Književnim kritičarima svaka je godina – godina čitanja i po tome se 2021. ne razlikuje previše od ostalih godina, ali Denis Derk, istaknuti književni kritičar Večernjeg lista, urednik i publicist, ovu će godinu ipak posebno upamtiti po nekim naslovima.

Često slušamo o tome kako se u Hrvatskoj malo čita i kako tek 45 posto Hrvata godišnje pročita najmanje jednu knjigu. Koliko ste vi knjiga pročitali u ovoj 2021. i jeste li, zbog zatvaranja i usporavanja svijeta uzrokovanog koronavirusom, čitali više ili manje nego inače?

Pročitao sam po prilici četrdesetak knjiga, zbog prirode posla i njegove dinamike. I s koronom i bez nje čitam podjednakim intenzitetom. 

Nije sve u kvantiteti, i kvaliteta je važna – kako biste generalno ocijenili svoju 2021. kad je čitanje u pitanju?

Ne bih rekao da ova godina iskače u odnosu na one prethodne. Pozitivno je to što imamo prilično i prijevodnih i domaćih noviteta. 

Koja je knjiga vrhunac vaše čitateljske 2021. i zašto?

Iako mi čitateljska 2021. još traje, izdvojio bih ovdje suvereno napisan intimistički roman Đorđa Matića Niotkuda s ljubavlju, u isto vrijeme i nevjerojatno aktualan, a opet nekako starinski. I lokalan i univerzalan. 

Jeste li u ovoj godini pročitali neki stari naslov, neku knjigu koju ste dugo planirali, a tek sad je došla na red ili pak neku koju dobro poznajete i odavno volite, ali sada se vrijeme učinilo baš prikladnim za nju?

Nažalost, nije bilo vremena za stare ljubavi… 

Što ste u 2021. naučili iz knjiga koje ste pročitali, čime ste se oduševili, kamo otputovali, u što se zaljubili?

Bilo je tu dosta knjiga o neuralgičnim temama iz Sjeverne Irske, Irana, terorizmu u Francuskoj, seksualnom nasilju prema maloljetnicima, rasizmu… Te knjige možda ne pozivaju na putovanja, ali pozivaju na daljnje čitalačke avanture. 

Nije rijetko čuti kako se u Hrvatskoj najmanje čitaju – domaći autori. Jeste li pročitali koju knjigu domaćih autora i koju biste istaknuli kao najdražu?

Sudeći po odjecima u medijima i društvenim mrežama, mislim da domaći autori poput Karakaša, Prtenjače, Jergovića, Mlakića, Tribusona, Nade Gašić, Ivane Bodrožić, Vedrane Rudan… lako mogu zaintrigirati publiku. No, izdvojio bih ovdje ipak iskrenu autobiografsku knjigu Ede Popovića Kako sam brojio ružičaste robote. 

Jeste li u 2021. pročitali koju Frakturinu knjigu i koja vas se najviše dojmila?

U moru Frakturinih knjiga, možda roman francuskog pisca Nicolasa Mathieua I djeca njihova za njima u prijevodu Ursule Burger.