oprostiti suncokretu

Klevetnici govore da se ulizički okrećeš suncu No sad vidim da naprosto čuvaš svoje korijenje, Ublažujući nemilosrdno blještanje

Svježinom svoje glave:

ne klanjaš se, štitiš.

dvije ribe: amfibijska basna

Dies septima nos ipsi erimus

(Dan sedmi bit ćemo mi sami – Augustin Hiponski)

Dvije ribe batrgaju se u u isušenom koritu rijeke. Junački su poskakivale kroz oštre plićake.

Prva dahće. Prekasno žali

Svoju grešku. Sad želi da otklizi nazad I opomene sve ostale ribe.

Druga poskakuje dalje. Pred izdisanjem,

Iznenada, peraje iznađu oslonca na tlu. Sad su kandže.

parabola prosvijetljenoga o otrovnoj strijeli

(sonet s repom)

Pitaš me: Koji mu je uzrok što me zastrijelila strijela? Upisano li je u Sudbinu ili sam slučajni bio namjernik? Ima li

Viših sila koje rukovode letom strijele? Je li svemir Konačan i vječan, tako da je sve već jednom bilo,

I ja sam ležao zgođen već milijun puta? Ili je beskrajan i slučajan?

Dozvoli da ti primijetim

Sad nemamo vremena za takva pitanja. Bio svemir Konačan ili beskonačan, svakako ti sad ležiš

Ovdje na tlu džungle i otrov se širi po tebi

A krv ti ističe na crnu zemlju. Zato moramo Brzo pronaći ljekara da izvuče strijelu i dade Protuotrov, da ti spasimo život, a također

Iznaći tko je zločinac i slomiti mu luk, tako da svi

Ne padnemo u zamku i svršimo kao otrovani mrtvaci.

Kad budemo na sigurnome, možeš ponovno pitati

(U slijedećoj kalpi)

Glosar:

kalpa = jedna era, obično pola milijuna godina Prosvijetljeni = doslovni prevod za Buddhu

prelazeći na lijevo

Teško zemlji koja treba heroja Brecht, Život Galilejev

Ovaj krhki viseći most ljuto me plaši

Da bar ima drugog izlaza iz te kamene pustoši! Ako se sruši, propao sam; no bez njega

Već bi nas progutala pobješnjela rijeka.

Dosad je još išlo, al’ gledajuć unazad

Pitam se kako je rijeka duboka, kameno tlo. Umoran, poželim neki solidniji most, da Mi, siroti putnici, pouzdanije koračamo.

Želimo li sigurniji most, slutim da Moramo sami donijeti daske i graditi

Njišući se nad ponorom kao radnici na neboderu, Herojski materijalisti iz nužde, jedini voljni

Da ostanu na vezi sa stvaralačkim umom,

Jedinim autoputom kojim možemo sačuvati glavu.

odgovor divljeg zmaja

Za St. Lema, koji je objasnio kako zmajevi mogu poslužiti kao željeznički signali

Naša krepost ne leži samo u rožnatom oklopu I plaštu od krljušti, ona je u obitavanju Izvorâ i poletu po nebesima. Naša je uloga Povratiti zabludjele kosti u grobove i suzbiti Oholost, uvidjeti beskrajne prostore leta, Veseliti se usred bujnih guštara mogućnosti,

Slijediti razum i zaključke sve do gorkoslatkih Krajeva, netremično motriti metamorfoze Beskonačnih oblikâ stvari. Zar to nije vrhunac Naslade?

Ali vi ste se, braćo, dali primamiti

U blatnu lokvu otisnutu konjskim kopitom, U društvo crvadi i pijavica, boreći se za

Otpale kosti sa stola gospodarâ. Naš izgled i porijeklo Jednaki su, naša željna uživanja suprotna. Pazite se, Profiti vladarâ nužno će i uskoro zahtijevati

Da nasiječu vaš omekšali oklop, vašu umrtvljenu put!