Na naslovnoj fotografiji: Margareta Medjurečan

Dvadeseti rođendan nakladničke kuće Fraktura idealan je trenutak da predstavimo dugogodišnju članicu našeg tima – lektoricu Margaretu Medjurečan, koja Frakturine knjige lektorira od 2004. godine. Margareta je rođena 1970. u Zagrebu, gdje je studirala kroatistiku, a njezin su zaštitni znak u Frakturi brzina, pedantnost i neizostavni ? na kraju svake poruke. S Margaretom smo razgovarali o prvim lekturama, usavršavanju i pokretaču svega – ljubavi prema knjizi!

Fraktura je osnovana 2002. godine, a ti si njezina lektorica od 2004., dakle jedna si od onih koji najbolje poznaju Frakturu! Možeš li se prisjetiti koju si knjigu prvu lektorirala?

Bio je to Princ od Walesa Johna L. Williamsa. Odličan roman! 

Teško pitanje, ali moramo ga postaviti. Koja ti je najdraža knjiga koju si lektorirala?

Jako teško pitanje! Previše je onih koje su mi podjednako drage. Jedna od posljednjih kojom sam se oduševila: Sva naša tijela Georgija Gospodinova, nedavno nominiranog za Nobelovu nagradu za književnost.

Svi tvoji kolege neizmjerno su zahvalni na svakoj lekturi koju odradiš bez pogreške, a sigurni smo da su i čitatelji. Što najviše voliš kod svojeg posla? 

Velika je povlastica i sreća kad ti je posao ujedno i užitak. Meni kao strastvenoj čitateljici već je sama činjenica da sudjelujem u stvaranju knjiga čudesna. Volim osjećaj kada pogodim onu pravu riječ, dosjetim se onog točnog izraza, dotjeram ritam teksta i učinim ga protočnijim. Volim kada kao tim knjigu učinimo najboljom kakva u tom trenutku može biti i zadovoljni smo postignutim. Lijepa je ta sinergija.

Uzevši u obzir konstantne jezične rasprave, promjene, diskusije, koliko se tvoj posao mijenjao otkad si počela raditi? 

Budno pratim sve vezano uz jezik i govor, čitam, osluškujem, uočavam. “Lektori, kao svojevrsni čuvari standardnog jezika, trebaju biti konzervativni”, davno mi je rekla jedna draga starija kolegica. Kad je posrijedi beletristika, potrebno je postići finu ravnotežu između “konzervativnosti” i poštovanja osobitosti teksta, jer svaki je od njih svijet za sebe. U tom se smislu moj posao nije promijenio. Pristup je uvijek isti, samo se pravopisi vječno mijenjaju…?

Kao osoba koja je dosegnula “punoljetnost” u Frakturi, možeš li reći koliko se Fraktura promijenila iz tvoje perspektive?

Promijenila se i znatno i nimalo. Znatno uzmemo li u obzir da je od male nakladničke kuće koja obećava izrasla u respektabilnu, prepoznatljivu i utjecajnu, s impresivnim brojem visokokvalitetnih knjiga i pothvata iza kojih stoji (bezbroj promocija i tribina, Festival svjetske književnosti, Knjižara Fraktura, Bodoni…), a nimalo kad su posrijedi kvaliteta objavljenih knjiga, ljubav prema vrhunskoj književnosti i entuzijazam – ono što pokreće sve u Frakturi.