Set filma Glava velike ribe, autor fotografije: Domagoj Vujičić
Film Glava velike ribe utemeljen na motivima istoimenog romana Ognjena Sviličića krenuo je u realizaciju! Naime, 19. studenog pod redateljskom palicom Arsena Oremovića, u produkciji Maje Vukić i tvrtke Izazov 365, i službeno je počelo snimanje čiji je kraj predviđen za prosinac ove godine.
Naslovnica knjige Glava velike ribe, izvor: Fraktura
Prema književnom predlošku, film prati komplicirani trokut – dvojicu braće, Traktora i Andriju, i Andrijinu ženu Vesnu – na zagrebačkoj periferiji, u vremenu poraća i međuprostoru između ideala i grube stvarnosti.
Sjajnu glumačku ekipu čine Neven Aljinović Tot, Nikša Butijer i Lana Barić u glavnim ulogama te Vinko Kraljević, Lana Meniga, Ivica Pucar, Sven Šestak, Nenad Cvetko, Marica Vidušić, pjevačica Anezi i naturščici u sporednim ulogama.
Direktor fotografije je Marinko Marinkić, snimatelj tona Igor Šegović, scenograf Dino Topolnjak, slikarica maske Snježana Gorup, dok je za kostimografiju zadužena Katarina Zaninović. Pomoćnik redatelja je Istvan Filakovity.
Film je sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (povjerenici Snježana Tribuson i Kristijan Milić) i HRT-a, a premijera se očekuje u drugom dijelu 2022. godine.
Evo što je kritika rekla o prvom romanu Ognjena Sviličića:
Svojim prvim romanom Glava velike ribe Ognjen Sviličić izvrsno radi isto ono zbog čega smo zavoljeli njegove filmove: pronalazi likove, pretvara ih u ljude i pred njima ne zatvara oči. Mjesto je radnje Hrvatska, vrijeme sasvim sigurno danas, a ono što Sviličić u njima vidi, ono što naposljetku prepoznajemo i sami dok nad njegovim junacima strepimo, smijemo se i očajavamo – netko je vrlo nalik na nas.
Jer Glava velike ribe jedan je od onih romana koji se ne događaju nekome drugome. Upečatljivim prizorima i uvjerljivim portretima, diskretnim humorom te jezikom koji je i književni i filmski Sviličić nam pokazuje svijet omeđen krhotinama rata i ratama kredita, osvijetljen sjajem tržnih centara i TV-ekrana na kojima se pjeva i pleše, plače i psuje… život previše poznat da bi bio tuđi.
Dok piše o tome koliko smo se promijenili i tko smo postali, dok premjerava koliko je daleko čovjek od čovjeka, a Domovina od Tržnoga Centra, autor je samo naizgled neprisutan, samo naizgled bez suda. Taj ćemo sud zacijelo tumačiti kojekako, ali za što god da se odlučimo, u vezi s onim što ga podcrtava neće biti zabune: a to je Sviličićev autorski potpis – ljudskost i želja da razumije.
Add comment