Sara Renar, foto: Marina Uzelac
U glazbi Sare Renar nije teško primijetiti utjecaje koji nisu samo glazbeni, već dolaze i iz drugih umjetničkih sfera. Ona te reference ne krije, štoviše. Često se naslanja na poeziju, klasičnu i suvremenu, a u suradnji s pjesnikinjom Marijom Dejanović objavila je i minialbum U privremenom smještaju kod ljudi, ustvari niz povezanih skladbi koje se temelje na stihovima Marije Dejanović iz njezine Goranom nagrađene zbirke Etika kruha i konja.
Osim poezije Sara Renar čita i prozu, kojom se također nadahnjuje i kroz nju promišlja svijet oko sebe. Ovo je mali uvid u njezinu čitateljsku 2021.
Često slušamo o tome kako se u Hrvatskoj malo čita i kako tek 45 posto Hrvata godišnje pročita najmanje jednu knjigu. Koliko ste vi knjiga pročitali u ovoj 2021. i jeste li, zbog zatvaranja i usporavanja svijeta uzrokovanog koronavirusom, čitali više ili manje nego inače?
Pročitala sam otprilike jednako knjiga kao i prošle godine. Petnaest do dvadeset, rekla bih – ali važna je kvaliteta, a ne kvantiteta. Za vrijeme prvog lockdowna prošle godine sam svakako znatno više čitala, ali za vrijeme drugog sam radi ekonomskog pritiska prihvaćala sve poslove koje sam mogla – od pranja stubišta do honorarnog rada u arhitekturi – tako da je, nažalost, bilo manje vremena za knjigu…
Nije sve u kvantiteti, i kvaliteta je važna – kako biste generalno ocijenili svoju 2021. kad je čitanje u pitanju?
Jako je kvalitetna! Sve sam više s godinama izbirljiva i u izboru literature, glazbe i filmova i sve više cijenim trenutke samoće uz dobru literaturu.
Koja je knjiga vrhunac vaše čitateljske 2021. i zašto?
Evo, zbog ovog pitanja muku mučim i kasnim s odgovorima na intervju. Zaista je teško izdvojiti samo jednu!
Jeste li u ovoj godini pročitali neki stari naslov, neku knjigu koju ste dugo planirali, a tek sad je došla na red ili pak neku koju dobro poznajete i odavno volite, ali sada se vrijeme učinilo baš prikladnim za nju?
Prošlu godinu bih sažela s Pekićevim romanom Besnilo, a ovu sa Krležinim Na rubu pameti. Razlozi su, pretpostavljam, jasni. Inače svake godine volim uz suvremena izdanja ponoviti i neki klasik – tako sam prošle godine pročitala Goetheovog Fausta, a ove dovršavam Idiota od Dostojevskog.
Što ste u 2021. naučili iz knjiga koje ste pročitali, čime ste se oduševili, kamo otputovali, u što se zaljubili?
Smrzla sam se i duboko zamislila nad Enciklopedijom mrtvih Danila Kiša. Povratak Pekićevim romanima Besnilo i Atlantida mi je sjajno legao u trenucima dokolice na putovanjima, kao i Hazarski rečnik Milorada Pavića. Srednji spol Jeffreyja Eugenidesa me je pak odveo na slojevitu vožnju kroz povijest jednog gena i obitelji – odličan je prijevod, ali voljela bih pročitati i original na engleskom. Pa sam malo skočila natrag u kraj devetnaestog stoljeća u Rusiju s pripovijestima Bulgakova (Pseće srce, Crni snijeg). Inspirirana jednim multimedijalnim performansom koji sam gledala u Ukrajini, a koji se naslanja na to djelo, pročitala sam i Golem XIV poljskog pisca Stanislava Lema – koji me pak nadahnuo na ponovno gledanje i čitanje klasika SF žanra te filozofskih eseja (Turing, između ostalog) o umjetnoj inteligenciji. Svašta me zanima i dosta je dinamično i šareno u mom čitateljskom svijetu – ove godine igrom slučaja više orijentiranom k istoku Europe.
Nije rijetko čuti kako se u Hrvatskoj najmanje čitaju – domaći autori. Jeste li pročitali koju knjigu domaćih autora i koju biste istaknuli kao najdražu?
Kako su mi se posljednje dvije godine stopile u jednu, nisam sigurna jesam li neka izdanja pročitala ove godine ili lani, ali evo mojih preporuka od posljednje dvije godine od “domaćih” odnosno “regionalnih” autora: Vrabac protiv dabrova i Fiumanski, opet lažeš Vida Barića, roman Pristanište Darka Šeparovića, roman Dva prsta iznad gležnja Andrije Škare (i ne, ne pokušavam se dodvoriti, nego mi se zaista dopala!), prekrasna drama Your love is king Espija Tomičića, koja me rasplakala (da, priznajem da plačem kad čitam!), zbirka poezije Gdje smo ovo pričaj mi iznimno talentirane crnogorske pjesnikinje Barbare Delać, a upravo počinjem sa sjajnom zbirkom poezije Dobrota razdvaja dan i noć Marije Dejanović.
Jeste li u 2021. pročitali koju Frakturinu knjigu i koja vas se najviše dojmila?
Šećer na kraju u spomenutom nizu novijih domaćih autora i najveća preporuka je svakako roman Male smrti Ivane Sajko u Frakturinom izdanju
Add comment