Voli me više od svega na svijetu, naslovnica; izvor: Fraktura

Iza kulisa – preporuka autobiografije Mire Furlan Voli me više od svega na svijetu

Preporuku napisala: Petra Amalia Bachmann

Posthumno objavljena autobiografija Mire Furlan Voli me više od svega na svijetu doista jest djelo koje je svojom pojavom na policama poprilično snažno odjeknulo, a neminovno su tomu dokaz i njegova reizdanja. Riječ je o istodobno pozamašnom, ali i vrlo lako prohodnom štivu koje čitatelja vodi iza kulisa, prikazuje drugu stranu priče od one koja je glumicu pratila u medijima. Vrlo je to vješto i minuciozno izveden kolaž sačinjen od kratkih priča iz obiteljske prošlosti te vlastitoga odrastanja, majčinih zapisa o malenoj Miri, ulomaka iz članaka ili pisama objavljenih u novinama, ali i datumom jasno označenih dnevničkih zapisa, poneke fotografije, reminiscencija te direktnih obraćanja – ponekad sinu Marku, a ponekad i čitateljima.

Obiteljska prošlost Mire Furlan pomno je opisana od samoga početka i gotovo je jednako zamršena kao i prošlost Jugoslavije, a obje se te prošlosti zapravo lajtmotivski prepleću i ostavljaju svojevrstan apsurdan i nerazjašnjiv košmar u glumičinoj glavi te snažan učinak na njezino jastvo. Otpočetka neprihvaćana, često otuđena, gotovo uvijek neshvaćena, Furlan vrlo otvoreno i emotivno progovara o sebi, vlastitom bitku, osobnim bitkama i svijetu oko sebe. Otkriva i svoju krhku, ali ne ublažava ni onu oštru, kritičku i čvrstu stranu vjernu idealima. Pred nas stavlja povećalo pomoću kojega dobivamo vrlo jasan uvid u njezinu vlastitu intimu i kakva god očekivanja imali prije čitanja, autorica nas i dalje vrlo vješto uspijeva iznenaditi.

Furlan nam se pišući o sebi s vrlo visokom dozom samosvjesnosti i samokritičnosti u potpunosti otvorila i ogolila. Preobrazila se u osobu od krvi i mesa, odbila je ostati samo lice s naslovnica raznih žutila i – iako je neprestano izlazila iz okvira koje su joj drugi nametali – konačan iskorak i pogled u vlastitu nutrinu pružila nam je upravo ovom knjigom. Tek nam je svojim perom približila stvarnu sebe. Unatoč tomu što nam je jasno u kakvom se društvu velikih imena kretala, Furlan nam svojim pismom postaje prijateljica iz školske klupe, djevojka iz istoga grada koja je ne tako davno šetala poznatim nam ulicama. Protagonistkinja ove knjige žena je koja voli svim srcem, osoba koja je često usamljena, zbunjena i koja i sama trpi gubitke, koja je ponekad snažna, a ponekad pak na rubu ponora – baš poput svih nas. Čak i kada dolazi na zagrebački sud, čini se kao da je to samo jedno od mnogih suđenja u njezinu životu – ona protiv svijeta, svijet protiv nje.

Riječi koje je za sobom ostavila doista zaslužuju daleko doprijeti i dugo odzvanjati. Gotovo pola stoljeća nakon što se njoj samoj to zbilo, žrtve silovanja i danas šute zbog možebitne osude društva. Borba protiv mizoginije čini se kao borba s vjetrenjačama. Krvna zrnca i dalje se broje, ljudi se dijele, a potenciranje konflikata (p)ostalo je svakodnevica. Lov na vještice i javni linč zbog animoziteta prema apsurdu rata doveli su Miru Furlan na nepoznato tlo, otjerali na drugi kontinent. Tamo je doživjela i, kako to sama naziva, Schadenfreude – podsmijeh zbog nesreće. No nju ni hipokritsko okretanje leđa nije zaustavilo i ponovno je stala na noge, možda i jača nego prije.

Nemoguće je oduprijeti se dojmu da je napokon vrijeme da izađemo iz okvira i zastarjelih obrazaca ponašanja i razmišljanja. Ova nam autobiografija može otvoriti oči.

Preporuku napisala Petra Amalia Bachmann

Kupi knjigu!