Hana Vrca
Naslovnicu posljednjeg romana Sally Rooney Divni svijete, gdje si nemoguće je zaobići iz barem dva razloga – planetarne popularnosti ove iznimne irske autorice i sjajnog dizajna koji je za naslovnicu domaćeg izdanja osmislila Frakturina dizajnerica Hana Vrca (grafičko oblikovanje: Maja Glušić). Na posljednjem natječaju Hrvatska lijepa knjiga za 2021. Hanin rad prepoznat je i od struke pa će njezina naslovnica krasiti dvije međunarodne izložbe – Best Book Design from all over the World za vrijeme trajanja Sajma knjiga u Leipzigu i izložbu Book Art International u sklopu Sajma knjiga u Frankfurtu. Povodom ovog velikog uspjeha s Hanom smo razgovarali o inspiraciji, uzorima u svijetu dizajna i književnosti.
Prvo, čestitke na priznanju za dizajn knjige Divni svijete, gdje si Sally Rooney! Što ti predstavlja ova nagrada?
Zahvaljujem na čestitkama, jako sam sretna što sam bila angažirana za sve tri knjige popularne autorice. Za mene je velika stvar ilustrirati ovakav naslov.
Svaka je nagrada za mene posebno veselje, ponajviše jer ona označava priznanje struke. S obzirom na to da nemam formalnu likovnu naobrazbu kao takvu, iznimno mi je drago da je moj trud i rad prepoznat. Biti samouk velik je izazov i uključuje jako puno rada, muke i odricanja, frustracije i stresa, no ovakvi trenuci su ono radi čega se sve isplati.

Kako izgleda proces osmišljavanja naslovnice? U jednom intervjuu navela si da ilustracija mora izraziti poruku teksta – koja je u ovom slučaju poruka (iza) nagrađene naslovnice?
Tako je, svakoj knjizi pristupam sa mnogo promišljanja i posvećujem joj podosta vremena. Smatram da je neophodno pročitati djelo kako bi autor doživio ne samo kompletan sadržaj već i duh u kojem je knjiga napisana. Pokušavam pronaći bit literarnog djela, samu srž, emociju. Ilustraciji pristupam analitički i poput psihologa. Proces je sličan kao školska analiza lektire, mislim da se možda oslanjam upravo na taj školski pristup iz davnih dana.
Osmišljavanje naslovnice, naravno, započinje čitanjem knjige, zatim pisanjem bilješki, analizom likova i, dakako, proučavanjem drugih izdanja te iste naslovnice, konkurencije, proučavanjem ciljane skupine i uvažavanjem želje klijenata. Tek kada su svi ti kriteriji zadovoljeni, dajem svoj osobni utisak i dozvoljavam svojem umu da interpretira tekst.
Ako se dobro sjećam, prilikom osmišljavanja ove naslovnice htjela sam zaroniti malo dublje i vizualno opisati odnos naše dvije protagonistkinje na iskreniji način. Iako se u svim recenzijama spominje kako je ovo knjiga o dvije prijateljice koje prolaze kroz mladenaštvo i susreću se s problemima prosječnog današnjeg milenijalca, smatram da je prava bit njihovog odnosa ta da su emocionalno nedostupne, što prema svojim partnerima, što međusobno. Iako na prvi pogled privržene jedna drugoj, obje djevojke često na ovaj ili onaj način odbijaju ljude oko sebe, manipuliraju tuđim osjećajima, ne preuzimaju odgovornost za svoje postupke te veoma često drugoga duboko povrijede. Stoga sam naše dvije prijateljice portretirala kao kaktus. Jedan kaktus iz kojeg rastu dvije osobe, jedan skladan i lijep kaktus sa prekrasnim cvjetovima, ali ipak kaktus, bodljikav i nepristupačan.
Pokušavam pronaći bit literarnog djela, samu srž, emociju. Ilustraciji pristupam analitički i poput psihologa.
Dizajnirala si i naslovnicu Razgovora s prijateljima Sally Rooney. Je li ti popularnost serijala predstavljala svojevrsno opterećenje u procesu rada?
Iako popularnost serijala donosi svojevrsno opterećenje, moram priznati da uživam u tome jer na to gledam kao na izazov i priliku. Sretna sam svaki put kada je velik zalogaj ispred mene jer, koliko god to bilo teško ili stresno, znam da me to gura naprijed.
Imaš li uzore u svijetu dizajna i likovne umjetnosti; možeš li ih navesti?
Oh, imam ih mnogo. Čini mi se kako je ilustratorska scena u zemlji izuzetno široka i šarolika, drago mi je da je ilustracija kao izričaj prepoznata i cijenjena u ovolikoj mjeri.
Čini mi se kako je svaki ilustrator pronašao neku svoju mikronišu i nudi nešto posebno. Neki od autora su svakako Booboo Tannenbaum, Tea Jurišić, Jelena Oroz, Vanda Čizmek, Helena Ohnjec, Irena Škrinjar, Anja Sušanj, Vedran Klemens, Manuel Šumberac, Damir Mazinjanin… Ima toliko ljudi koji toliko prekrasno rade da bih ih mogla nabrajati do preksutra.

Možeš li navesti nekoliko najdražih spisateljica/pisaca?
Nikada nisam bila neki knjiški moljac, oduvijek me znatno više privlačila vizualna umjetnost, interpretacija teksta kroz ilustraciju, film, kazalište ili glazbu.
Ako čitam, čitam krimiće ili eseje, ali generalno nemam naviku čitanja, možda je to zbog toga što puno čitam za posao, pa u slobodno vrijeme radije izađem u prirodu. Oni koji me poznaju rekli bi da imam problema s tim da dugo sjedim mirna na jednom mjestu, možda u tom grmu leži zec. 🙂

Add comment