“Život Budimira Lončara je bio neprocjenjivo bogatstvo. Bio je akter tolikih događaja, a u knjizi spominje i neke intimne trenutke političara s kojima je surađivao i družio se. Moj prvi susret s Lončarom je bio 1986. u Parizu kada se održavala konferencija o aparthejdu na kojoj su sudjelovali nesvrstani. On tada još nije bio ministar, ali je razgovarao i družio se sa svim ministrima i državnicima koji su tamo bili. Malo ih ima danas sposobnost da s tolikima razgovaraju iz ravnopravnog položaja. Lončar je bio priznat zbog iskustava koja je imao, a u razgovorima je znao biti neposredan i pokazati interes. Bio je i veoma strpljiv, što je bitna odlika jednog diplomata”, kaže Mirjana Rakić.

Đikića je osim njegova fascinantna života za knjigu posebno inspiriralo kako je gledao u budućnost i promišljao o sadašnjosti.

“Povezao nas je naš zajednički prijatelj i 2017. godine smo počeli s razgovorima. Lekina ideja je bila da razgovaramo o sadašnjosti i budućnosti, za koju je bio jako zabrinut. Bila mi je inspiracija ta njegova briga jer je to bio čovjek koji je iza sebe imao iznimno bogatu povijest. Nisam nikad sreo čovjeka koji je imao tako dug i bogat život, a uvijek je gledao naprijed. Smatrao je da ono što je bilo nije ni upola važno kao ono što će biti. Bilo mu je važno da knjigu što duže dopunjavamo zbog nekih stvari koje su se u međuvremenu događale u svijetu, od pandemije do rata u Ukrajini, ali i ostalih događanja. Knjiga mu je tako bila motiv da i dalje sve pozorno prati i informira se o svemu što se zbiva, i kod nas i u svijetu. Činio je to do zadnjeg dana”, otkriva Ivica Đikić.

Lončar u knjizi progovara o današnjem svijetu, autoritetom svojeg – doslovno – stogodišnjeg iskustva, političke i osobne mudrosti. Kao diplomat koji je karijeru posvetio mirnom rješavanju međudržavnih sporova, s posebnom zabrinutošću govori o globalnoj krizi koja je zatekla ljudsku civilizaciju.

“Lončar je htio kroz ovu knjigu iznijeti svoja promišljanja o svijetu danas i budućnosti. Kada sam ja počeo pisati knjigu Od Preka do vrha svijeta, nije mu bila draga ideja da se o njemu piše biografija. Smatrao je da je veća vrijednost u tome da na temelju svog iskustva iznese poruke za budućnost. Važnost ove knjige leži upravo u tim razmišljanjima o budućnosti kroz prošlost i dok čitamo, stvarno jasno možemo čuti Lončarov glas. Tu su razmišljanja o Bosni danas, o ratu u Ukrajini, o Trumpu i potrebi za jednim resetom svijeta”, kaže Tvrtko Jakovina, čija je knjiga o Lončaru izdana 2020. 

Knjiga Od Preka do vrha svijeta Tvrtka Jakovine biografija je dalmatinskog partizana, jugoslavenskog diplomata i savjetnika hrvatskih predsjednika, ali i povijest Narodnooslobodilačke borbe, sukoba Tita i Staljina, otvaranja Jugoslavije prema Zapadu, kulturne scene New Yorka pedesetih godina, Indonezije, Pokreta nesvrstanih, Zapadne Njemačke, tragičnih događaja devedesetih godina i naknadnih pokušaja da se prevlada njihovo nasljeđe. Đikić uzima drugi kut te kroz dugu povijest kojoj je Lončar svjedočio, i u kojoj je sudjelovao, nastoji iznijeti Lončarovu poruku za budućnost.

“Tvrtkova knjiga je historiografsko djelo, dok je moja zapravo jedan veliki intervju, koji je dugo vođen, dugo dotjerivan i iz kojeg su izbačena moja pitanja. Knjiga je koncipirana kao Lekin monolog ili ispovijest o temama koje je smatrao bitnima da o njima priča neposredno u prvom licu. Vraćali smo se i na neke epizode koje su ga oblikovale. Knjiga je puna i one životne mudrosti te u njoj ima nepretencioznih savjeta koji mogu poslužiti svakom čovjeku”, govori Đikić.

Lončar povijest pripovijeda od prvog susreta s nekad talijanskim Zadrom, odlaska u partizane, prve diplomatske službe u New Yorku, ambasadorskih mandata u Indoneziji, Zapadnoj Njemačkoj i Sjedinjenim Državama, dužnosti šefa jugoslavenske diplomacije i koliko uzaludnog toliko epskog pokušaja da se spriječi rat u Jugoslaviji. Kroz nekadašnje ratove i sukobe referira se i na sadašnje te upozorava na krize u svijetu.

“Knjiga je specifična jer je Budimir Lončar u njoj glavni lik, dok Ivica kao autor ostaje samozatajan. Jedinstvena je i po tome što povijesna ličnost govori o povijesti dok upozorava na budućnost. Mogli bi reći da knjiga tako sadrži jedan vremenski paradoks. Lončar je bio sudionik Drugog svjetskog rata, svjedočio je jednoj od najmračnijih epoha u europskoj i svjetskoj povijesti, ali pobjedom antifašizma stvorila se vjera i nada u boljitak. Lončar je duboko vjerovao u tu kulturu napretka čijoj je evoluciji svjedočio. Bio je dugovječan i kao čovjek jedne druge i bolje epohe doživio je i našu epohu, koju bi nazvao epoha neizvjesnosti, a o njoj je govorio noseći tu kulturu boljitka u koju je vjerovao”, kaže Vuk Perišić, koji je uredio knjigu.

Posebna poglavlja posvećena su Josipu Brozu Titu, Franji Tuđmanu i Koči Popoviću. Tita i Tuđmana Lončar valorizira bez uobičajene ostrašćenosti, dok se s posebnim poštovanjem sjeća Koče Popovića i daje vrijedan doprinos razumijevanju te enigmatične ličnosti, pjesnika, generala koji je mrzio rat, ciničnog intelektualca i komunista liberalnih nagnuća.

“Njegov ton je tu uravnotežen, ne prilazi im s polemikom, nego s razumijevanjem. Smatrao je kako čovjek što je stariji mora biti otvoreniji za suprotna mišljenja i on zaista je s godinama bio sve više otvoren prema svijetu. Leki je bila važna lekcija kako zadržati integritet. To je velika vrijednost. Uz političare bilo mu je važno čuti kulturnjake i sportaše. Hajduk je Leki bio identitetsko sidro kada je došao u Zagreb i bio je moment njegovog razlikovanja i izdvajanja od školskih kolega. Hajduk je bio tema svakog našeg razgovora i bio je upućen u svaki detalj što se događa iznutra. Na utakmice je išao i po najgorem vremenu. Kulturu je pak smatrao važnim elementom jugoslavenske afirmacije u svijetu. Vrlo rano je prepoznao da se kroz kulturu može jako puno utjecati na percepciju neke zemlje. Do kraja je pratio i išao na sva kulturna zbivanja, promocije i premijere”, zaključio je Đikić.

Kroz Lončarove refleksije, ali i kroz autorove komentare čitatelju se nudi poziv na odgovornost, introspekciju i promišljanje o vlastitoj ulozi u društvu. Đikićeva je knjiga, kao i život Budimira Leke Lončara, apologija najvećoj civilizacijskoj vrednoti: miru i preziru spram rata i pogibelji.