Što ostaje nakon velike ljubavi? Kako nastaviti dalje kada izgubimo osobu koja je bila središte našeg svijeta? Može li ljubav nadići sve, pa čak i smrti? Manuel Vilas istražuje ova pitanja u romanu Mi, snažnoj i emotivnoj priči o ljubavi, gubitku i ponovnom pronalasku sebe.
Više od dvadeset godina Irène i Marcelo živjeli su u bezvremenoj zemlji zvanoj Mi, domovini za dvoje koja ih je štitila od ružnoće i neprijateljstva svijeta. Više od dvadeset godina braka u kojem su ljubav vodili svakodnevno, jednako strasno i predano kao i prvi put: svaki dan proveden zajedno bio je slavlje – nov, jedinstven i neponovljiv. Ali kada nemilosrdna bolest odnese Marcela, Irène otkriva da bez bića koje joj je obasjalo dane ništa nema smisla. Pedeset joj je godina, ima novca, živa je i mora pronaći način da, i onkraj smrti, kao u slavnom sonetu Francisca de Queveda, nastavi njihovu ljubavnu priču. Najveću ljubavnu priču ikad ispričanu.
Roman Mi, kojim je Manuel Vilas osvojio prestižnu nagradu Nadal, bespoštedno je i bolno iskreno propitivanje granica ljubavnog odnosa, putovanje u dubinu duše žene zarobljene u intimnoj, izmaštanoj i smrtnoj utopiji. Dok putuje obalom Sredozemnog mora i u luksuznim hotelima susreće ljubavnike i ljubavnice koji će joj, vjeruje, omogućiti da još jednom dodirne Marcela i spasi ga od zaborava, nešto u Irène počinje pucati: prošlost se muti, sjećanja postaju nesigurna, a Vilasova junakinja mora se otrgnuti plavetnilu Mediterana i suočiti s tamom u sebi.
Pišući odu ljubavi, priču o ženi toliko zaljubljenoj da se čini da je njezina ljubav sposobna prevariti vrijeme, zaborav, pa čak i smrt, Vilas maestralno otkriva njezinu hladnu sjenu – mjesto na kojemu ljubavna priča postaje dramatični triler, a potraga za ljubavlju pokušaj da se spasimo besmisla i iluzija potaknutih samoćom.
Jedan je od najsnažnijih aspekata romana pitanje identiteta. Irène nije samo udovica koja tuguje – ona je žena koja pokušava shvatiti tko je izvan braka, izvan sjećanja na Marcela. Njezini odnosi s različitim ljubavnicima nisu samo pokušaji bijega, već i način da ponovno pronađe vlastitu svrhu. U tom kontekstu Mi nije samo roman o gubitku, već i o ponovnom rađanju. Irène se suočava s vlastitim demonima, ali i otkriva novu snagu u sebi.
Vilas majstorski oslikava unutarnji svijet svoje junakinje, njezine misli i osjećaje, stvarajući slojevit i introspektivan roman koji čitatelja vodi kroz kompleksne emocije žalovanja, nostalgije i ponovne nade.
Vilas istražuje univerzalne teme ljubavi, gubitka i identiteta. Kroz poetičan stil i slojevitu naraciju stvara djelo koje ostavlja snažan dojam i potiče na razmišljanje. Ovo je roman koji ne nudi jednostavne odgovore, već postavlja pitanja koja će dugo odjekivati u čitatelju. Može li ljubav preživjeti i nakon smrti? I što ostaje od nas kada izgubimo one koje volimo?
Roman Mi nezaobilazno je štivo za sve one koji traže književnost koja dira u srž ljudskog postojanja.
