Na naslovnoj fotografiji: Mario Aničić; autor: Alen Čabrić

Dvadeseti rođendan nakladničke kuće Fraktura idealan je trenutak da predstavimo neke od naših najboljih dizajnerica i dizajnera. Mario Aničić, priznati grafički dizajner i tehnolog, član ULUPUH-a dugi niz godina te predsjednik Sekcije za grafički dizajn i vizualne komunikacije i predsjednik izvršnog odbora Zgraf-a, surađuje s Frakturom od vremena prije postojanja ove nakladničke kuće (a od 2020. godine i Knjižare) – od vremena zajedničkih susreta u Krajiškoj ulici u DV Krijesnice. S obzirom na bogato iskustvo suradnje s Frakturom, Mario je bio slobodan naglasiti: “Fraktura je u ovih dvadeset godina (ostvarila) puno toga. Unatoč velikom opterećenju, ostala je u stalnom razvoju i rastu te dosljedna samoj sebi.” S jednim od naših najistaknutijih dizajnera i dugogodišnjim suradnikom razgovarali smo o uređenju Knjižare Fraktura, mitskim osamdesetim godinama i kvalitetama nove nakladničke kuće Bodoni.

* Razgovor je vođen povremeno od 4. 7. 2022. do 26. 8. 2022.

Knjižara Fraktura prostor je jedinstvene estetike – efektnog osvjetljenja, visokih polica, stropova oslikanih moćnim književnim likovima i momentima (iz djela, primjerice, Dantea i Vernea), što potpisuje akadamski slikar Tomislav Buntak. Kako ste osmislili vizualni identitet prostora i kako se, prema Vašem sudu, Knjižara uklopila u pejzaž i kulturu grada?

Nakladnička kuća Fraktura, od entuzijastičnog osnivanja prije 20 godina, u stalnom je razvojnom procesu i produkcijskom rastu. Sibila i Seid doslovno su ju prelomili preko svojih pleća i ostvarili hrvatski nakladnički san. Poslujući od samih početaka u Ivanecu Bistranskom, znali smo da je ta lokacija izabrana iz praktičnih razloga te da će uvaženi dvojac u zrelom periodu “sagraditi kuću” u kulturnom i političkom središtu Zagreba, gdje nam je svima i mjesto.

Knjižara Fraktura morala se nametnuti toplom domaćinskom atmosferom bračnog para s nadarenom djecom, blizancima Nevom i Tomom, ali istodobno i privući pažnju javnosti kao mjesto provjerene, aktualizirane i pomno probrane literature. Domaćini su vodili računa i o vanjskoj te unutarnjoj estetici izloga i namještaja, sadržajnog rasporeda i rasvjete, tople bijele svjetlosne temperature 3000 Kelvina, odnosno sunčeva elektromagnetskog zračenja usmjerenog posjetiteljima, publici i javnosti.

Nenadmašni umjetnik crteža i prostornog oslikavanja – Tomislav Buntak ilustrirao je cijeli strop književnim alegorijama, čime je postignuta atmosfera toplog doma i dobrohotne domaćinske atmosfere s fantastičnim stropnim prikazima oživljenih literarnih likova i tema.

Grafičkim dizajnom i signalizacijom knjižare želio sam samo potvrditi dogovorenu koncepciju, ali i pokazati bitnost identiteta te signalizacije namjenskog prostora u dinamičnom urbanom okolišu.

Sibila i Seid oduvijek su umjetnički i urednički participirali sa svakim djelom koje su proizvodili, osim na samom početku kada su to uistinu radili sami sa sobom. Seid je uistinu muški princip i više se oslanja na grafičko-dizajnerski dio struke, dok se Sibila, kao ženski princip autorskog djela i rada, oslanja više na likovnu struku. Seid bi dao sve za dobra slova i pravu sliku u pravom trenutku, a Sibila za svaku istančanu i profinjenu estetiku te primjeren sadržaj. Isto tako, Seid uredničkim izborom literarnog djela profilira kao nenadmašni kroničar i kritičar, možemo napisati da izborom književnog autora ili samim odabranim djelima oslikava suvremeni trenutak, premda se isto tako voli oslanjati na transcendentalnu komunikaciju. Sibila svoje umjetničke tehnike provodi imanentnim, neospornim činjenicama, jakim racionalnim odlukama, a vješta je razotkriti “fake design” majčinskom intuicijom, svekolikim poistovjećivanjima s radnim timovima i menadžerskim upravljanjima.

Vizualni identitet knjižare realiziran je odabranim humanistističkim sans serifom Balance, koji je 1993. godine za The FontFont library dizajnirao Evert Bloemsma (r. Den Haag,1958.- p. Arnhem, 2005.), osebujni nizozemski tipograf, grafički dizajner i fotograf. Razmišljajući o utjecaju internacionalnog stila, odnosno sans serif švicarske tipografije na nizozemska humanistička sans serif pisma uspješno je redizajnirao postojeće olovne i fotoslagarske oblike u oblike predviđene za digitalne medije. Evert Bloemsma ostavio je značajan utjecaj na redizajn svjetske baštine geometrijskih tipografija koje su upisane u kružnicu i realizirane pravilnim pravcima u tipografije konstruirane slobodnim potezom ruke, nepravilnih pravaca širenja, ali zadržanog geometrijskog počela. U osnovi je na svojstven način humanizirao matematički stroge oblike predviđajući grupna ponašanja slovnih elemenata prema reprodukcijskim karakteristikama digitalnih medija i ljudskim optičkim svojstvima koje je označio i stvorio čitljivim, odnosno ostavio neprimjetnim, kao što su negativni i pozitivni dijelovi grafičkog sloga (bjeline i optičke gustoće slovnih znakova).

Sve značajke Balance tipografije odlično se uklapaju u urbani okoliš lokacije knjižare, kao i u samu njezinu psihologiju – dom, toplina, domaćinstvo i dobrohotnost. Kontrast i podlogu čini, Frakturi već otprije poznati, tirkizni ton, odnosno cian – nebesko plavetnilo. To su nastale identitetske osnove knjižare, dok su svi ostali pojavni grafički elementi proizašli iz rada na signalizaciji knjižare odnosno profesionalnog wayfinding dizajna. Svaki funkcionalni element knjižare dobio je naziv i evidencijski broj, a svaki potencijalni put kretanja predviđen je metodama planiranja ishodišta i cilja. Svi putevi kretanja studiozno se analiziraju na tlocrtu i u prostoru, rješavaju se njihovi skriveni međuodnosi te označavaju natpisima (književnih kategorija i prostornih cjelina), smjerokazima i kartama kretanja.

Knjižara se nalazi u pješačkoj zoni, pa je u centru pažnje prometni pješak koji u kretanju čita knjigu, što i nije toliko čudno jer virtualnu biblioteku najčešće čitamo sjedeći u zatvorenom prostoru, a potrebu za životom u fizičkom prostoru upotpunjavat ćemo i dalje potrebom za šetanjem, razgledavanjem i taktilnim kontaktom s materijom. Osim toga, svi prometni i pješački putevi oko knjižare označeni su snažnim urbanim orijentirima iz središta grada – osnovnih zona pristupa u centar, tako da svaki pješak wayfinding kartom dobiva jasne i jednostavne informacije kako s Glavnog kolodvora, Autobusnog kolodvora i Trga bana Josipa Jelačića može lako i brzo doći do knjižare.

Logotip knjižare i svi slovno/numerički znakovi realizirani su tipografijom FF Balance koja je odabrana zbog humanističkog sans serif oblika, odnosno rukom izvučenih poteza u linijama. U velike i visoke izloge knjižare bilo je potrebno dovesti što više svjetlosti te se stvorila potreba neonskog natpisa, što me ponukalo da studioznije proučim Evertove majstorske tipografske tehnike i podarim Frakturi autentični slog koji će riješiti sve potrebe neonskog savijanja cjevčica i kao takav biti ultra tanak. Tako je nastala vektorska tipografija Neon Knjižara Fraktura ili skraćeno Neon KF. U opremi te tipografije izradio sam verzale i numeričke znakove te sve potrebne simbole za wayfinding dizajn, čime je postignut ujednačen sustav komuniciranja, označavanja i usmjeravanja. Kontrastom ultra tanke debljine znakova i visoke svjetline na crnim natpisnim pločicama uspjela se izgubiti natpisna pločica u tamnim policama i dobiti dojam lebdenja natpisa po svim policama. Tako smo se uspjeli psihološki približili nedostižnom i fantastičnom nebeskom svodu oslikanog stropa i označiti jedinstvenu i smislenu cjelinu knjižare.

Afirmirajući knjižaru u najdramatičnijim trenucima potresa i epidemije koronavirusa, uspjeli smo racionalizirati sve ideje i realizirati nužno potrebno tako da su neke aktivnosti ostale za vrijeme pred nama, a odnose se na realizaciju neonskog natpisa naziva knjižare iz zida zgrade pred ulazom u smjeru kretanja pješaka i primjeni slagarskog kompleta, odnosno kutije s pomičnim slovima i slagalicom Neon KF za permanentne korekcije natpisa na policama knjižare.

Uzimajući u obzir širi okvir Vašeg rada, što je specifično kod izrade naslovnice knjige? Koje elemente promišljate i je li svaka knjiga jednaki izazov – u smislu pronalaska pogođenog, atraktivnog rješenja?

Rješenja pogađate samo ako se žurite, pa svjesno proizvodite osrednja rješenja, a to nije dobro u perspektivi dugoročnije proizvodnje naslovnica.

Svaka je knjiga izazov, danas još veći s obzirom na to da se nalazimo u nastavku perioda racionalizacije tiskarskog medija u odnosu na etablirane internetske aplikacijske medije. Knjiga će ostati obuhvaćena tiskarskim medijem, ali sve češće bit će prisutna u virtualnom obliku. Virtualna knjiga također ima naslovnicu i u gužvi na internetu te nedostatku vremena za čitanjem, naslovnica je i dalje najčešći element privlačenja pažnje publike. U funkciji je pisanog djela, njegovoj interepretaciji, nije nužno podređena nagovaračkoj komunikaciji prodaje knjige.

Raditi naslovnicu za mene znači analizirati književno djelo, bar u osnovama, i nakon toga zamisliti zaključak u jednoj slici.

Odaberete estetiku pojavnih elemeneta i od prikupljenog stvorite kompoziciju te na taj način dobijete uočljivu poruku. Odabrana estetika uveliko određuje atraktivnost i prodaju, a poruka približava smisao djela. Svaka naslovnica uposli oblikovatelja da vizualnu kulturu, koju je stekao životom, obrazovanjem i radnim iskustvom, sada primjeni na autentičnom zadatku.

Nakon te faze u glavu vam počinju navirati grafički mediji, a idejno rješenje morate sagledati kao medij multiplikacije, javnosti i masovnosti te kvalitetno odabrane tehnologije i materijala koji će bar malo oslabjeti opterećenje na okoliš.

Pogađanja rješenja nema, rješenje morate odabrati ili zaključiti u nagomilanim informacijama o djelu. Atraktivnost će ovisiti, između ostalog, i o stupnju optimaliziranosti rješenja prema konkretnim zadatostima tehnologije i odnosa s drugim autorima koji daju priloge djelu (ili su nakladnici ili pak noseći autori rukopisa odnosno umjetničkih reprodukcija u slikovnoj monografiji).

Knjiga ide dalje, gdje god mi svi skupa došli, knjiga će ići s nama i uvijek će biti potrebe za knjigom, uvijek će biti onih koji knjige skupljaju za gledanje i onih koji ih čitaju. Knjigu – ako već ne trebamo, svakako s vremena na vrijeme – poželimo.

U razgovoru „Dizajn, eksperimentalni tisak i nezavisna kultura“ povodom izložbe Mario Aničić – Tiskaj bez crne, ekstremno upojno! govorili ste o formiranju kroz utjecaj umjetničke (glazbene, performerske) scene, pretpostavljam, sredinom 80-ih i ranih 90-ih godina. Što biste označili kao inspirativno na današnjoj sceni?

Kako se tih osamdesetih godina politika urušavala, kultura nije jenjavala, a početkom devedesetih joj je naprasno onemogućen nastavak zbivanja. Još uvijek nismo uhvatili korak sa samima sobom iz osamdesetih, kada smo proživljavali vrhunac kulturne koncepcije prekida s doktrinom socrealizma, kao što su redom označavale grupe i manifestacije; EXAT 51, Gorgona, Nove tendencije i Zgraf. Nadahnjivali su javnost utjecajima raznosvrstanih i nesvrstanih svjetskih kultura, dok smo u devedesetima, umjesto da nastavimo tim smjerom i budemo nagrađeni, dospjeli u poziciju kulturne manjine u odnosu na elitiziranu poduzetničku kulturu i folklor. Uz to, izgubili smo javne prostore i radionice bez naknada za već održane programske aktivnosti, uz uvjerljivo prikazane vještine samoorganiziranja i uskraćenog vrednovanja doprinosa kulturi i konkretnom pozitivnom društvenom utjecaju na suvremene afirmirane kulture.

Ako je formula za društveni razvoj ulaganje u civilno društvo sveobuhvatnih profesija, kao i u institucije znanosti i umjetnosti, na poziciju moći i organizacije trebale bi doći generacije i pojedinci koji su devedesetih studirali ili radili, regrutirani u redarstvene akcije i vraćali se u privredu i kulturu, jasnim planom povratka organizacijama, društvima i udrugama racionalnim, a ne emotivnim ili fikcijskim vrijednosnim sustavom i svjetonazorom.

Do devedesetih smo imali internacionalne utjecaje na glazbu, pisanu i likovnu kulturu te dizajn, a devedesetih je zavladala ratna trauma, na svekoliko stanovništvo jednakim pritiskom, osim na manjinske drušvene pojave gdje je pritisak bio značajnije konkretiziran.

Spomenuti pritisak postao je u vremenu desetljeća ratnih trauma jedini pokretač motivacije stvaranja i proizvodnje.

Moja klasa, kao i one generacijski bliske njoj, nose sa sobom iskustva utjecaja internacionalnog stila u SR Hrvatskoj i cijeloj SFRJ. Upoznati smo s pisanim povijesnim kontekstom Hrvatske unutar panslavizma, klasnih ratova, kulturne autonomije i nacionalnog realiziranja. Ne možemo osviješteni proživljenim iskustvom samo sjediti. Potrebno je jasno napisati i artikulirati poruku javnosti o tome što je, a što nije prihvatljivo, uzimajući u obzir ukupno povijesno vrijeme na koje se kao živuće jedinke možemo referirati; vrijeme Hrvatske u samoupravnom socijalizmu i vrijeme Hrvatske u neoliberalnom kapitalizmu. Generacije kojima je ostao čist obraz uz proživljeno iskustvo u oba vremenska razdoblja najkompetentnije su prosuđivati o sadašnjim nacionalnim vrijednostima koje su proizašle iz vremena kontinuiteta
socijalističkog uređenja, tranzicije te realizacije globalnog tržišta i potrošačkog društva.

Zahvaljujući snažnom obrtnom i industrijskom razvoju u Hrvatskoj, u odnosu na političko i geografsko okruženje, prvoorganizirane su sindikalističke organizacije. U 19. st. na hrvatskom selu često se organizira Komunistička partija ograncima koji se propagandiraju u likovnim i stvaralačkim aktivnostima amaterizma. Razvijaju se u govornom jeziku sinonimi, kao što su; umjetnost za narod, naivna umjetnost, samoinicirani rad, rad bez konkurecije ili natjecanja. Tradiciju Komunističke partije pratimo nadalje u Drugom svjetskom ratu i kasnije do organiziranja funkcionalnosti SFRJ. Sve je to narodna i republička baština s kojom se moramo suočiti i povezati sa svim pisanim povijesnim tragovima.

Kao što smo u povijest odvažno upisali Matiju Gupca, tako ćemo s posebnim uvažavanjem i dalje upisivati komuniste ili partizane Nazora, Cesarca i sve redom do Krleže kao one koji su doprinijeli društvenim razvojima. Ustaštvo ćemo konkretno osuditi, vječno se ispričavati istrebljivanim narodima, suočavati se dalje s radničkim jugoslavenskim iskustvima i iskustvima raskida federalnog odnosa, i uz sve to biti i ostati samopouzdani i odvažni stanovnici Hrvatske, Eurozone i ostatka svijeta. Sada smo pod budnim okom Europske komisije i sve pozitivne tekovine demokracije koje su pravno propisane u zakonu nećemo moći više ignorirati i zataškavati, Hrvatska je napokon u Eurozoni, ratu iz devedesetih prošlog stoljeća je napokon došao kraj, nadam se da time završava i tranzicija iz jednog u drugo društveno uređenje, ostvario se Tuđmanov san, sada ćemo više plaćati, ali ćemo moći više konzumirati svoju Republiku uz sva prava slobode govora, kao i sva socijalna manjinska prava, dok obveze redovno ispunjavamo i plaćamo još od devedesetih godina.

Nova nakladnička kuća Bodoni puno polaže na vizualni moment knjige slaveći tako svoje naslove, (suvremene) klasike – kako ste došli do rješenja za logotip Bodonija?

Radi se o dizajnu vizualnog identiteta nakladnika, ne tvrtke, ne poduzeća, ne društva i korporacije nego urednika biblioteke i onih autora koji će doprinositi.

Time sam se rukovodio, a kalkulirao sam s karakterizacijom Seidove interpretacije profesionalnog uredništva, njegovim odnosom sa Sibilom, te uvijek ili bar na tren prisutnima Nevom i Tomom. Bodoni je velika stvar, a sažetija je od Frakture.

Muška imenica Bodoni ima konkretni pandam u tipografskom i slovoslagarskom svijetu te nosi sa sobom lik i djelo neospornog autoriteta za dizajn i stiliziranu slovoslagarsku modu, raširenu po Europi 18. stoljeća, imenično ih nalazimo pod nazivima Didone ili Modern, a radi se o Giambattista Bodoniju (r. 1740. Saluzzo – p. 1813. Parma). Nazivom nakladničke kuće naglasili smo tipografski vrijednosni sustav te je vrijednosno odabrana Greta, Nikola Đurek i Peter Biľak, Typotheque, 2007., kao naš najbolji Bodoni OT grafički slog, a primjenom u sustavu serijalnosti naklada Greta se pokazala kao uzoriti primjer Bodoni stila, međunarodno primjenjivih kriterija na funkcionalnost i kvalitetu stilske uvjerljivosti te autentičnog završnog oblika.

Bodoni pokreće odvažni urednik, a svi mi koji nismo Bodoni radimo na tome da Bodoni tiskanim izdanjima dalje popularizira čitanje, da proizvodnja knjiga prati nove tehnološke trendove ali isto tako da kapitalizira poduzetništvo na tehnologijama prošlog stoljeća, pa i na svim tradicionalnalnim tehnologijama iz povijesti grafičkih tehnologija, odnosno elemenata i tehnika tiska.

Bodoni osim toga prati trendove proizvodnje papira, proizvodnje celuloze iz biljnih vrsta te urbane tekstilne reciklaže. Proizvodnja papira mora udovoljiti svim specijaliziranim zahtjevima i dalje najkomercijalnijeg, ofset tiska koji se nalazi u prirodnom okruženju rastućeg razvoja printerskih tehnologija i dorade. Printeri se i dalje moraju znati uklopiti u proizvodne grafičke dijelove proizvodnje, ali bi mogli revolucionirati podlogu, odnosno njezinu proizvodnju usklađenu s trendovima proizvodnje papirne podloge prirodnim materijalima i obnovljivim izvorima energije.

Grad Zagreb mogao bi od recikliranog tekstila dobivati potrebnu sirovinu za odavno ugašenu gradsku proizvodnju papira i isto tako prije nekoliko godina dekapitaliziranu proizvodnju ambalažnog papira i proizvodnju elemenata od troslojne ljepenke. Rezerve sirovine mogle bi se jednim dijelom godine prikupljati od košnje zagrebačkih travnjaka, a za ozbiljnije skladištenje sirovine mogle bi se na gradske oranice zasaditi biljke visokog postotka udjela celuloze.

Kako je papir medij koji od faze pećinskog kamena preko papirusa odolijeva vremenu i tehnologijama možemo očekivati širenje potreba za isključivo prirodnom proizvodnjom pigmenata i bojila. Želimo li se prilagoditi promjenama, oslabiti loš utjecaj proizvodnje sirovina na okoliš, uz promjenu izvora energije za napajanja, moramo se nužno primiti organske kemije i redefinirati pristupe proizvodnji. Tržište i potrošač ostaju, ali otvoreno pitanje je – s kojim i kakvim resursima radimo kako bi se uklopili u trendove i odredbe o utjecajima na okoliš?

To su izazovi s kojima se mora nositi grafička i medijska materijalna proizvodnja, sami akteri scene i tržišta moraju raditi ohrabrujući one aspekte koji se baš njima čine bitnima za nastavak komercijalnog života papira, odnosno tiskarske podloge i bojila.

Što god se dogodilo s ostatkom svijeta i tržišta, Bodoni će zadnji napustiti materijalni svijet, papirnu i grafičku proizvodnju knjiga. To ne znači da se ne vidimo na www.bodoni.hr.

Budući da ove godine slavimo 20. rođendan možete li istaknuti Frakturin naslov/naslovnicu koji/koja Vam je iz nekog razloga važna?

Ako je to u pitanju, ističem seriju rješenja Frakturinih ovitaka i omota iz 2010. godine u Biblioteci Platforma, rješenjima s kojima sam i sada pomirljiv te ih se rado sjećam kao uspješnih:

Za kraj, Mario je poručio: Sretan rođendan svima u Frakturi!