Likovna djela, detalji: Damir Stojnić, ulja na platnu i akvareli, izbor 1993.-2009.
Prava je umjetnost bezvremenska roba; nova i relevantna usprkos okretanju brojčanika. Ponekad, ovisno o kontekstu i aranžmanu, njezina je važnost još veća, pa poprimi oblik opomene ili vrlo živog komentara.
Poezija je, znamo, bezvremenska roba – posebno u stihu kultne poljske pjesnikinje Wisławe Szymborske, čiji je izbor pjesama Svijet koji nije od ovoga svijeta, u prijevodu polonistice i spisateljice Đurđice Čilić, nakladnička kuća Fraktura objavila 2020. godine. No u aranžmanu Poetskog trena, digitalne platforme za promociju poezije, pjesma Wisławe Szymborske “Djeca epohe” doima se kao ujedno crno proročanstvo i protestni zapis.
Inicijatorica Poetskog trena, spikerica i džezistica Gordana Kovačić, ponudila je iznimnu interpretaciju ove pjesme, uz scenografiju likovnih radova slikara Damira Stojnića i glazbe bristolskog autora Memotonea. Prizori – čas nedefiniranih krda, čas efektnih indigo-plavih jata ptica – prožeti zlogukom muzičkom pratnjom, diktiranom, između ostaloga, klavirom i pucketanjem gramofona, postavljaju okvir riječima koje danas, više nego ikad, zvuče oštro, istinito i nužno:
“Ono o čemu govoriš, ima jeku. / ono o čemu šutiš, ima značenje.”
Pogledajte video i zapratite sjajan Poetski tren!
Add comment