Švicarska slikarica Raffaela Zenoni svoju je strast prema slikarstvu oblikovala u jedinstveni umjetnički roman Usnuti u mozaiku u kojem slaže tekst i sliku u mapu izgubljenog grada, ali i dubina duše.
„S glavnim likovima romana već sam bio upoznat preko slika koje su na neki način bile dio naše obitelji. Tako su Selva i njen portret na kojem prevladavaju tonovi intenzivne crvene boje, neobično poredana trojica braće i Marie urešena kamenčićima mozaika te Amael koji se iz svog osnovnog oblika, jantara, uvijek preobražava u nešto drugo bili moji dobri stari znanci s kojima sam se susretao svakoga jutra dok bih se bavio sportom ili uvečer kad bi mi pogled pao na njih dok bih razmišljao o nečemu. Što sam više odmicao s čitanjem, glavne sam likove romana počeo sagledavati u potpuno drugom svjetlu. Slike su počele ne samo hodati već su i razgovarale jedne s drugima i pričale jedne o drugima. Njihovi figurativni i narativni identiteti stopili su se u novu osobnost, a maštoviti je roman otkrio brojne podudarnosti s inspirativnim slikama“, piše Urs Hammer.
Kada Marie, mlada pripravnica u odvjetničkom uredu gospodina Leopolda, dobije u nasljedstvo i odvjetnički ured i raskošnu vilu na jezeru, zna da to mora podijeliti sa svojom tetom Selvom, osobom koja ju je odgojila i bez čije brige ne bi postala nježna, empatična osoba uza sve nedaće koje su je snašle u životu. No jednako tako Marie je svjesna da će joj se život promijeniti. Ta promjena života svih oko nje događa se uz pomoć tajanstvenog dječačića Amaela koji se stvara iz jantara i živi s njezinom tetom.
Vodeći nas kroz snažnu oluju ljudskih emocija, uranjajući sa svojim junacima u potonuli grad iz kojega dolazi i Amael te nedaće koje su se dogodile njegovim stanovnicima, Raffaela Zenoni stvara moćan i složen mozaik. Cjelokupna slika mozaika isprepletena je riječima i slikama, djelić po djelić, od zimskih vrtova, parkova, jezera, kuhinja, ali nadasve raznolikih ljudskih iskustava. Pred čitateljem se rastvara jedan novi, drugačiji svijet, a opet svima poznat jer je intiman.
„Roman sa svakom stranicom postaje sve napetiji jer i glavni likovi postaju sve odvažniji i često odlaze u pustolovne ekspedicije u potonuli grad kako bi ondje proučili Knjigu zahvalnosti. Dvije pripovjedne linije, koje su i vizualno odvojene jedna od druge, na kraju se isprepliću i spajaju u sliku punu nade, optimizma i zdrave doze poniznosti, zbog čega me upravo taj dio romana obično najviše razvedri i najdublje gane. Posebno su me se dojmili kamenčići mozaika. Pomoću tog stilskog sredstva umetnutog u pripovijest poput nekog tajnog koda, autorici i slikarici pošlo je za rukom na duhovit i razigran način povezati obje narativne linije. Život nije slagalica koju ćemo s vremenom složiti i tako sagledati cijelu sliku, do te sam spoznaje došao čitajući roman Usnuti u mozaiku, već mozaik čiji se dijelovi uvijek iznova slažu u drugačijim kombinacijama, otkrivajući nam na taj način neuobičajene perspektive“, navodi Hammer.
Usnuti u mozaiku poziva nas da zaronimo do potonuloga grada, da uđemo u dubine ljudske duše te da s Marie, Selvom, Amaelom i drugim likovima izađemo okrijepljeni znajući da prošlost ne možemo promijeniti, već da je moramo prihvati kako bismo mogli nastaviti dalje. Raffaela Zenoni u ovom je jedinstvenom umjetničkom romanu snažno ispreplela riječi i slike stvorivši začudnu i lijepu suvremenu bajku o ljudima koji čine dobro jer ih to ispunjava.
