Autorica: Marija Ott Franolić

Tinejdžerske godine sa sobom nose razne komplekse. Mladi su ljudi nesretni zbog vlastita izgleda, neuspjeha u ljubavi ili u školi, sukoba s prijateljima ili roditeljima, sitnice ponekad doživljavaju kao velike neuspjehe, a uz to se stalno uspoređuju s drugima koji im se svi čine boljima, zrelijima i pametnijima. Mnogo vremena i energije troše na besmisleno dokazivanje okolini, osjećaj da ih ne razumiju baš oni koji su im najbliži, a i razapeti su između bojazni da su previše različiti od drugih, ali bi istovremeno željeli biti potpuno “svoji” – originalni i odrasli. 

Zamislite kad se tinejdžerima na sve te uobičajene probleme još nalijepi i vršnjačko nasilje! 

Znate li da je statistike pokazuju da je u hrvatskim školama maltretirano čak 30% učenika, a u srednjima “samo” 13%? Takvi su podaci dovoljni da se zabrinemo i pokušamo bolje razumjeti fenomen vršnjačkog nasilja – ne bismo li ga lakše spriječili. Pa iako književnost možda ne rješava direktno ovakve probleme, svakako nam može pomoći da o njima suvislije razmišljamo. Zato jako preporučujem roman “Heaven” japanske spisateljice Mieko Kawakami (prev.  Vojo Šindolić, Vuković & Runjić 2023.) o kojem se raspravljalo na čitateljskoj radionici Kabinet čuda u travnju 2025. 

“Heaven” je roman o odrastanju dvoje četrnaestogodišnjaka koje maltretiraju učenici iz razreda. Neimenovani dječak i djevojčica Kojima koji su žrtve nasilja počinju se dopisivati, pomalo se jedno drugome otvaraju i otkrivaju da imaju mnoštvo zajedničkih tema. Jedan u drugome pronalaze utjehu i osjećaj razumijevanja. Promišljajući o situaciji u kojoj su se našli u razredu, postavljaju vrlo zrela pitanja poput dileme trebaju li se aktivno oduprijeti nasilju ili ga je možda pametnije pasivno ignorirati? Zašto baš njih maltretiraju – jesu li oni po nečem posebni ili su izabrani slučajno, jednostavno zato što oni jači uvijek trebaju metu na kojoj će se iživljavati?

Za vrijeme čitanja romana “Heaven” razmišljat ćete o tome otkud to nasilje uopće dolazi, što je nasilnike učinilo takvima, a što je s onima koji maltretiranje kolega iz razreda samo pasivno promatraju, bez da išta poduzmu? Pitat ćete se kako škole učiniti sigurnijim mjestom (što je s profesorima koji kao da uopće ne primjećuju da je dvoje djece iz razreda izloženo teškom bullyingu nekolicine popularnih učenika?) I gdje su u cijeloj toj priči roditelji? 

Osim teme nasilja, roman Mieko Kawakami govori i o prijateljstvu, osjećaju pripadanja koje je u pubertetu toliko važno, o odnosu s roditeljima i o onome što nas čini jedinstvenima. 

“Heaven” je pogodan za tinejdžere – bio bi idealan za izbornu lektiru, ali to je svakako i štivo za odrasle.

Pogledajte i video-preporuku za čitanje ovog romana: