Autor: Martina Vidaić

Nakon uspješnog prvog, Fraktura donosi i drugo prošireno izdanje knjige “Život obilježen Auschwitzom” Olega Mandića. Oleg Mandić ispisao je snažno i potresno svjedočanstvo o preživljavanju u jednom od najstrašnijih logora smrti u povijesti čovječanstva. No, ovo djelo nije samo memoarska ispovijest; ono je duboko filozofsko promišljanje o zlu, ljudskoj prirodi, sjećanju i važnosti antifašizma. Kroz introspektivne misli i bogatu narativnu strukturu, Mandić uspijeva povezati osobnu tragediju s kolektivnom poviješću i sjećanjem, čineći svoju priču univerzalnom i relevantnom za suvremenog čitatelja.

Kada su ga 15. svibnja 1944. njemačke okupacijske snage u Opatiji zajedno s majkom i bakom zatočile jer su bili najbliža rodbina dr. Ante Mandića, jednog od najvažnijih sudionika NOB-a, tada jedanaestogodišnji Oleg Mandić nije ni slutio da će završiti u Auschwitzu, logoru za istrebljenje, a još manje da će biti jedan od onih koji će, zajedno s obitelji, dočekati oslobođenje logora te da će upravo on biti posljednji čovjek koji je napustio Auschwitz.

“Bilo je podne i kao i uvijek nebo je bilo nisko i sivo. Ja sam zadnji izašao. Zapravo sam ja zatvorio vrata užasa.”

Oleg Mandić jedan je od rijetkih živih svjedoka užasa Holokausta, a njegova predavanja o zlu fašizma te o važnosti antifašizma i tolerancije danas slušaju mnogobrojni mladi ljudi diljem Hrvatske i Italije. 

Knjigu Život obilježen Auschwitzom Oleg Mandić napisao je s bliskim suradnikom Nevenom Šantićem. Ova knjiga ispovijed je o sretnom i ispunjenom životu, o važnosti obitelji, o utjecaju sreće, ali i stalnoj opomeni da se zlo u svojem najgorem obliku uvijek i lako može vratiti.

Oleg Mandić čovjek je dječačke znatiželje, zarazna osmijeha, osoba čije su riječi poticaj za razmišljanje o boljem i pravednijem svijetu, a najvažnija poruka glasi da svatko može napraviti mali korak da se zlo kakvo je on preživio u Auschwitzu u budućnosti dogodi barem jednom manje.

Ovo monumentalno svjedočanstvo tako nadilazi osobni kontekst, postajući univerzalnom porukom upozorenja i nade. Mandićeva priča postaje simboličkim apelom novim generacijama da aktivno preispituju vlastite predrasude, grade kulturu tolerancije i aktivno se suprotstavljaju bilo kojoj formi diskriminacije. Knjiga stoga predstavlja izuzetno važan historiografski dokument koji kroz osobnu prizmu rekonstruira jednu od najtragičnijih epizoda europske povijesti, nudeći istovremeno dubinsku analizu mehanizama nastanka i perpetuiranja totalitarnih sustava.„Život obilježen Auschwitzom“ nije samo knjiga o preživljavanju – to je knjiga o otpornosti, moralnim dilemama i važnosti sjećanja.