1. Što morate znati prije nego što ih počnete uzimati?

N.: Današnji potres, kao i onaj razorni koji mu je prethodio, dogodio se na rasjedu koji se pruža u smjeru sjeverozapad – jugoistok, a koji prolazi Pokupljem u blizini Petrinje i Gline. Riječ je o takozvanom graničnom rasjedu između dva tektonska bloka, točnije Dinarida i Panonskog bazena. Međutim, uzrok ovog potresa zapravo se nalazi daleko od epicentra, i to na području Jadrana. To je područje jedna mala tektonska ploča po imenu Adrija, koja je nekad bila dio velike Afričke ploče i njezino kretanje – vjerovali ili ne, tektonske ploče se kreću – i međudjelovanje s Europom uzrok su svih potresa ne samo kod nas već i u Italiji, Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Razorni potres koji nas je, nažalost, zadesio prije nekoliko dana uzrokovao je lateralni pomak rasjednih krila. Što to konkretno znači? Pomak je, dakle, bio horizontalan i dogodio se na plohi okomitoj na površinu. Ovakav mehanizam vrlo je neobičan za područje Hrvatske, koja zbog pritiska Adrije zapravo ima kompresijski režim. Laički rečeno, jedno krilo rasjeda podiže se po drugom. U svakom slučaju, preliminarni podaci pokazuju da je duljina puknuća rasjeda čak 25 kilometara te da će u narednom periodu intenzitet oslobođene energije uzrokovati još cijeli niz…

R.: Diši. Samo diši. Diši naglas ako treba, ali šuti. Ništa ne govori. On je star čovjek, živi na četvrtom katu zgrade rasklimane prvim potresom kao i ti, njega trese točno onoliko često i onoliko jako koliko i tebe. On upravo niza stepenice nosi transporter s tvojom debelom mačkom. Desno rame mu popušta pod tom težinom, pa sada hoda horizontalno na podlogu, umjesto vertikalno, što je uobičajeno. Pizdiš. Nemoj pizdit. Nemoj zamišljati kako sebe i njega bacaš kroz prostor haustora prije nego što stignete do prizemlja. Njemu je ove godine umrla žena. Ti nosiš svoje dijete na prsima. Bacanje kroz prozor nije opcija. Još jedan potres je opcija. Evo, kaže on. Cijeli niz, dapače, ali to je u ovoj situaciji normalno. Diši. Duboko. Šugava amaterska seizmografija kojom te zasipa dok se spuštate niz četiri kata zgrade, točno onom brzinom kojom se mogu spuštati starac od osamdeset godina koji tegli tvoju mačku od sedam kila i žena s ruksakom od pet i bebom od još pet, jedina je zanimacija koja mu je preostala. Kad ne spava, a skoro nikad ne spava – tko, uostalom, više normalno spava – on kopa po statistikama, zumira rasjede, smara boga i čovjeka Richterovom ljestvicom i onom drugom. Neki dan ti je na vrata donio 258 isprintanih stranica dokumenta koji se zove “Grad Zagreb – Procjena rizika od velikih nesreća” i napomenu da se bitne informacije o potresima mogu naći već na četrdesetoj stranici. A šta si mu ti na to rekla? Hvala, susjed. Rekla si: hvala. Već ste na prvom katu, još samo malo. Kad dođete u prizemlje, to ćeš mu reći. Hvala. Diši. Naglas ako treba. 

B.: Ne znam što bi rekao, evo bogami ne znam. Otišao sam kod nje, je, jebiga, pandemija je, ali do kad, reci ti meni, do kad da ja čekam? Ono, kužim iz dopisivanja da cura dosta pazi, ne mingla, ne izlazi i još je među nama pao dogovor da bar sedam dana prije ne brijemo po vani, tako da je rizik bio dosta nizak. Nije meni drama zbog mene, ali mama mi ima astmu, nije zajebancija. Uglavnom, korak prvi: tuširanje. Nisam vode iz predostrožnosti osjetio na koži tri dana, a ne mogu bit totalno dno, pa joj doći takav. Krenem se skidat, eto me gol do pasa i samo me ošine šta ako sad rokne neki baš jaki potres. Jebote, poginut ću zbog jebanja, a neću preć kućni prag. Ništa, kompromis. Strateški sam se dobro podaprao, teška su vremena, svi se moramo žrtvovat, i uzeo iz špajze bočicu stričeve domaće brlje, nisam džiber da dođem praznih ruku. Dolazim bajkom na adresu iz poruke, buraz, cura živi u staroj zgradi u centru, ono, sjebanih kipova na njoj ko u muzeju. Kucam na vrata, ona totalno opuštena, sjedi ti na kauč, idem-se-ja-tušnit spika. Pored kauča bor, ono, teška cajka. Nagruvala ona kuglica u šest boja, raznobojnih lampica u još toliko, dobro sve omotala onim dugim svjetlucavima trakama šta su bile ful popularne u Jugi za Novu. Cura nema ukusa, to je jasno, ali šta je tu je. Naslonim se i zatvorim oči jer bliješti taj kič nenormalno, skoro sam se opustio, i rokne potres. Jebalomajku. Ona vrišti u kupaoni, padaju kuglice s bora, ni đava im nije, sve su teška neka plastičnjoba, trčim u kupaonu da je spasim, hvatam je dok pokušava izać iz tuša, dodajem joj neku robu, zgrada se trese… nema riječi kojima se to može opisat, nećeš više majci uć u nijednu koja nije betonjara iz Juge, i to po mogućnosti s atomskim skloništem, ona se brže-bolje oblači. Nismo pošteno ni izašli iz stana, a ona se krene svađat. Jebotebog, bježimo od potresa, a ti na mene vičeš da zašto sam te zašlatao u kupaoni. Kao uhvatio sam je za sisu dok je izlazila iz tuša. Pa jesi ti normalna žena? Vadio sam te iz tuš-kabine da te ne zdrobi staklo, kome je do sisa dok ga smrt gleda u oči? Uto se na stepenicama pojavi žena s velikim ruksakom na leđima i bebom na prsima, iza nje klipsa neki stari s mačkom u transporteru. Mačka zavija, mozak mi probija, ova i dalje drami o sisi, ali stari je najgori od svih, roka neku statistiku o potresima, vidiš ženi na faci da će odlijepit, kažem ja, gospođo, dajte da vam ponesem ovaj ruksak, ona skuži spiku, da mi ruksak i požurimo van. 

2. Što su i za što se koriste? 

N.: … potresa koji ljudima jako teško padaju, tlo se gotovo neprestano trese od početka najnovije serije. Svi koji žive u užem epicentralnom području sigurno to teško proživljavaju, ali ni ljudima u Zagrebu nje lako. Posebice jer je ovo tek početak, svega nekoliko dana je prošlo, i, nažalost, normalno je čak i da se jako trese. Ipak, stavimo stvari u perspektivu, svi potresi koji su u zadnje vrijeme zabilježeni su magnitude od 2 do 3 po Richteru, što ih smješta u kategoriju tzv. manjih potresa. U nju, vrijedi napomenuti, spadaju potresi i do 3,9. Takve potrese ljudi osjete, ali zaista rijetko uzorkuju štetu. U svakom slučaju, situacija je izrazito neugodna, ali treba ostati pribran i hladne glave, inače će potencijalno doći do razvoja cijelog niza simptoma: od lupanja srca, plitkog disanja, opsesivnih misli i tjeskobe, a njih će možda trebati i farmakološki liječiti. Posebice to vrijedi za one koji poput mene i mojih sustanara žive u zgradama koje su sagrađene davno prije nego što su uvedeni protupotresni standardi, točnije nakon velikog potresa u Skopju 1963. godine koji je doveo do ogromnih gubitaka. Moja žena, koja je preživjela taj potres, nije se nikad uspjela naviknuti na prvi zvuk centrifuge. Svaka tura našeg opranog veša iz nje je izmamila jedan duboki drhtaj. Što sam ono htio reći? Da je potres u Skopju 26. srpnja 1963. iznosio 6,1 po Richteru, a da je prvi zagrebački, onaj koji se zbio 22. ožujka u 6.24, bio 5,5. Moja žena nije doživjela taj zagrebački, bog je tako htio, možda u tome ima i neke pravde. Gdje sam stao? Tako je, 6,1 i 5,5. Neverziranom pojedincu se ta razlika u jačini može učiniti mala, ali zapravo je u pitanju potres koji je nekoliko desetaka puta jači od zagrebačkog. Ono što je važno zapamtiti je da…

R.: Opet brojevi, pusti brojevi. Imam ih i ja, evo ti brojevi. Broj 3. Toliko sati spavam u danu, ako i to. Broj 4 za četvrti kat. Skupa s tobom prva sam ispod krova s kojeg su svi dimnjaci već popadali ili su preventivno srušeni, pa sad čekam da u nekom od narednih sto potresa koje si najavio padne neki sa susjedne zgrade ravno na krov ispod kojeg bezuspješno pokušavam zaspati s djetetom. 17. Toliko kila na noge moram spustiti niza stepenice kad se zbroje dijete, ruksak i mačka, i tako već dva puta ovaj tjedan. Imam još jednu četvorku, komplicira se polako ova matematika jer na scenu stupa seizmologija. Toliko sam više luda od svega da sam uvjerena da mi je mačka baždarena na 4 Richtera. Ispod toga ne da se neće dići s kauča, neće ni uši naćuliti. Ali evo, bit će potresa, čujem, pa ću imati prilike tu svoju teoriju temeljito testirati. 30. Godina koliko mi traje kredit koji sam digla za ovaj stan, pa sam sad za njega vezana dok nas smrt ne rastavi. Doslovno. 24 minus 3 je 21. Toliko sam sati u danu sama sa svojom glavom, toliko sati ne mogu ništa drugo nego strahovati, pa skrolam po Zarinom web shopu jer mu nema kraja. Je li beskonačno uopće broj? Sve i da se baš potrudiš, za dva tjedna stiže nova kolekcija, i ajmo sve ispočetka. Svijet je možda stao, moje srce sigurno je već par puta, ali mijenja se roba na vješalicama, uploadaju se slike u web shop, eto osi oko koje se svijet i dalje okreće. Padaju cijene, raste prodaja, svi kupuju odjeću kao da nekamo idu, kao da uopće imamo kamo ići. I tako sjedim u mjestu, gledam web shop, gledam mačku, je li naćulila uši, sumnjivo ošinem pogledom dijete kad se nasmije jer smije se svaki put kad udre potres, ljulja mu se nosiljka, mali misli da ga zibam. I šta još? 0. To je precizan broj, broj za prazninu. To ti ne moram objasniti. 

B.: Ona ne priča sa mnom. Kakav url. Makla se na svoj dio zelene površine pred zgradom, tu ću čekat svoje roditelje, kaže. Čitaj: Prošetaj, momak. Jesam li ja nju stvarno zgrabio za sisu? Koji bi degenerik napravio tako nešto? I to usred potresa. Zemljo, otvori se! U biti nemoj, dosta je bilo otvaranja, zatvori se, zagletaj rupe, idemo dalje. Jesam, uletio sam u tu kupaonu bezglavo, grabio sam gdje sam stigao, da je izvučem, da odjebemo iz zgrade čim prije. Možda sam slučajno… ali nisam namjerno. Nisam te htio zgrabit za sisu, moraš mi vjerovat, kažem. Ako i jesam, jako mi je žao. Gleda ona mene, gledam ja nju. Bose su joj noge ispod tih čizama, nije bilo vremena da potražimo čarape. Dobro, možda nisi namjerno, kaže ona. Oprosti, kažem ja. Sve je ovo skroz nenormalno, kažemo oboje. Uto njoj dolaze stara i stari, oboje prestrašeni, šta će drugo biti, vidim kreće drama drugi dio, mičem se od nje htio bi je barem pošteno pozdravit, ali fizički ne mogu. Nešto me ukočilo u vratu, ili u kupaoni ili kad sam iz trzaja naprtio onaj ruksak, i sad ne mogu s glavom u desnu stranu. Okrećem se cijeli ko neki debilni robot i mahnem. Ko ti je to, pita je otac. Susjed, kaže ona. Ajde, barem nije rekla niko. 

3. Kako ih uzimati?

N.: … nakon prvog velikog potresa gotovo uvijek slijede samo manji. Iako to ne donosi ljudima miran san; priznajem nije ni meni. Ako ćemo biti pošteni, ne spavam najbolje već dulje vremena, još od prije prvog potresa, zapravo otkad mi je umrla žena. Bio sam kod svoje doktorice, rekao sam joj da bih volio s nekim popričati, a ona mi je dala ove tabletice. Aktivna tvar u njima pomaže da se opustite, da vam popusti mišićni spazam i da zaspite. Slabo ih pijem, u zadnje ih vrijeme, iskreno rečeno, izbjegavam jer ako i zaspim, od njih ružno sanjam. Možda vama mogu bolje poslužiti. Osim ove table imam gore još jednu kutiju, a i otvoreni recept, tako da slobodno. 

R.: Noć je najteža, to sigurno. Da mi se mali ne budi bar triput, bojim se da bi se sasvim pogubila. Ovako on zaplače, plač raspara tamu i udari ritam mom životu. Najednom imam kamo ići. Makar to bilo iz jedne sobe u drugu. Podignem ga iz krevetca i prislonim na prsa, a on miriše na život. Čisti, nerabljeni život. Dok gladno poteže moju sisu, čini mi se kao da uporno nešto izvlači iz mene, kao da još nečega ima u meni, otpornog i lijepog što može poteći van. 

B.: U cijelom gradu nema nijednog za kupit već danima. Hvala vam puno. Baš ste dragi, a ja sam ovde baš, ono, pao s Marsa. U vašoj sam zgradi bio u posjeti, ma duga priča. Nemam ništa s vama podijeliti osim ove rakije, obavezao sam se da sedam dana neću brijat po vani, pa nisam ni u dućan išao. Domaća je, od mog strica, ali nije neki hit. I bome udara. Nije možda za gospođu jer imate bebu i valjda dojite i to. Bokte, opet ja o sisama! Zaboravite da sam išta rekao, molim vas! Nemam ni čaša, pa nije baš epidemiološki… Ne znam više ni sam. Šta kažete? Ma dobro i govorite. Kvragu sve. Živjeli! 

​​​​​​* Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.