Evelina Rudan dobitnica je Nagrade Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu za zbirku Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove). Ovu odluku jednoglasno je donio žiri u sastavu Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar.
Nagrada Ivan Goran Kovačić dodjeljuje se za najbolju izvornu pjesničku zbirku tiskanu u dvogodišnjem razdoblju čije su prvo izdanje objavili nakladnici registrirani u Republici Hrvatskoj i koja nije posredovana prijevodom. Žiri je ove godine najbolju zbirku birao između 85 naslova, a u finale su uz Evelinu Rudan ušli i Alen Brlek sa zbirkom Sang (HDP, 2019.), Stipe Grgas sa zbirkom Zablaće (Meandarmedia, 2019.), Marijana Radmilović sa zbirkom Putovanje oko tijela (Meandarmedia, 2019.) i Nada Topić sa zbirkom Stope u snijegu (Meandarmedia, 2019.).
Nagrada, koja se sastoji od novčanog dijela u iznosu od 10 000 kn, plakete te skulpture, rada akademskog kipara Igora Rufa, Evelini Rudan bit će uručena 21. ožujka 2021. u 12 sati u Domu kulture u Lukovdolu, čime će se obilježiti početak 58. Goranovog proljeća.

Iz obrazloženja Branislava Oblučara uz dodjelu Nagrade:

Peta samostalna zbirka pjesama Eveline Rudan iznimno je postignuće u opusu ove pjesnikinje i važan datum suvremene hrvatske poezije.  Prepoznatljiva obilježja pjesnikinjinog stila ovdje su izdignuta na novu razinu; njezin govor dobio je na zamahu i lakoći – što zbog specifične kompozicije rukopisa, što zbog njegove provodne teme. Šarmu knjige zasigurno pridonosi i jezični medij – istarska čakavica; standard i dijalekt dva su paralelna i ravnopravna toka kojima jednako uvjerljivo teče autoričin pjesnički govor. (…) Dijalekt je u pjesmama Eveline Rudan živi jezik koji ima svoju boju i ritam, pogodan je za novotvorenice i otvoren uplivu „suvremenizama“, a njime se može izreći baš sve: od privatne anegdote do književnoteorijske refleksije. On u ovoj knjizi ima i važnu evokativnu funkciju: njime se naime priziva kozmos djetinjstva i istarskih predjela, koji je od ovog jezika neodvojiv.

(…)
Sposobnost da se od naoko neobaveznog i sporednog detalja dođe do priče bremenite značenjem kod Rudan priziva Slamnigovu poeziju. To je podsjećanje osnaženo jezičnim ludizmom i blagim humorom koji je rezultat primjene neočekivane, iščašene, katkad skoro infantilne optike na teme koje impliciraju ozbiljnost ili „visoki“ ton, kao što su reference na književnost i teoriju koje su u ovoj zbirci brojne, i postaju sastavnim dijelom pjesničke igre.

(…)
Ispreplećući različite razine i registre pjesničkoga govora – igrajući se istodobno stilom i žanrom, ritmom, zvukom i naracijom te emocijom i erudicijom, Evelina Rudan ostvarila je ono što polazi za rukom samo rijetkima. Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove) djelo je koje će se čitati i pamtiti.