zlobro

što vam spikeri nikad neće otkriti koliko god redovito pratite vijesti?

nešto ništi ništa nešti

nema ni zlata ni sredine

zlobri smo i dokazano dli

ono ruživo već je u ružama

ono raspadnuto već nas je napojilo

nema ni dalje ni bliže od

kule nule

koliko nereda toliko i svjetla

koliko rasvjete, toliko i opeklina

nikad, ama baš ni u kojoj situaciji

nismo iznad

rajklene zlobrote

krvožednost

kad sletim na čistu bijelu stranicu i samo malo prošetam

kratkim i brzim nožicama preko svetinja

naraste ta opipljiva potreba

da budem zgnječena kao muha

a opet, za očuvanje realnosti ništa nije djelotvornije

od činjenice

da čak i govnovalji na tuđim papirima

imaju žustri hod i krila

proleteri svih zemalja ujedinite se

Tko da se ujedini? S kime? Sjedi lijepo krupna

i sitna buržoazija i jednako ne zna što bi sa sobom. Dosađuje se ispred skupljih ili jeftinijih plazmi.

Ujedinjuje, doduše, tehnologija kojom se razmjenjuju slike kućnih i seksualnih ljubimaca. Sve same sobe

s pogledom na snomorje. I bolnice pune proletera. Komunisti se pri tom uporno pretvaraju da imaju internacionalnu dirigentsku palicu za promjenu ljudskih žudnji. Kapitalisti, majku im, zbilja nemaju iluzija: uzima tko prvi uzmogne. U mom političkom pokretu puno je ako prva dva susjeda nisu posvađana, makar je jedan bez posla, a drugi mrzi svoj posao. Ako jednom godišnje dijele roštilj na ulazu. Samo to.

I pozdravljaju se. Zato sam i dalje komunalac. Zato obojici krajem prosinca poklanjam knjige. Ne one s masovnih sniženja. Birane naslove.

baci dobro niz vodu, naći ćeš ga uz vodu

staričica europa već bi to mogla znati o svojim izbjeglicama

koliko god bodljikave žice razmatala

voda će proći

ajde reci što je

STVARNO STVARNO strašno

sjedeći kraj visoke jelke čije se tjeme struže s bijelim prostranstvom plafona okićene krupnim glinenim zvonima fine ručne izrade

moj prijatelj kaže

da je stvarno poražen i jednostavno  više nije u stanju vjerovati

u temeljnu održivost možda ni u elementarno postojanje

dobra

“zlo je toliko profitnije, bolje umreženo i otporno na pravne mehanizme”, tako se izrazio

moja kći ga ispravlja

“pazi”, veli ona “zapravo govoriš

o vremenu

jer ono što je dobro uvijek zahtijeva trajanje i ustrajanje”

trajanje

i ustrajanje

ponovila mu je

strpljivo.

Kupi knjigu!