1. Trojica za Kartal; Miljenko Jergović
Da se o fenomenu ljudske zaluđenosti ideologijom i besmislenog stradavanja mogu napisati milijuni priča lako je povjerovati, pogotovo nakon što 28 godina nakon Sarajevskog Marlbora dobijete njegov podjednako uspješan remaster. O Jergovićevim pričama se mogu pričati priče samo zato što smo naučili kako je teško živjeti a lako umrijeti, na što se svodi nacija, vjera, teritorij, koja je boja boli koja je okupirala ovo područje. Vrijeme između ovih dviju zbirki teško je definirati, istovremeno smo distancirani i involvirani u opetovana politička zastrašivanja. Iako je rat odavno završio, on još uvijek traje. Ostao je sam pojam, pojava, proučavanje načina na koji su nanesene ozljede. Pero Magacioner je cijelo to vrijeme padao s krova i u tom padu se nagledao beskonačne prolaznosti. No, istovremeno on je strpljivo čekao milost. Priča je čekala da bude naša, a ne samo njegova i da prašina s asfalta proleprša pred našim mislima kao pčelinji prah koji zazelenuje zemlju. Mrak svih likova iz priča sljubili smo s našom svakodnevicom i nekako su nam daleko njihova stradanja, naša manjkava pamet i slaba volja. I zato nam je trebala još jedna jaka doza osviještenog prezira prema vlastitoj bespomoćnosti.
Kristina
2. Đorđić se vraća; Goran Vojnović
Đorđić se vraća nastavak je kultnog romana slovenskog pisca Gorana Vojnovića Čefuri raus!. Vojnović nas ovdje ponovo stavlja u cipele Marka Dorđića, koji se nakon deset godina boravka u Bosni vraća u svoje rodno naselje. No dok su Fužine njegove mladosti ljubljanska „Jugoslavija u malom“, sa svojim jezikom i običajima, Fužine s kojima nas sada Vojnović upoznaje, dom su starim čefurima i mladim slovenskim obiteljima. U pozadini je čitava romana stoga raskorak koji Đorđić osjeća između (samo)nametnutih identiteta – čefur, Slovenac, Srbin – i njegove okoline. Naime, Đorđić tumači autodestruktivnost i nasilno i kriminalno ponašanje sebe i svojih prijatelja kao neizbježan ishod njihova porijekla, ali s druge strane obiteljske krize, ljubavni odnosi i selidbe uvode pukotine u njegov svjetonazor. Mada Vojnovićev roman ne zrači optimizmom, jer njegovi su likovi uvijek na rubu provalije, on ide usuprot ustaljenog etničkog fatalizma ne podcjenjujući njegovu snagu, i kroz svoje životne likove progovara o društvenim prisilama i očekivanjima, ali i o mogućnosti promjene.
Nikola
3. Rekonstrukcija; Viktorie Hanišová
Hanišová kroz priču o odrastanju progovara o psihičkim smetnjama, traumama i nezamislivoj tuzi. Narativ je čvrsto uzemljen, jasan, pristupačan. U centru je romana demistifikacija i rasvjetljavanje okolnosti stravične tragedije koja se dogodila te nježno pružanje šanse Eliški da se izbori za svoj život, svoja pravila i svoju istinu. Svaka potisnuta slika zrcali se u sadašnjosti i tjera glavnu junakinju da prekopava po sjećanjima ljudi koji su poznavali njenu obitelj. Istovremeno, njena sjećanja su mutna, varljiva i lelujava. Važna je i kritika društva, javnog mišljenja punog predrasuda te površnog novinarstva. To je na koncu i priča o sazrijevanju i potrazi za identitetom, beskrajno odvažna, dinamična, duboka i topla.
Kristina
4. Novi kraj; Đurđica Čilić
Nakon prve zbirke intimističkih zapisa Fafarikul, Čilić u vrlo sličnom raspoloženju nastavlja zapisivati vlastita sjećanja, priče koje su joj pričali stariji iz obitelji, anegdote, prozne fragmente ne bi li se usprotivila prolaznosti i da bismo mi kao čitatelji naučili njezinu životnu filozofiju koja je vrlo jednostavna – prihvatiti dane trenutke bili oni teški ili lagani, radosni ili tužni. Autorica ponekad pripovijeda s humorom, ponekad s melankolijom, ali na svakoj stranici možemo osjetiti puls one koja ne odustaje u borbi za bolji svijet tamo gdje se nalazi, s ljudima i u okolnostima kojima je okružena. Čilić će nam pokazati da je život sve to što nam se događa, što ponekad treba trijezno prihvatiti, ponekad priznati slabosti, a ponekad uživati u njegovoj iznenadnoj nježnosti.
Tea
5. Djevojačke uspomene; Annie Ernaux
Opisujući odrastanje unutar zatvorene, patrijarhalne sredine, Ernaux nas uvlači duboko u nutrinu djevojke željne života te oslobođenja okova vlastite obitelji i zatvorenosti mjesta u kojem je odrasla. Autorica, ponovno vjerna autobiografskoj prozi koja je karakteristična za nju, priča priču o jednom ljetu koje joj je promijenilo život, ne štedeći samu sebe i ponekad čak oštro sudeći djevojku iz 1958. godine. Ernaux opisuje događaj koji je, kako i sama shvaća u sada već zreloj dobi, obilježio nju i ostavio ju u duboko ukorijenjenom osjećaju poniženosti zbog kojeg i samu sebe “osuđuje” i stavlja pod reflektor vlastitog pera. Iako smo od malih nogu kroz bajke naučeni da su sve prve ljubavi velike i divne, ovaj roman će čitateljima ukazati na pogrešna očekivanja u vezi s ljubavlju koja su nam nametnuta kroz odrastanje. Iskrena i odvažna, Annie Ernaux ne prestaje osvajati svojim jedinstvenim izričajem te jednostavnošću, a dubinom.
Helena
Kada god poželite dozu dobre energije u okruženju s dobrim knjigama, posjetite Knjižaru! Mi ćemo energično (i euforično) pričati o knjigama, a vi ćete se (sretno) izgubiti u književnim bespućima 🙂
Neka Knjižara postane i vaše sretno mjesto, kao i naše.
Tu smo!
Add comment