na nasilje koji poziva na pomno razmišljanje o pukotinama društva.”
L’Express
“Intrigantno djelo, s odvažnim i iznenađujuće dirljivim svršetkom.”
Guardian
“Antonin Varenne ima stila. Svaka rečenica je kao udarac šakom, svaka riječ kao rez skalpela.”
Marie France
“Zaplet i likovi su iznenađujuće originalni, a pesimizam priče ublažen je Varenneovim neizmjernim ljudskim suosjećanjem.”
Sunday Time
Svijetli primjer noira
Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 19. 11. 2016.
Dajte dvojici potpuno nesukladnih pisaca isti siže ili, još bolje, nekoliko istovjetnih pretpostavki priče, i dobit ćete dva savršeno neusporediva rukopisa. Da su se, recimo, motivima posijanim između korica romana “Fakiri” (na hrvatski ga je prevela Vlatka Tor) Antonina Varenna zabavljali ozloglašeni rutineri krimića poput, recimo, Leeja Childa ili Jamesa Pattersona, rezultat bi bile knjige potpuno na visini - ili je ipak uputnije reći dubini? - njihove profesionalne reputacije: predvidivo dosadno štivo ispražnjeno od svakoga razloga i smisla, prekrcano plošnim, papirnatim likovima, napisano neuzbudljivim i siromašnim činovničkim jezikom.
Gotovo svi klišeji loše krimi-proze mogu se tu naći. Imamo traumatiziranog bivšeg vojnika s ratnim iračkim iskustvom i stažem CIA-ina čovjeka za prljave poslove, zatajenu i, naravno, nakaznu vertikalu moći u kojoj se skladno prepliću visoka politika i obavještajno podzemlje, ucjenu, truplo, kovčeg pun para, svojeglavog istražitelja kojemu je zapisan gubitnički usud...
Od takvoga materijala lako je raspisati još jednu suvišnu knjigu za kojom valja posegnuti jedino ako vas čeka prekooceanski let, a sa sobom niste pronijeli nikakvo pristojnije štivo. Antonin Varenne uspio je, međutim, izvrnuti naglavce sve žanrovske standarde i očekivanja te napisati moćan libar.
Njegova priča otvara se kao narativni paralel-slalom čiji protagonisti isprva nemaju nikakvih dodirnih točaka. U prvome rukavcu romana upoznajemo poručnika Guérina iz Odjela za samoubojstva pariške policije, službe u kakvoj obično skončaju kadrovi koji su ozbiljno zaribali, ne dovoljno za nečasni otpust ili slanje u mirovinu, ali bez ikakvih nada u promaknuće. On živi s ostarjelim papagajem svoje pokojne majke i pomalo mu nalikuje: obojica se ranjavanju kompulzivnim češanjem. Guérinov sidekick je pripravnik Lambert, lojalni mladac iz predgrađa, dizajniran kao tipičan splitski posjetitelj kladionice. Umjesto jakni, on mijenja gornje dijelove trenirki s amblemima nogometnih klubova.
Dok upoznajemo ovaj dvojac koji pokušava rasvijetliti okolnosti jedne zagonetne pogibije koja se doima kao suicid, pripovjedač uvodi i drugog važnog nositelja priče, Amerikanca Johna Nicholsa koji povučeno i čudački živi u indijanskome tipiju na rubu sela u nekoj francuskoj zabiti. Doktorand je psihologije koji je, čini se, odustao od znanstvene karijere, pa po cijele dane napinje luk i cilja strelicama u sitnu divljač ili stabla.
Njegovu rutinu narušit će poziv iz američkog veleposlanstva. Bit će pozvan da identificira tijelo svoga prijatelja Alana Musgravea, traumatiziranog ratnog veterana, narkomana i homoseksualca, zagonetnog i opskurnog tipa koji je za život zarađivao izvodeći fakirske točke u nekome klubu loše reputacije, u kojemu je i skončao uslijed, kako se čini, kobne greške prilikom nastupa.
Kako vrijeme bude odmicalo Guérin i Nichols će se upoznati, a njihovu vezu osnažit će zajedničko uvjerenje kako Musgrave nije stradao ni nesretnim slučajem niti slobodnom odlukom da si oduzme život u pomnjivo režiranoj točki, nego da je žrtva ubojstva iza kojeg stoji čitava kriminalna hobotnica u kojoj imamo i mafijaše iz pariških predgrađa na lošemu glasu i visoko pozicionirane face iz američkog veleposlanstva.
Hvala na pitanju, Varenne nije metronomski precizan narator koji s besprijekornom zanatskom vještinom zapliće intrigu i suvereno drži sve pripovjedne konce u rukama. Dapače, netko manje obziran od potpisnika ovih redaka mogao bi mu čak prigovoriti i da je pomalo šlampav. Unatoč tome, “Fakiri” se čita kao punokrvni page-turner koji vas tjera da jurišate kroz njegove stranice ne mareći koliko je sati i trebate li se sutra rano ustati.
Svoju publiku ovaj roman ne zarobljava zapletom koliko maestralnim likovima. Na pamtim kad sam zadnji put na jednome mjestu zatekao toliko osebujnih, iščašenih, ako hoćete i potpuno bizarnih karaktera koji su tako uvjerljivo predočeni da ih htjeli-ne htjeli morate doživjeti kao sasvim obične, prosječne, neupadljive persone. Svi, ali doslovce svi likovi o kojima Varenne piše obilježeni su gubitkom, nesrećom, nekim sudbonosnim, nepopravljivim felerom.
Uz nabrojene junake, tu je i cijela galerija odioznih tipova s policijskom značkom, beskrupuloznih koliko i jadnih. Potom, upoznat ćemo i bivšega zatvorenika koji, premda je već godinama na slobodi, u njoj nikada nije naučio uživati, nego tavori kao izgnanik iz vlastita života, vlasnicu noćnoga kluba jednako zastrtu debelim slojevima šminke i vlastitim, unutarnjim mrakom, umjetnicu u egzistencijalnoj stupici...
Osim što je raskošan karakterološki herbarij uvelih duša, “Fakiri” je i uznemirujuća studija o suicidu, ponajprije njegovoj društvenoj uvjetovanosti. Varenne je, k tome, suptilan pisac s crnohumornim nagnućima koje disciplinirano drži u leru, pa uspješno odolijeva napasti da vlastiti rukopis s romanesknog kolosijeka izbaci na trasu didaktične esejistike. Konačno, ovaj je Francuz meštar baratanja suspregnutim emocijama. Koje čitatelj neće moći potisnuti nakon što sklopi zadnju stranicu bolno dirljiva, neočekivana finala.
'Ne podilazim'
Premda uživa u reputaciji hit-autora, Antonin Varenne odriče svaku pomisao da stvara podilazeći ukusu masovne publike. “Ne pišem s mislima na to hoće li me i koliko ljudi čitati, hoću li ispuniti njihova očekivanja. Tom se metodom pišu ciljani bestselleri, ali je ona potpuno pogrešan izbor želite li uistinu pronaći, vlastiti, autentični glas, izbrusiti stil koji će zrcaliti vašu osobnost”, kazao je Varenne u jednom intervjuu.