Nova kniga izraelskog velikana pisane riječi Amosa Oza Isus i Juda kroz prizmu biblijske priče preispituje tradicionalnu kršćansku percepciju Jude Iškariotskog kao arhetipskog izdajnika i nudi alternativne interpretacije njegovih motiva. Pitanje izdaje i odanosti prisutno je u više Ozovih djela, a u ovoj knjizi, sastavljenoj od eseja Isus i Juda i poglavlja iz njegova proslavljenog romana Juda, ovoj najslavniji izdajnik u ljudskoj povijesti ne prikazuje se kao pohlepnik, već kao fanatik i idealist koji je možda vjerovao u Isusa više nego što je Isus vjerovao u sebe. Dodatna vrijednost ovog nevelikog izdanja je svojevrstan pogovor dominikanca i teologa Frane Prcele – “Pismo Judi”, u kojem na Ozu sličan način kroz priču o Judi podiže glas protiv vjerske isključivosti i svake vrste netolerancije.
Tema izdaje nije ograničena samo na Judu; kroz likove i njihove priče istražuju se različiti oblici izdaje – osobne, političke i ideološke. Oz također propituje i odnose judaizma i kršćanstva kao i kako je priča o Judi kroz povijest postala temelj za antisemitizam, stvarajući pogubne stereotipe o Židovima.
Dok su Oza kao dječaka u židovskoj vjerskoj školi učili da okreće glavu od crkve i raspela jer je njihov narod zbog “Tog Čovjeka” pretrpio toliko zla, djedov brat, znameniti povjesničar Josef Klausner, objašnjavao je dječaku da je Isus bio jedan od njih. Slijedeći tragove tih suprotstavljenih narativa, znatiželjni dječak dospio je u knjižnicu i, čitajući evanđeljā, kako sam kaže, “zaljubio se u Isusa, u njegovu poeziju, u viziju, u blagost”. Tada se susreo i s pričom o Judi, trideset srebrnjaka i najčuvenijem poljupcu u povijesti.
U ovoj nimalo bezazlenoj i prilično nedosljednoj pripovijesti Amos Oz prepoznaje ishodište kršćanskog antisemitizma, legendu na kojoj počiva tragična dvijetisućljetna povijest. U eseju Isus i Juda, objavljenom nedugo nakon autorove smrti, kao i u romanu Juda, u kojem junak Šmuel Aš nudi “alternativnu istinu” da je Juda tek ponizno ispunio svoju zadaću u božanskom planu, Amos Oz progovara o vezama između dviju velikih monoteističkih religija, judaizma i kršćanstva, o prorocima i izdajicama, ulozi književnosti u našim životima i potrebi za dijalogom kako bi se prevladali fanatizma svih vrsta. Njegove su riječi stoga i dalje gorući važne.
Prevela s hebrejskog Andrea Weiss Sadeh.
