Prevoditeljima čitanje nije samo zabava, razonoda, hobi ili strast, nego i posao. Srećom, često se ispostavi da, uz to što im je posao, čitanje i dalje doživljavaju i kao zabavu, razonodu, hobi, pa i strast.
Željka Somun agilna je i vrijedna prevoditeljica za koju čitanje nikad nije izgubilo svoju magiju. Ovo je pregled njezine čitalačke 2021.
Često slušamo o tome kako se u Hrvatskoj malo čita i kako tek 45 posto Hrvata godišnje pročita najmanje jednu knjigu. Koliko ste vi knjiga pročitali u ovoj 2021. i jeste li, zbog zatvaranja i usporavanja svijeta uzrokovanog koronavirusom, čitali više ili manje nego inače?
Kao pasionirana čitačica, k tome i prevoditeljica, na ovakvo se pitanje uvijek malčice zbunim, jer čitanje je moja druga priroda, čitam oduvijek, uvijek i posvuda, po vlastitom odabiru ili po odabiru urednika, trudeći se čitati strane autore na svim jezicima koje znam, kao i domaću književnu produkciju, a uz to naravno i prijevode cijenjenih kolega. Moj čitateljski svijet nije se ni usporio, ni zatvorio, ni suzio, ni stao. Čvrstog sam uvjerenja da je u izazovnim trenucima književnost, i umjetnost općenito, najbolji odabir i otpor počesto sumornim okolnostima, pri čemu lako dođemo do zaključka da nama i nije najgore. Kroz čitanje, najviše se približavamo suosjećanju i razumijevanju, povezanosti s drugima. Melodija rečenice, koja je kod svakog autora jedinstvena, kod čitatelja može pogoditi u prave strune i to se zove sretan spoj.
Nije sve u kvantiteti, i kvaliteta je važna – kako biste generalno ocijenili svoj 2021. kad je čitanje u pitanju?
Nemoguće mi je reći koliko je pročitanih knjiga tijekom godine, broj je svakako velik. U taj broj spada sve ono što mi se zalijepi za prste slučajnim odabirom u knjižnicama i knjižarama, sve ono što prevodim, kao i sva ostala štiva na koja me prijevodi na kojima radim navode, što zato da se bolje uputim u ono o čemu autor piše, što zato da bolje upoznam autora kroz djela koja spominje usput ili svrhovito, kao omiljena, ili pak ne. Tu su još i lektire mojih sinova, koje kanda krišom škicnem, jer dobro se vratiti, utvrditi gradivo, doživjeti ih u drugačijem svjetlu ili ih uopće prvi put dobro iščitati. Ima tu prostora za iznenađenja. U ovoj znatnoj kvantiteti, kvaliteta je uvijek na prvom mjestu, i autorska i prevoditeljska.
Koja je knjiga vrhunac vaše čitateljske 2021. i zašto?
Iskreno, posljednjih sam godina imala tu sreću i veselje da mi upravo djela koja prevodim donesu vrhunce čitateljskog užitka, a samim time i užitka u radu, zbog izvanrednih ostvarenja njihovih autora. I s ostalim knjigama koje sam čitala bila sam sretne ruke i svaka me uvukla u svoj svijet, očarala autorovim jezikom, sjajnim radom prevoditelja i spretnim preoblikovanjem zbilje u izuzetne priče. Teško je istaknuti jednu knjigu, no možda bih kao predstavnicu svih dobrih pročitanih knjiga tijekom ove godine mogla spomenuti Pseći arhipelag, u prijevodu Dubravke Celebrini, djelo francuskog autora Philippea Claudela, gosta ovogodišnjeg Frakturinog Festivala svjetske književnosti. Možda i zato što bi to mogao biti bilo koji od naših otoka, gdje bilo tko drugi zaboravi na ljudskost i poigra se s tuđom sudbinom. Ali kako su svi ljudi povezani nekim tananim nitima, nitko ne mrsi konce tuđe sudbine nekažnjeno.
Jeste li u ovoj godini pročitali neki stari naslov, neku knjigu koju ste dugo planirali, a tek sad je došla na red ili pak neku koju dobro poznajete i odavno volite, ali sada se vrijeme učinilo baš prikladnim za nju?
Itekako, a morala sam zagrabiti prilično unatrag, jer za to je bilo poštenog povoda. Prevodeći djelo Zakrpan, francuskog autora Phlippea Lançona, koji nakon proživljenog, krajnje traumatičnog događaja snagu i volju za životom crpi iz književnosti te se na nju u velikoj mjeri referira, morala sam se vratit djelima kao što su Čarobna gora Thomasa Manna, Pisma Mileni Franza Kafke i Proustovom Pronađenom vremenu. Lançona vrijedi čitati, možda baš u ovo vrijeme, jer pokazuje kako umjetnost, a bilo je tu klasične glazbe i jazza, kao i slikarstva, može čovjeku spasiti život.
Što ste u 2021. naučili iz knjiga koje ste pročitali, čime ste se oduševili, kamo otputovali, u što se zaljubili?
Još jedan razlog za čitanje, ako ikome dodatnih razloga treba, svakako leži u činjenici da se čovjek čitajući može dosita naputovati. Reklo bi se – idealno, u doba kad svima i nije baš jednostavno krenuti na put. Stoga, čekajući bolja vremena, svakako je preporučljivo otputiti se do knjižara i knjižnica i pojačano čitati. Mene oduševljava svaki novi obzor, svako novo iskustvo, svaki novi poticaj, jer knjige u čitatelju mogu pobuditi sjajne ideje. Za prevođenja Patrije Fernanda Aramburua, u izdanju Frakture, autor je posebnu ulogu namijenio jeziku, do te mjere da sam se pomalo zaljubila u baskijski jezik i poželjela ga naučiti. Kroz ovogodišnja čitanja i prijevode proputovala sam svijetom uzduž i poprijeko, a u jednoj uličici u Toledu susrela vlastitog autora.
Nije rijetko čuti kako se u Hrvatskoj najmanje čitaju – domaći autori. Jeste li pročitali koju knjigu domaćih autora i koju biste istaknuli kao najdražu?
Volim čitati domaće autore. S njima se ogledam u hrvatskom jeziku. Zanimljivo mi je njihovo suglasje i način na koji svojim temama i jezičnom odvažnošću korespondiraju sa stranim autorima. Domaća pjesnička produkcija bogata je i kvalitetna, uz brojne moćne ženske glasove, i toplo preporučam novija izdanja pjesničkih zbirki, od kojih popriličan broj i u izdanju Frakture. Čitala sam na poseban način dirljivo Okretište Damira Karakaša, a od novijih me imena zaintrigirao originalnim, odvažnim i snažnim nastupom Igor Ivko i njegovo Nepovredivo mjesto.
Jeste li u 2021. pročitali koju Frakturinu knjigu i koja vas se najviše dojmila?
Cijeli život, oduvijek i svagda svjedočim onome što je Ante Zlatko Stolica tako jedinstveno i pogođeno ponudio u slatko-gorkoj čaroliji svakodnevice u svojoj Blizini svega, koju sam s užitkom pročitala. Čim se ukaže prilika s veseljem ću čitati prvi dio trilogije U zemlji drugih Leïle Slimani, u prijevodu Vlatke Tor, Porijeklo Saše Stanišića, u prijevodu Ande Bukvić Pažin, Stolarevu kćer Marine Vujčić, Na Vrbasu tekiju Josipa Mlakića, da navedem samo one Frakturine naslove koji mi sad padaju na pamet, s dugog popisa knjiga koje nas uvijek tako strpljivo čekaju.
Add comment