Pakiranje za godišnji jedini je stres koji vežem uz dugo iščekivani ljetni odmor o kojem maštam od trenutka čim završe božićno ludilo i groznica siječanjskog sivila. Osoba sam koja se teško odluči što će naručiti u restoranu, koju haljinu izabrati u najdražem second hand dućanu, a kamoli što će spakirati od odjeće i obuće… S knjigama, srećom, takva situacija nije. Budući da u mom radnom vijeku godišnji traje uglavnom dva tjedna, uvijek se vodim tezom da od minimalno tri naslova koja putuju sa mnom jedan mora biti već pročitan, a dva nova o kojima ću svima “trubiti” nakon povratka na užareni asfalt. Po pitanju ostalih uvjeta nisam zahtjevna. Vodim se vlastitim knjižarskim nosom ili poslušam neku od preporuka kolega, prijatelja koje su već dulje vrijeme pohranjene negdje u čitateljskoj memoriji.

Prvi i za mene najjednostavniji izbor onaj je već pročitanog naslova. Ove godine izbor je pao na Genijalnu prijateljicu. Iako bih je voljela jednom pročitati i u Napulju, moja krasna Istra bit će solidna zamjena. S obzirom na to da je zbog serije i predstave u zagrebačkom HNK-u tetralogija nekako opet zaživjela, odlučila sam još jednom krenuti s iščitavanjem i prepustiti se čaroliji feranteovskog pripovjednog stila. O literarnoj vrijednosti njezinih romana i cijele tetralogije već sam istrošila sve riječi, ali ako ste zagriženi obožavatelj kao i ja, svratite do Mislavove na čašicu Ferrante. Kao i sa svakim ponovnim čitanjem, vjerujem da ću biti prepuna dojmova kao da sam ju prvi put pročitala.

Drugi, ali ne tako jednostavan kao prvi, izbor jest preporuka kolega/prijatelja. Našlo se tu more dobrih preporuka, no na kraju me put odveo do Leïle Slimani. Kroz srpanj je Knjižarom prošao uobičajeno veći broj posjetiteljica i posjetitelja te se na mojoj listi preporuke često našao njezin roman U zemlji drugih (topla preporuka da pročitate ako niste). Na moju sramotu, njezini drugi naslovi prošli su mi ispod radara, te sam se na preporuku kolege knjižara odlučila za njezinu Uspavanku. Veselim se upoznati dadilju Louisu te uživati u živim opisima i naraciji ove nadarene autorice čiji je roman nagrađen najvažnijom francuskom nagradom Goncourt. 

Posljednji je i najteži izbor vlastita preporuka. Roman, kratke priče ili možda neko publicističko djelo…? Iako više ronim u dubinama beletristike, ovo ljeto odlučila sam se za avanturu i izbor je pao na Tinejdžerke i druge monstrume Lane Pukanić. Riječ je o zbirci eseja s poznatog feminističkog portala muf koja je objavljena u sklopu Frakturinog festivala Feminizam je za sve. Pročitala sam par naslova koji su obavljeni u sklopu festivala, ali ovaj mi je nekako ostao po strani, strpljivo čekajući. A onda mi je “iskočio”, nekoliko dana prije godišnjeg. Na njega me je podsjetila draga posjetiteljica naše Knjižare koja mi prilikom svakog posjeta zahvali što sam joj za Božić preporučila knjige iz te edicije, a među njima je bila i Lana (koja me i dalje strpljivo čekala). Hvala joj što mi je olakšala izbor koji je trebao biti najteži. 

Veselim se svojim suputnicama koje će mi praviti društvo na plaži, ispod bora ili u lokalnom kafiću. Veselim se svim žustrim raspravama koje ćemo voditi, pitanjima koja će mi postaviti i svojim, ali i njihovim odgovorima. Uz miris i zvuk mora sve je slađe, pa tako i dobro štivo. Znam, znam – treba se i odmoriti, kupati, sunčati, pojesti nešto fino… Ali ono čemu se ja ipak najviše veselim jest (napokon) mir s knjigom u ruci. Pa mirno mi more i vesele čitateljske avanture! 

Helena