Koraljka Kirinčić, autor fotografije: Tone Stojko

Već godinama, iz tjedna u tjedan, vrijedno i uporno Koraljka Kirinčić i agilna ekipa iz emisije Knjiga ili život predstavljaju nova izdanja, razgovaraju s piscima, prevoditeljima i urednicima, analiziraju trendove i tako s uvijek s novim žarom daju važnost knjizi, promoviraju i populariziraju čitanje.

Često slušamo o tome kako se u Hrvatskoj malo čita i kako tek 45 posto Hrvata godišnje pročita najmanje jednu knjigu. Koliko ste vi knjiga pročitali u ovoj 2021. i jeste li, zbog zatvaranja i usporavanja svijeta uzrokovanog koronavirusom, čitali više ili manje nego inače?

Knjigu tjedno, to je moj prosjek. Dakle 4 puta 12, vjerojatno sam pročitala otprilike 48 knjiga. Možda koju knjigu manje jer za godišnji obično ostavljam deblje knjige koje u tjednom ritmu naše emisije Knjiga ili život ne stignem pročitati. I tako svake godine, s koronom ili bez nje. Tako je, pretpostavljam, svima kojima je čitanje i posao. Prvog svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora, 8 sati kulturnog uzdizanja, i kada bi se te krvavo izborene osmice i danas poštovale, pa da bar 3 od predviđenih 8 sati kulture dnevno otpadne na čitanje, mislim da bi cijela knjiška branša imala razlog za golemu proslavu.

Nije sve u kvantiteti, i kvaliteta je važna – kako biste generalno ocijenili svoju 2021. kad je čitanje u pitanju?

Iako neumoljivi brojevi tvrde da se u Hrvatskoj objavljuje manje knjiga no nekad, početkom tisućljeća primjerice, ja kao čitateljica to ne primjećujem i čini mi se da je objavljen velik broj zanimljivih naslova, kako domaćih tako i prijevodnih, kako beletristike tako i publicistike.

Koja je knjiga vrhunac vaše čitateljske 2021. i zašto?

Ne mogu se odlučiti za jedan naslov. Čitala sam niz sjajnih knjiga. Od višestruko nagrađivane balade na mahove Smiljko i ja si mahnemo Eveline Rudan, koja je dijalektu pristupila toliko šarmantno da mu nitko tko je čitao kreativne fusnote u toj knjizi zasigurno nije odolio, preko velike i važne knjige Tvrdi tekst Tomislava Brleka u kojoj propituje nasljeđe kritike petero hrvatskih književnika, a u središnjem tekstu “Povratak Krleži” analizira recepciju njegovog djela od Lasićeve Krležologije pa do danas, do književnice Dorte Jagić, koja je napisala osebujnu posvetu noći, knjigu nokturalnih priča, putopisa, dnevničkih zapisa i meditacija Noć na zemlji.

Jeste li u ovoj godini pročitali neki stari naslov, neku knjigu koju ste dugo planirali, a tek sad je došla na red ili pak neku koju dobro poznajete i odavno volite, ali sada se vrijeme učinilo baš prikladnim za nju?

“Iskustvo nam je palanačko”, rečenica je kojom započinje kultna Filosofija palanke srpskog filozofa Radomira Konstatinovića u kojoj je autor nenadmašnom analizom demaskirao palanačko-provincijsku svijest kao odraz zatvorenosti, samodovoljnosti i straha od različitosti. Hrvatsko izdanje ove knjige potaknulo me je da ju konačno pročitam. I da, vrlo je aktualna.

Što ste u 2021. naučili iz knjiga koje ste pročitali, čime ste se oduševili, kamo otputovali, u što se zaljubili?

Otputovala sam u zemlje Velikih jezera: Ugandu, Kongo i Južni Sudan, u krajeve koje fizički teško da ću za ovoga života posjetiti. Zato su tu pustolovi poput Hrvoja Ivančića i putopisi poput njegove opsežene knjige Iza mjesečevih planina.

Nije rijetko čuti kako se u Hrvatskoj najmanje čitaju – domaći autori. Jeste li pročitali koju knjigu domaćih autora i koju biste istaknuli kao najdražu?

Ja zbog posla uglavnom čitam domaće autore. U emisiji Knjiga ili život nastojimo kvalitetnu domaću i regionalnu književnost predstaviti gledateljima jer za razliku od prijevodne književnosti, o kojoj ipak možemo čitati i u svjetskim medijima, bez naših novinara i kritičara neki bi naši pisci nezasluženo prošli nezapaženo.

Jeste li u 2021. pročitali koju Frakturinu knjigu i koja vas se najviše dojmila?

Pročitala sam ih podosta. Istaknula bih roman Tatin sin Dine Pešuta i pjesničku zbirku u dva glasa, što je rijedak je događaj u književnosti, Zarazna zona Andrijane Kos Lajtman i Damira Radića. Nedavno sam pročitala roman Zemlja bez sutona i s autoricom Marijom Andrijašević razgovarala u emisiji. Riječ je o knjizi istančanog stila, gusto pisanoj i punoj mirisa zemlje, bilja, krajolika iz kojeg niču sjećanja glavne junakinje koja prošlost upliću u sadašnjost. Zemlja bez sutona posveta je zemlji, ali i ljudima Cetinske krajine i radničkih dijelova Splita u čije ih je potleušice siromaštvo dotjeralo. To sam rekla i u emisiji, pa ovdje samu sebe citiram. Svakako čitati!