NABAVA

Odlazak po kruh,

najvažniji događaj u ovome danu.

Maska moja, maska tvoja,

antiseptik, antiseptik.

I male šape koji skaču

jer idemo u šetnju.

Dok se odlučujem između

brokule i blitve,

gledam u pod,

nedoticanje je lakše bez vida.

Ostarjela prodavačica upozorava na razmak,

trojica mladića psuju na vrhu repa,

starica pristigla na red

u želji da bude brža

drhtavim rukama

nikako ne uspijeva

navući vrećicu

na kupusovu

glavu.

Nakon što izađem,

vadim maramicu i trljam ruke,

dekontaminiram ekspediciju.

Pa krenemo kući lakonogo

kao trio koja se vraća s izleta.

NABAVA

moja je maska platnena, tamnoplava

tvoja zelenkasta, troslojna, medicinska. 

tako opremljeni krećemo u nabavu.

s nama je tvoj mali pas, najmekša bjelina. 

hitro krećemo uzbrdo pa skrenemo lijevo pokraj crkve,

onda se spuštamo i do dućana stignemo.

ti uđeš, vrata se sklope za tobom

mi ostali smo vani.

naiđe čovjek velike glave, nepoznat

ali me ipak pozdravi, a maske nema

mi stanemo podalje od njega. 

on priča, priča, priča

              o dimnjaku koji mu se srušio

              o vatrogascima koji su rekli da nemaju košaru

i poziva zatečenu susjedu da gleda njegove dimnjake u daljini.  

poželim pogledati i ja, ali nešto me pokoleba.   

vjetar zapuše sjeverno, ni tebe već dugo nema.

a onda izađeš s crnom vrećicom i

pričaš o radnicima bez maski i razmaka. 

prođemo kraj dvorišta, njime svakog dana patrolira pas-lisica, 

                                                                                ali sada ga nema.

u torbi kruh, domaćice / zelena salata, rižini krekeri / cedevita, oslići

i tvoj novčanik,

nosim je na ramenu, ti malenog psa šetaš na povodcu. 

i hodamo tako nizbrdo,

nekako lako i odlučno,

domu svom koji nije naš,

ali je čvrst i stabilan;

ni najmanja crtica od richtera 

                      na njegovim zidovima.

ŠIŠANJE

Ono što sam zadnje kupila

kada se kupiti još moglo: mašinica za šišanje.

Vadim je danas, takav je dan.

Hoćeš me šišati? Hoću.

Znaš kako se koristi? Ne znam.

Nakon što pročitaš upute

(ja se i ne trudim, ionako uvijek odustanem prije polovice)

sjedam na barski stolac i donosim ručnik.

Treba najdulji nastavak, kažeš

pa kreneš nježno spravicom niz potiljak.

Šiša? Ne šiša.

Stavljaš malo manji.

Šiša? Ne šiša.

Stavljaš još manji, skoro najmanji.

Šiša? Šiša.

Malo dolje, malo oko uha,

glas ti je smiren, ruka ti drhti,

znam da neće ispasti dobro,

no sjedim dalje, sjedim mirno.

Može malo i na vrhu? Može.

Daj još malo oko uha, uokrug.

Znam da neće ispasti dobro,

no sjedim dalje, sjedim mirno.

Dah ti je svjež i mirišeš na bijelo.

Kasnije, u kupaonici,

suzdržavam se da ne zaplačem.

Pa popravljamo još malo,

evo, kažeš, sada je bolje.

Imam rupu iznad lijevog uha.

Imam cvijet

jedini koji ću ubrati

ovoga proljeća.

ŠIŠANJE

obla glatkoća i topla utroba mašinice za šišanje,

prvi put u životu ona prede u mojim rukama.

a toliko puta do sada sanjkala se mojim plohama,

danas putuje tvojima nesigurno vođena.

tamna kosa postaje svjetlija dok prvi snopovi padaju,

otkosi prizivaju ljeto, lako i crveno. 

sad ljeto znači nadu, utočište za bolesne

za ubožnicu kojom svijet postaje. 

papa franjo sam korača kišom ispranim trgom,

                             vlažnim kamenim plohama. 

tvoje su plohe stepenaste pod mojim nevještim rukama,

a ni sa škarama nisam bolji – kažeš koji milimetar,

                                                    ja odrežem cijeli centimetar;

znam oduvijek – zanat je ozbiljna stvar. 

rekordan dan po broju zaraženih u hrvatskoj,

rekordan dan po broju umrlih odzvanja italijom,

večer nas iznenadi statistikom. 

hoću te još šišati nekad, pitam je

lomljivo se nasmije, budućnosti ostavi nadu

ŠALA

Kao i obično, ustaješ nakon mene.

Ulaziš u kuhinju, sjedim za laptopom.

Što ima?

Ništa, službeni mailovi, studenti,

bacila pogled na fejs…

Pa šutnja, pa šutnja u kojoj se krčka plan.

E, da, znaš da ti nema one pjesme od jučer?

Pjesme? Molim, pa kako nema?!

Ne znam, nema, piše da je uklonjena…

zbog neprimjerenog sadržaja ili tako nešto.

Ma daj?!

Ne znam, možda ih je zbunilo to sa šišanjem,

ili je neka greška.

Odlučnim pokretima

koji se njišu u staroj frotirnoj pidžami,

pališ komp.

Neću više ništa stavljati;

oblačci svjetloplavog dima

pućkaju ti iz širokog rukava.

Uđeš na fejsbuk, ugledaš pjesmu,

okreneš glavu,

upitnici migolje po trepavicama.

Prvi april, kaže soba,

pa se zagrli s nama.

ŠALA

prevari me za prvi april

i bude radosna kao trava. 

razgaljena, sva od lampica

tratinčicama počeo je dan

Kupi knjigu!